Lipanjskim rješenjem Općinskog suda u Klagenfurtu zaustavljena je otimačina PBV-ova zemljišta na Bleiburškom polju. Ostaje još na spomenik hrvatskim žrtvama vratiti povijesni hrvatski grb glede koga su koruške vlasti pale iz povijesti. A baš je Austrijanac Maksimilijan Habsburški u XV. stoljeću vjerojatni kreator šahiranog grba. „Ustaškog“…
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Zagrebački stručno-znanstveni okrugli stol o upravno-pravnim sporovima u Austriji uslijed problematiziranja hrvatskog povijesnog grba na spomeniku i vlasništvu zemljišta na Bleiburškome polju, što ga je početkom prošloga tjedna organizirao Počasni bleiburški vod (PBV), zapravo je znanstveni – ali i pravni – odgovor na nečuvene optužbe austrijskih vlasti kako je komemoracija hrvatskim (i inim) žrtvama komunističko-partizanske brutalne osvete „najveći neofašistički skup“ nakon Drugog svjetskog rata.
Ali, uz to, i neizravna, doduše, polemika s dijelom zagrebačkog tiska koji je s neskrivenim oduševljenjem i malicioznošću objavio vijest kako je „zemljište na Bleiburškom polju prodano mljekaru“. Riječ je ponajprije o glasilu Srpskog narodnog vijeća (Milorada Pupovca) Novosti koje je početkom kolovoza ove godine donijelo tekst naslovljen Blajburško polje za ispašu, informirajući svoje čitateljstvo „kako je najveći dio spomen-područja na kome su do prošle godine i zabrane austrijske Vlade održavane kontroverzne, nerijetko ustašofilne komemoracije, prodan lokalnom vlasniku mljekare koji ima više od stotinu krava muzara“.
Muštuluk „Srpskog Ferala“
Uz opasku kako Počasni bleiburški vod pokušava osporiti transakciju, iako je po svemu sudeći do nje došlo njihovom omaškom, drže u glasilu za koga je, primjerice, 2020. hrvatska Vlada iz proračuna izdvojila 3,6 milijuna kuna.
Sreća toga zapravo „Srpskog Ferala“ nije, međutim, dugo trajala, o čemu je, dakako, bilo riječi i na rečenome okruglom stolu, ali i ranije – čim su ovi Plenkovićevi milijunaši uhvatili muštuluk. Dakle: zemljište na Bleiburškom polju kupljeno je novcem PBV-a iz donacija Vlade Hrvatske i hrvatskih iseljenika diljem svijeta i, sukladno austrijskim zakonima, na ime Ilije Abramovića kao povjerenika/skrbnika zemljišta u ime PBV-a. Također, Abramović je specijalnom oporukom zemljište ostavio u nasljeđe PBV-u, a kriminalnom se spregom stanovitih austrijskih struktura pokušava(lo) oduzeti stvarnim vlasnicima. A, paralelno s tom bezočnom prijevarom zabranjuje se komemoracija na Bleiburškom polju i hrvatski povijesni grb s prvim bijelim poljem.
Srećom, PBV na vrijeme je otkrio o čemu je riječ te je poduzeo sve kako bi spriječio austrijske zavjerenike u realizaciji njihova podloga plana, angažirajući odvjetnički ured u Klagenfurtu. Do kolovoza ove godine, kako je pisao narod.hr, odvjetnički i sudski troškovi stajali su više od 20 000 eura, a provedeni su i upravno-sudski postupci vezani uz rečene zabrane komemoracije i hrvatskog grba. Nije to, vidjet će čitatelji, bila promašena investicija. Slijedom čega treba podsjetiti na kronologiju kupnje zemljišta jer u biti tek to otkriva kako su (potencijalni…) uzurpatori uopće došli u prigodu oteti – tuđe.
Zašto u ime Abramovića?
