Župa sv. Ilije Proroka u Kruševu kod Mostara spominje se 26. listopada dviju obljetnica – obljetnicu posvete crkve i Dana Kruševa. Crkva je posvećena 26. listopada 2014., a Dan Kruševa obilježava se već tridesetu godinu za redom. To je spomen na obranu Kruševa 1991. kao i spomen i molitva za sve hrvatske branitelje.
Kruševo je imalo veliku ulogu u ratnim vremenima. Srpski agresor prepoznao je važnost osvajanja ovoga mjesta kako bi nastavio pohod po Hercegovini, ali stanovnici Kruševa su se organizirali, pružili otpor znatno nadmoćnijem protivniku i slomili mu planove koje je imao za područje Hercegovine. Braneći svoj dom, život na oltar Domovine položilo je 14 branitelja iz Kruševa.
Obilježavanje ovih važnih događaja u župi Kruševo započelo je polaganjem vijenaca i molitvom u 17,45 ispred spomenika kod Doma. Nakon toga slijedila je sveta Misa u 18 sati u župnoj crkvi. Misno slavlje predvodio je mostarsko-duvanjski biskup msgr. Petar Palić. Na početku svete Mise župnik don Marko Šutalo sve je pozdravio i istaknuo da smo se kao zajednica vjernika okupili danas proslaviti obljetnicu posvete crkve, moleći za nas, “živo kamenje”, za nas vjernike koji činimo Crkvu.
“Jednako tako danas se sjećamo događaja koji su bili prije 30 godina, obljetnice Dana Kruševa. Molimo za sve hrabre ljude koji su tada odvažno stali u obranu ovoga kraja i ovoga doma. u ovoj svetoj Misi molit ćemo za sve žive ali jednako tako i za sve drage pokojne, napose pokojne branitelje.”
U koncelebraciji s biskupom Petrom i župnikom don Markom bili su i don Ljubo Planinić, župnik iz Stoca, don Slaven Ćorić, župnik iz Blagaja-Bune, don Davor Berezovski, župnik iz Ploča-Tepčića i don Ante Jukić, biskupov tajnik. Pjevao je župni zbor.
Biskup je na početku homilije istaknuo razlog okupljanja i pozvao na molitvu za mir u svijetu. Božja riječ koju smo danas čuli želi nam pomoći u boljem i dubljem razumijevanju otajstva crkve, smisla gradnje sakralnih objekata ali i učvrstiti sve nas na našem putu vlastitoga obraćenja i promjene života. Za Izraelce nikada nije bila upitna činjenica Božjega postojanja. Ipak, zbog životnih i povijesnih okolnosti, Izraelci su se ponekad pitali je li Bog s njima i za njih. Postavljamo li i mi ponekad sebi ovo pitanje kada se nađemo u teškim situacijama? Izraelci su bili u Božjoj prisutnosti u Šatoru Božjem, i bio je uz njih kuda god su išli, te su se u jednome trenutku bojali izgradnje hrama misleći da će tako ograničiti Božju prisutnost. Bog je stalno prisutan u hramu, u crkvi a preko Isusa Krista i blagovanja Tijela i krvi Kristove nastanjen je stalno u nama. Spominjući se današnjega Evanđelja o Zakeju istaknuo je: “Što god nas je u životu učinilo niskim rastom i tjeralo nas na stablo, to je mjesto gdje se Isus zaustavlja, gleda u vis s ljubavlju i prihvaćanjem i poziva nas natrag u novi život. Ne odvraćajmo se od toga mjesta. Nemojmo se odvraćati od Kristova lica i pogleda. I ako smo nekada imali dojam u teškim trenutcima osobne i narodne povijesti da nas Bog posebno gleda, nemojmo misliti da je Bog danas odvratio pogled od nas. Ime Zakej u prijevodu znači čist ili nevin. To je važna istina, to je Isus vidio u Zakeju. To je ono što Isus vidi u tebi i u meni, čak i kada mi sami to ne vidimo u sebi ili jedni u drugima. Crkva kao sveto mjesto i bogoslužni prostor jest ‘naša smokva’ na koju se penjemo kako bismo mogli vidjeti Isusa i kako bi Isus mogao vidjeti nas onakve kakvi jesmo – radosni i tužni, sretni i sjetni, sveti i grješni. Ne odbacuje nas, nego nas Isus poziva da s nama blaguje i u nama ostane. To se događa u svakoj Euharistiji koju slavimo. Budimo zahvalni Gospodinu za sve trenutke naše povijesti i prošlosti. Molimo ga za blagoslov u budućnosti. Budimo zahvalni Gospodinu za ovakve svete prostore i vjerujemo da Bog nije ostao negdje u određenom povijesnom trenutku, pa ni samo u onoj 1991. godini i ne sumnjajmo da je Bog i danas s nama i da nas prati na našem životnom putu.”
Tekst i foto: Crkva na kamenu
