Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik / Nedjelja.ba
Kad su svojevremeno pritiskali G. Galileia pred Inkvizicijom da se odrekne Kopernikove tvrdnje da se Zemlja okreće oko Sunca, uzviknuo je, prema predaji, u jednom trenutku da se ipak kreće. Izgleda da se i u Bosni i Hercegovini nešto kreće, da je na pomolu revizija Daytona koja bi omogućila normalno funkcioniranje države.
Po običaju, oni novinari koji nikada ne čitaju ništa između redaka, pohrlili su s izjavama kako se u političkim europskim krugovima razmišlja o podjeli BiH.
Glavne argumente za takve tvrdnje pronalaze u nekom „Janšinom papiru“ koji je poslao Europskoj uniji. Iako takav papir vjerojatno postoji, kao što je po svemu sudeći istinito i to da je Borut Pahor pitao srpskog i dvojicu bošnjačkih članova Predsjedništva postoji li mogućnost za miran razlaz, za pretpostaviti je, s obzirom na politička previranja u BiH, da se radi nečem drugom.
U politici su od izgovorenih riječi daleko važnije namjere koje se iza njih kriju.
Stvaranje raspoloženja kod Bošnjaka
Vjerojatno je s vremenom Europskoj zajednici i Americi postalo jasno da ovakva BiH nema perspektive. Pa ipak vjerujem da glavni razlozi za ono što bi trebalo slijediti leže u previranjima unutar bošnjačke politike. Na to upućuju i poprilično suzdržane izjave političara iz SDA, ali i ubrzani posjet ministra vanjskih poslova Hrvatske Sarajevu i njegov razgovor s bošnjačkim političarima, ali i vjerskim liderima Hrvata i Bošnjaka.
Dosadašnje izjave hrvatskih političara kako će zaštiti hrvatski narod u BiH, te po svaku cijenu podržati njegovu konstitutivnost u državi, nailazile su redovito na vrlo ratoborne odgovore svih bošnjačkih političara. Zanimljivo je da su današnje izjave bošnjačke politike, ako se izuzme one s rigidne, titoističke ljevice, poprilično suzdržane.
Izetbegović u nedavnom intervju jednom medijskom servisu ne napada navodnu ideju o podjeli BiH, nego govori o nužnosti skidanja luđačke Daytonske košulje i pokušaju oblikovanja funkcionalne države u kojoj bi se uvažavala konstitutivnost sva tri naroda. Sve upućuje na to da je govor o podjeli Bosne i Hercegovine isforsiran, i to uz prešutnu podršku određenih bošnjačkih političkih krugova kako bi se napokon i kod Bošnjaka muslimana stvorilo raspoloženje za konačno pravedno rješenje u BiH koje pored građanskih uključuje i etničke principe, a što bi napokon moglo dovesti do normalnoga funkcioniranja države.
Interes SDA?
Zašto su se Bošnjaci oko SDA, onaj bošnjački i vjerski orijentiran dio, možda odlučili za nove iskorake? Razloge za to treba tražiti u tome što SDA gubi političku kontrolu na većinskim bošnjačkim prostorima. U gotovo svim većim gradovima vlast je u rukama jugonostalgičara i „otpadnika“ od SDA.
Svojevremeno sam nakon demonstracija u Sarajevu protiv mise za bleiburške žrtve u katedrali napisao da bi se to titoističko, bolje rečeno jugonostalgičarsko divljanje, moglo razbiti Izetbegoviću o glavu. To se i dogodilo. Poslije zadnjih lokalnih izbora SDA postaje gotovo beznačajna politička stranka u mnogim većim gradovima u BiH. Ukoliko bi se taj proces jačanja ljevice, Titovih pristalica, nastavio, mogla bi SDA postati beznačajan čimbenik i na državnoj razini.
Gdje bi SDA sa svojim istomišljenicima mogla potražiti izlaz iz krize?
U reorganizaciji BiH, to jest u formiranju bošnjačke federalne jedinice u kojoj bi ponovno do izražaja došla bošnjačka kompaktnost i ideja umjerenog političkoga islama o kojem je pisao Alija Izetbegović.
Sve one žrtve koje su Bošnjaci podnijeli u srpskoj agresiji na BiH bile bi obezvrijeđene ukoliko bi među Bošnjacima doista zagospodarila titoistička ideologija lažnoga bratstva i jedinstva, što je nema sumnje ideja vodilja nekih od stranaka koje su trenutno potisnule SDA s vlasti. Kako se to dugoročno ne bi dogodilo, poduzela je – za pretpostaviti je – SDA određene korake kako bi sačuvala vlast unutar bošnjačkoga korpusa, te na taj način dugoročno omogućila jači utjecaj islama među Bošnjacima.