Počasni bleiburški vod kupio je, naime, u četiri navrata, u razdoblju od 2004. do 2008., na ime svoga rizničara, a onda i predsjednika Abramovića, zemljište veličine 27 853 m2 na Bleiburškom polju, što sa zemljištem kupljenim još 1965., koje je također uknjiženo na Abramovićevo ime, čini ukupno 29 869 m2. Potom je taj povjerenik/skrbnik kod javnog bilježnika potpisao tzv. Kodizill sa šest dodataka u kojima je navedeno da u slučaju njegove smrti cjelokupno zemljište, uključujući i ono kupljeno još ’65., s pripadajućim nekretninama na Bleiburškom polju pripada PBV-u. A zašto je PBV (uopće!) kupovao zemljište na Abramovićevo ime?
Budući da je bilo klasificirano kao poljoprivredno, i po saveznim i po pokrajinskim koruškim zakonima o trgovini poljoprivrednim zemljištem, nije moglo biti kupljeno na ime PBV-a. No, Abramović je preminuo 5. kolovoza 2020., ostavivši iza sebe kao nasljednicu samo suprugu Elfriede koja je u međuvremenu bila proglašena radno i pravno nesposobnom te je mjerodavni sud u Klagenfurtu za njezine skrbnike odredio njezinu nećakinju Brigitte Kafer i odvjetnika Ferharda Paya, o čemu je rečeni odvjetnik izvijestio PBV dopisom od 17. veljače 2021. te naglasio kako će, unatoč Abramovićevoj oporuci, postaviti zahtjev na pravo njegove udovice na „zakonski dio“ u nasljedstvu.
Potom je uslijedio dopis javnog bilježnika iz Klangefurta Hansa Petera Umfahrera koji je 21. srpnja 2021., kao povjerenik Općinskog suda u Klagenfurtu, od PBV-a zatražio izjašnjavanje prihvaća li PBV, sukladno prije navedenim Kodizillima Ilije Abramovića, u nasljedstvo zemljište na Bleiburškom polju – na što mu je tadašnji predsjednik PBV-a Marko Grbeša u ime PBV-a 28. srpnja 2021. vlastoručnim potpisom potvrdio prihvaćanje. Nakon toga je, 2. studenoga 2021., i odvjetnik Paya zatražio izjašnjavanje glede prihvaćanja nasljedstva i dobio je potvrdu koju je potpisao tadašnji glavni tajnik PBV-a Ante Kutleša.
Otkud (sad) neki mljekar?!
U međuvremenu je PBV angažirao odvjetnika Andreasa Horačeka iz Klagenfurta za zastupanje o ovome predmetu te je on odmah kontaktirao javnog bilježnika Gerharda Zombata-Zombatfalvaea u Bleiburgu, koji mu je potvrdio kako Ilija Abramović nije stvarni vlasnik zemljišta na Bleiburškom polju, nego (samo) njegov skrbnik uime PBV-a. Isto mu je to rečeni javni bilježnik osobno potvrdio i u e-mailu od 31. kolovoza 2022. Usprkos, međutim, svemu Općinski sud u Klagenfurtu donio je 2. prosinca prošle godine Rješenje prema kome cjelokupno zemljište pripada Elfried Abramović. Nakon čega su PBV-u ostale dvije mogućnosti: tužba protiv udovice ili pokušaj nagodbe s njezinim odvjetnikom. Horaček je upozorio kako bi PBV bio siguran pobjednik sudskoga spora, ali uz visoke troškove i višegodišnji sudski postupak te je odlučeno da se odvjetniku Payau ponudi nagodba. No, on se nakon duljeg vremena javio i kazao kako je zemljište već prodano trećoj strani – Franzu Skuku iz Bleiburga. (To je onaj mljekar iz Pupovčevih Novosti.)
