Više od dva stoljeća u usmenoj predaji na Krivodolu živi uspomena na Jelu i na njezin grob. Uspomena na nju živi po prisjećanju na njezinu mučeničku smrt. S koljena na koljeno, od generacije na generaciju uspomena se na krivodolsku mučenicu blaženo i sveto prenosi i živi.
Njezin grob na Krivodolu, koji je pronađen i lijepo s okolnim prostorom uređen, je hodočasničko mjesto. Tako će Jelin grob pohoditi mnogi od ponedjeljka 27. rujna do subote 2. listopada brojni gdje će se moliti krunica s početkom u 18 sati, a u nedjelju 3. listopada na tom mjestu slavit će se svečana sveta misa u 11 sati.
“Draga braćo i sestre, sve vas iskreno pozivam da u ove dane zajedno molimo krunicu na Jelinu grobu. To je naš dug prema svima onima koji su dali svoje živote u teškom razdoblju turske vladavine za “krst časni i slobodu zlatnu”. Ujedno ćemo oživjeti naše velikane duha, pa i one “malene“ koji su postali veliki poput Jele koja je braneći svoju nevinost radije žrtvovala svoj život nego pristala na ono što su njezini nasilnici htjeli od nje učiniti.
Ovakvih likova puna je naša povijest. O njima se malo zna, ali upisani su zacijelo u Božjim kronikama. Oni su za nas sveti i mučenici. Mogu biti svima nadahnuće za današnji stil života, za današnju životnu borbu, za ideale. Zar i naše obitelji ne mogu prepoznati u ovome liku veličinu koju mogu nasljedovati, kao što uostalom nasljedu jemo vrline mnogih naših svetaca i svetica.” – poručuje u najavi don Marko Šutalo, župnik u Kruševu. Brotnjo.info
Usmena predaja o Jelinu mučeništvu
U usmenoj predaji na Krivodolu živi neprekinuta predaja o Jelinu mučeništvu, o njezinu stradanju i grobu. S koljena na koljeno, od generacije na ge¬neraciju usmena se pučka predaja na krivodolsku „mučenicu“ blaženo i sveto prenosi. Njezin je grob narodno hodočasničko mjesto.
Nije nam poznato da je netko pisao o ovoj djevojci, svjedokinji vjere, a ne isključujemo da se možda negdje u kakvu arhivu ne nađe kakav trag njezine ovozemaljske sudbine. Kamo sreće!
Najkraći životopis glasi: Jela je ostala u usmenoj predaji u puku na Krivodolu kao kršćanska mučenica. Spominjući se njezina umorstva, predaja prenosi da su Turci iz Mostara češće u ono doba iznenada u manjim skupinama zalazili po okolnim katoličkim selima i činili različite zulume (nasilja): premlaćivali ili ubijali katolike, odvodili ih u tamnice, stoku im krali, otimali i odvodili, a djevojke i žene silovali.
Prigodom jednoga od takvih nemilih turskih upada na Krivodol Turci su zatekli Jelu kod ovaca u ogradi, danas zvanoj Gabruša. Ovce su joj sakupili da bi ih sa sobom potjerali, a Jelu pokušali silovati.
Turci su dopuštali sebi činiti što im se prohtije pa tako i silovati katoličke djevojke. Tako su pokušali i s Jelom. Iz mržnje prema Jeli i Jelinoj kršćanskoj vjeri pokušali su je obeščastiti. Nisu računali na hrabrost kršćanske djevojke koja je živjela svoju vjeru i čuvala kršćansko i djevojačko dostojanstvo. Nakon nasilničke smrti Jela je pokopana ne u groblju, nego na mjestu same mučeničke smrti, ondje gdje joj je krv prolivena. Predaja kaže: „Šest ljudi treći dan poslije mučeničke Jeline smrti otišli su i Jelu pokopali.“
Povezano s Turčinom – nasilnikom
I o Turčinu zulumćaru – nasilniku ostala je usmena predaja na Krivodolu. Predaja kaže: „Kada je Turčin Jelu u pokušaju silovanja i njezina odupiranja ubio, pokrao joj je ovce i potjerao ih u Mostar. Na putu prema Mostaru, odmah u polasku s Krivodola, ponašao se kao izvan pameti. U Ulogu je poginuo. Stao je kod vode da konja napoji. Kada je napojio konja, htio ga je zauzdati, ali kako je već bio izgubljen, nije znao kako će ga zauzdati počeo se motati oko konja. Konj ga je nogom udario, i tako je konjanik na mjestu mrtav ostao.“
Jelino prezime
Kako je Jeli, krivodolskoj mučenici čistoće, bilo prezime, ne zna se točno. Usmena predaja ne ističe njezino prezime. Ono hodočasnicima nije ni bilo bitno. Oni su išli na grob „Jeli mučenici“.
Brotnjo.info