Malo koji dječak na svijetu ne sanja zaigrati za voljeni i najdraži klub, onaj čiji dres nosi kada igra nogomet s vršnjacima na igralištu i kada nakon sjajnog pogotka ili driblinga, zatvori oči i mašta o prepunom stadionu koji skandira njegovo ime.
„Volio bih jednoga dana zaigrati na Poljudu. Tetak me nedavno odveo na utakmicu Hajduka i tada sam zamišljao kako bih i ja želio zaigrati “ – kazao je Ante tijekom našega intervjua 2014. godine koji je bio ujedno i njegov prvi razgovor za medije. I zato sam neizmjerno ponosna kada sam među prvima saznala da Ante ide u Hajduk te da se njegov dječački (nogometni) san ostvario.
Tko poznaje njegovu mamu Josipu, taj zna da je to žena velikoga srca i čiste duše, koja je sve ove godine davala maksimum kako bi karijera jednoga od najvećih hercegovačkih talenata bila usmjerena u dobrom pravcu. Sportske gene Ante je naslijedio od oca Zorana-Zoke, nekadašnjega igrača Širokog Brijega i Hrvatskog Dragovoljca. Svoje prve sportske korake napravio je u Brotnju, pod vodstvom trenera Josipa Dujmovića – Jole i Tomislava Pavlovića – Mićka. Njegove igre na turnirima i raznim sportskim manifestacijama nisu ostale nezapažene te na poziv trenera Dalibora Kožula – Dakija odlazi u jesen 2016. god. u Široki Brijeg gdje je još više iskazao svoj nogometni potencijal i nastavio napredovati.
–Ante je poseban dečko, uz nevjerojatnu želju za radom, napretkom i ljubavi prema nogometu. Uvijek je bio motivator suigračima i vođa svoje generacije, duša momčadi. Nogomet mu je život i tako je se odnosio prema treninzima i utakmicama. Svaki trener u našem kampu na Blatu je rekao „TO JE TO“ – istaknuo je trener Kožul.
U dresu NK Širokog Brijega igrao je zapaženu ulogu u omladinskoj bh. Premijer ligi i na međunarodnim turnirima, posebno na Memorijalu „Vlatko Marković“ gdje je proglašen najboljim igračem. Standardni je reprezentativac Bosne i Hercegovine. Svojim igrama privukao je mnoge skaute te su ponude, kako hrvatskih tako i europskih klubova, počele pristizati na njegovu adresu.
Na kraju je izabrao klub svoga djetinjstva uz čije je pjesme odrastao i maštao da jednoga dana istrči na travnjak poljudske ljepotice.
Na moje pitanje: Kako se osjećaš nakon potpisa za Hajduk? – odgovorio je:
Osjećaj je predivan. Cijeli život sanjam ovaj trenutak i hvala Bogu, dogodio se. Hajduk je veliki klub koji ima dugu i uspješnu povijest. Velika je odgovornost nositi dres Hajduka. Mogu samo reći da ću svaku utakmicu davati 100% od sebe i nadam se da će se to pozitivno rezultirati. Želim zahvaliti svim trenerima Hajduka i suigračima te rukovodstvu Kluba koji su me primili na najbolji mogući način. Presretan sam i trenutno živim svoj san.
Po čemu ćeš pamtiti godine provedene u Širokom Brijegu?
Široki Brijeg je moj drugi dom. Uvijek ću se rado vraćati njemu. Najljepše vrijeme odrastanja je bilo upravo u Širokom. Došlo je vrijeme za novi izazov u mojoj karijeri. Svojim suigračima želim zahvaliti na predivnih pet godina zajedničkog druženja i neka ih sreća i zdravlje prate u nastavku sezone. Također, želim zahvaliti svim trenerima i djelatnicima na Blatu, posebno treneru Dakiju koji je prepoznao moj talent i doveo me u klub. Na kraju, zahvalio bih mojoj obitelji, prijateljima, posebno dvjema osobama koje su sve ove godine moga nogometnoga puta bile uz mene a to su kondicijski trener Bojan Ubiparip i Marin Jelčić Mara. Bez njih dvojice zasigurno ne bih bio ovdje danas, gdje jesam.
Dragi Ante, vjerujemo kako ćeš i u voljenome klubu pokazati svoje nogometne čarolije i biti na ponos sviju nas. S vjerom u dragoga Boga i uz potporu tvojih najmilijih, znamo da ćeš to i ostvariti!
Brotnjo-sport.info