Na što je, dakako, PBV-ov odvjetnik kontaktirao sutkinju Okružnog suda u Klagenfurtu koja je izdala odobrenje za prodaju te doznao kako ona uopće nije bila upoznata s činjenicom o Kodizillima jer je, jasno, Paya tu činjenicu zatajio prilikom podnošenja zahtjeva za odobravanjem kupoprodajnog ugovora. Čime je počinio jedno ili više kaznenih djela, a ni rečena se sutkinja, neoprezno nasjedajući na ovu ujdurmu, nije proslavila. Slijedom čega je uslijedila tužba PBV-a.
Nemoralna ponuda
U međuvremenu, 19. lipnja 2023. Općinski sud u Klagenfurtu donio je rješenje o privremenom poništavanju odobrenja kupoprodajnog ugovora između skrbnice u izvan-pravnim pitanjima udovice Ilije Abramovića, njezine nećakinje Brigitte Kafer i Franza Skuka, koji je potpisan uz posredovanje Payae.
Istodobno Rješenjem je Gruntovnici u Unterloibach-Bleiburgu naređeno brisanje plombe kojom je Skuk rezervirao uknjižbu spomenutog zemljišta na svoje ime, ali i upis plombe kojim se zabranjuje bilo kakvo postupanje oko toga zemljišta bez odobrenja PBV-a. Što navješćuje kako je Počasni bleiburški vod na putu dobiti bitku za Bleiburško polje te će onda Novosti uzgoj (i rast) Skukovih krava muzara morati pratiti na nekoj drugoj lokaciji. Predstoji, zapravo u tijeku je, borba za hrvatski povijesni grb na spomeniku bleiburškim žrtvama. Podsjetimo, lokalne vlasti Koruške su, prema Rješenju o zaplijeni od 20. travnja 2022., uklonile hrvatski grb s prvim bijelim poljem koji se ondje nalazi od 1987. uz opasku kako vlasnik spomenika ima rok od četiri tjedna sam ukloniti „sporni“ grb. Što, dakako, PBV-u nije bilo ni u primislima, pa su koruške vlasti grb uklonile. Nakon čega je hrvatska Vlada početkom svibnja prošle godine uputila prosvjednu notu Austriji.
Na rečenome zagrebačkom stručno-znanstvenom okruglom stolu rečeni je slučaj apsolvirao prof. dr. sc. Stjepan Ćosić, tumačeći nastanak i simboliku hrvatskog šahiranog grba s prvim bijelim poljem, naglasivši uz to kako se koristi još od XV. stoljeća. „Najzaslužnija osoba, a vjerojatno i kreator šahiranog grba Regnuma Croatiae et Dalmatiae bio je kralj, a potom i car Rimskog Carstva Njemačkog Naroda, Austrijanac Maksimilijan Habsburški koji je vladao od 1486. do 1519. Suprotno tomu, zaključci austrijske ekspertne skupine koja problematizira uporabu hrvatskog grba s prvim bijelim poljem, polaze tek od njegove uporabe u kontekstu Drugog svjetskog rata.
Simbol, a ne (samo) polje
Što je, drži znanstveni savjetnik u Hrvatskom institutu za povijest dr. sc. Mario Jereb, brkanje krušaka i jabuka.
„Simbol jedne političke organizacije – Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke – miješa se s jednim državnim, zemaljskim ili nacionalnim grbom. Pritom se očito baš puno ne zna ni o povijesti njemačkih simbola“, kazao je Jereb na PBV-ovu okruglome stolu, na kraju koga je voditelj Predstavništva PBV-a Bože Vukušić, predstavivši (i) kronologiju kupnje zemljišta na Bleiburškome polju, izrazio uvjerenje da će hrvatski narod ponovno moći komemorirati tisuće i tisuće svoje braće i sestara mučki pobijenih nakon Drugog svjetskog rata.
Na, dakle, mjestu koje je simbol povijesno najvećega hrvatskoga stradanja i mučeništva. I, napose, uz povijesni grb hrvatskoga naroda.
Nedjelja.ba
