Broj zaraženih COVID-om raste iz dana u dan. Što znanost kaže – koliko na bolest utječe stanični imunitet i može li se preko njega doći do lijeka protiv koronavirusa, saznali smo u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” od prof. dr. sc. Dragana Primorca.
– Nije jednostavno ni mikroorganizmu, njih je oko 100 tisuća do milijun dnevno koji nas pokušavaju napasti, a rijetko pobijede. Imamo mukozu, sluznicu, glikoproteine, oni imitiraju da su receptori našeg organizma, prevarom se na njih vežu virusi i onda ih mi izbacimo, objasnio je Primorac, dodavši da od početka pandemije postoji jedno pitanje – koliko traje imunitet za osobu koja je preboljela COVID ili je cijepljena?
Primorac je objasnio što znači ako nakon dva-tri mjeseca nemamo antitijela. Kada virus Sars-Cov-2 uđe u organizam, nekoliko je načina na koje se protiv njega borimo, kaže.
– Prvo, u početku B-limfociti, koji dolaze iz koštane srži, mogu ga direktno napasti i krenuti u proizvodnju protutijela. Kada virus uđe u stanicu, imamo jedan drugi mehanizam koji djeluje putem makrofaga ili dendritskih stanica koje ga progutaju, raskomadaju i predoče T-limfocitima. Oni imaju golemu ulogu, izlučuju puno bioaktivnih molekula koje stimuliraju cijeli imunosni sustav. Citotoksičnim stanicama ne treba mnogo pomoći, one odmah napadaju virus i unište ga.
Primorac je objasnio što se događa kod ponovnog kontakta s virusom.
– Ako je naš organizam sposoban, a uglavnom jest, on se sjeti što je bilo iz ranijeg vremenskog perioda, aktivira se taj stanični imunitet uvjetovan tzv. memorijskim stanicama i mi bivamo zaštićeni. Puno je publikacija pokazalo da, jednom kada padne razina protutijela, ne znači da vi niste zaštićeni, a s druge strane znači da bez staničnog imuniteta ne možete biti dugotrajno zaštićeni, rekao je.
Upitan jamči li nam cijepljenje taj stanični imunitet, Primorac je objasnio:
– Osobe koje su preboljele COVID imaju stanični imunitet i zaštićene su, no prema sadašnjim spoznajama i to se mijenja sukladno vremenskom razmaku od preboljenja. Prema nekim radovima, a mi to znamo od starijeg brata Sars-Cov-2 iz 2003., i godinama. To će donijeti do promjene paradigme formiranja stavova odgovornih kako se postaviti prema osobama koje su preboljele i koje su cijepljene. Snažan stanični imunitet postoji i kod jednih i kod drugih. Vremenski period što se tiče praćenja učinaka Sars-Cov-2 je još uvijek kratak i zbog toga svi zaključci trebaju biti zasnovani na znanstvenim spoznajama. Mi pratimo što se događa unutar populacije i na temelju toga ćemo donositi zaključke.
Tek prije nekoliko dana u Hrvatskoj je uvedeno testiranje staničnog imuniteta.
– Test je vrlo jednostavan. Uzmete krv pacijenta koji je prebolio ili je cijepljen, stimulirate reakcije koje će potvrditi postojanje tzv. memorijskih stanica i mjerite posljedičnu proizvodnju interferona, rekao je.
– Nature Communication i neki drugi radovi su pokazali da osobe koje su bili u kontaktu s inficiranima, imaju razvijen stanični imunitet no slabiji od onih koji su preboljeli COVID-19. To je podatak koji je dosad bio nepoznat. Nisu bili pozitivni ni na prisutnost protutijela ni antigenskog brzog testa. Kod puno ljudi koji su imali dilemu zašto jedino oni u obitelji nisu dobili bolest, zadnji znanstveni podatci sugeriraju da je jedan od glavnih razloga stanični imunitet, rekao je profesor Primorac.
Govorio je i o liječenju mezenhimalnim stanicama.
– Mezenhimalne matične stanice su stanice koje imaju veliki potencijal i u staničnoj kulturi mogu dovesti do proizvodnje raznih vrsta tkiva, no kad ih koristite “in vivo”, model djelovanja je drugačiji. Jedanput kad one dođu na mjesto gdje je upala, one promijene svoj oblik ponašanja i počnu lučiti bioaktivne faktore. One sprečavaju smrt stanica koje su u okruženju, promijene upalnu okolinu u neupalnu, djeluju imunomodulatorno, počnu proizvoditi nove krvne žile. Imaju jedan nevjerojatan efekt, a to je proizvodnja prirodnog antibiotika, kojeg zovemo LL37.
– Kad dobijete infekciju sa Sars-Cov-2, prostor između alveole i kapilare, tzv. intersticijski prostor je ugrožen, organizam se nastoji obraniti, počne lučiti brojne molekule citokine, krvne žile postaju propusne i vi nemate mogućnost razmjene kisika. Zbog toga se nama događa ulazak u stanje akutnog respiratornog distres sindroma. Ove stanice zakoče taj proces, počnu remodulirati upalu, neutraliziraju je, omoguće regeneraciju i imaju antimikrobni učinak, rekao je Primorac dodajući da mezenhimalne stanice imaju svi u raznim tkivima, uključujući masno tkivo, koštanu srž, itd.
HRT.hr