Ta ideja, kako pokazuju razmišljanja Alije Izetbegovića, nije bila strana bošnjačkoj politici niti za vrijeme rata. A i za samu Europu je bolja dominacija umjerenoga islama na većinskim bošnjačkim prostorima, nego mogući terorizam ili sukobi većih razmjera. U tom kontekstu treba promatrati i određene promjene unutar zapadne politike u odnosu na BiH, kao i govor o uvažavanju konstitutivnosti sva tri naroda u državi. U suprotnom, ukoliko bi bila stvorena građanska, centralistička država u BiH, ne može nitko jamčiti da jednoga dana s obzirom na iseljavanje Hrvata i Srba, kao i loš natalitet kod oba naroda, neće doći pod utjecajem Erdogana i Arapa, do jačanja političkoga islama na čitavom prostoru države, pa čak i onoga ekstremnog. Naime, onomu tko ima imalo osjećaja za političku realnost, jasno je da titoističko-jugonostalgičarska politička struja unutar bošnjačkoga naroda nema dugoročno neku posebnu budućnost. Trenutni uspjeh je samo prosvjed protiv korupcije unutar SDA.
Mamac karta
S obzirom na sva događanja zadnjih dana ne bi trebala biti nikakva senzacija skora izjava Milorada Dodika da mu je prihvatljiva Bosna i Hercegovina s tri federalne jedinice diskontinuiteta. A to bi značilo da se konačno odustaje od sulude ideje pripajanja Republike Srpske Srbiji i prihvaćanja realnosti na terenu. Uostalom Republika Srpska nije geografska cjelina. Dijeli je distrikt Brčko u kojem je trenutno najviše Bošnjaka. Istina, na karti podjele BiH koju je objavilo Oslobođenje utapa se distrikt Brčko u Republiku Srpsku, dok Bošnjaci dobivaju nekadašnje većinske srpske općine kao što su Drvar, Glamoč i Grahovo, te na taj način postaju kompaktnom geografskom cjelinom. Prema toj mapi Hrvati dobivaju samo Hercegovinu i dio zapadne BiH (Kupres, Livno, Tomislavgrad), te malu, geografski odijeljenu posavsku enklavu (Orašje i Odžak). Karta je vjerojatno kao i čitava ideja podjele BiH samo mamac za loše političare i novinare.
Da Bošnjaci sanjaju o jednoj kompaktnoj cjelini u BiH, kao i Srbi o geografski jedinstvenoj Republici Srpskoj, poznato je svima. Međutim, od toga nema ništa. Karta je bačena u eter s ciljem da se potakne političare na traganje za jednim realnim rješenjem kako bi država napokon profunkcionirala. Istina, nije za isključiti mogućnost da su se nacionalni lideri već dogovorili oko nekih stvari pa im sada treba pomoć Europske zajednice kako bi uvjerili narod da je revizija Daytona najbolje rješenje. A ona to i jest.
Što preostaje?
To rješenje zasigurno nije u podjeli, jer ju ne bi prihvatile mnoge europske države koje i same strepe od unutarnjih dioba. Što preostaje? Ustrojenje BiH poput Švicarske koja je uređena po etničkim i građanskim kriterijima ili regionalizacija poput Belgije. A regionalizacija u BiH je moguća samo stvaranjem etničkih regija diskontinuiteta (nepovezanih cjelina). Za Hrvate bi to bilo dobro, jer bi u tom slučaju profitirali i oni u Srednjoj Bosni i Posavini. Zapravo, dobro bi to bilo i za Srbe i Bošnjake, jer bi napokon bila stvorena država u kojoj bi bio ostvaren princip nacionalnog i građanskog. U tako uređenoj BiH bile bi provodljive i odluke Europske zajednice.
U regijama s hrvatskom, bošnjačkom i srpskom većinom bi se svaki pojedinac mogao kandidirati za bilo koju funkciju na razini države. Zasigurno, u bliskoj budućnosti ne bi u njima mogao biti izabran onaj tko nije Hrvat, Bošnjak ili Srbin. Ali u dalekoj budućnosti kad nacionalno ne bude prioritetno, moguće je i to. Za pretpostaviti je da bi u bošnjačkoj regionalnoj jedinici bili zaustavljeni snovi o nekom novom titoističkom bratstvu i jedinstvu čega se Bošnjaci boje, iako ne govore puno o tome. Uostalom, dovoljno je čitati SDA-u blizak tjednik Stav pa da vam bude jasno čega se Bošnjaci muslimani najviše plaše. Kad pročitate da čak i okorjeloga titoistu Slavu Kukića proglase hrvatskim nacionalistom, postaje vam sve jasno. A da i ne govorim o silnim napisima o bošnjačkim izdajnicima koji nisu na liniji Alije, SDA i Erdogna. Upravo napisi u tom tjedniku daju povoda misliti na to da Bošnjaci muslimani konačno, nakon debakla na lokalnim izborima, ne bi imali ništa protiv etničkoga uređenja BiH. Bili bi u tom slučaju barem gazda u vlastitoj kući.
Nedjelja.ba
