U srijedu, 5. kolovoza 2020., u devedeset i petoj godini života, u Klagenfurtu je umro Ilija Abramović, počasni predsjednik Počasnog bleiburškog voda.
Ispraćaj posmrtnih ostataka Ilije Abramovića iz Klagenfurta prema Domovini održat će se u ponedjeljak, 10. kolovoza 2020., u 10.oo sati u Marienkirche (Benediktinerplatz 10) u Klagenfurtu.
Marienkirche je matična crkva Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu, u kojoj je Ilija Abramović do kraja svoga života bio predsjednik Misijskog vijeća.
Pogreb Ilije Abramovića obavit će se u utorak, 11. kolovoza 2020., u 13.oo sati na mjesnom groblju u Grebnicama, a potom će se služiti misa zadušnica u župnoj Crkvi Župe sv. Jakova Merkijskog.
Dragi naš Ilija, neka ti je laka hrvatska gruda za koju si se cijeli svoj život borio.
Počivao u miru Božjem.
Iz životopisa Ilije Abramovića:
Ilija Abramović je rođen 8. kolovoza 1925. u Grebnicama u bosanskoj Posavini. Bio je dijete kad se prvi put ozbiljnije sreo s nacionalnom problematikom – 1934. godine kada je ubijen srpski kralj Aleksandar. Škola je organizirala odlazak na pogreb u Beograd. Onima koji su mogli platiti pola puta drugu je polovicu plaćala država. Ilija: “Kada sam došao kući i rekao za putovanje, otac me dobro ošamario. Mogu reći da me taj šamar nacionalno osvijestio”.
Krajem 11. mjeseca 1943. regrutiran je u 5. lovačku bojnu u Srijemskoj Mitrovici, a u lipnju 1944. godine mornarička komisija premjestila ga na mornaričku obuku u Sisak. No, nakon završene obuke umjesto u Trst prebačen je u Hrvatsko Zagorje.
Nakon povratka u Zagreb dodijeljen je 12. Zdrugu pod 3. Udarnom divizijom, koji je ratovao kod Gradačca, gdje je 17. ožujka 1945. teško ranjen u obje ruke te je prebačen u bolnicu Sv. Duh u Zagrebu.
Iz bolnice je evakuiran 7. svibnja 1945. te je 14. ili 15. svibnja 1945. stigao u Dravograd, gdje su ga zarobili britanski vojnici i kao ranjenika smjestili u bolnicu. Tako je, za razliku od ostalih izbjeglica iz njegove kolone, preživio Bleiburšku tragediju.
Nakon otpuštanje iz bolnice ostao je živjeti u Klagenfurtu. Sudjelovao je 1952. godine u prvom dolasku na Bleiburško polje i u osnivanju Počasnog bleiburškog voda. Od tada do kraja života pripadao je krugu najzaslužnijih pojedinaca za dugogodišnju brigu o komemorativnim skupovima na Bleiburškom polju. Zapravo, može se reći da je on cijeli svoj život nakon dolaska u Austriju posvetio radu na očuvanju uspomene na nedužne hrvatske žrtve pomorene u partizanskim zločinima poznatima kao Bleiburška tragedija i Križni put hrvatskog naroda.
Ilija Abramović je od 1961. do 2007. godine naizmjenično bio rizničar i glavni tajnik PBV-a, a predsjednik PBV-a bio je od 2007. do 2017., kada je proglašen doživotnim počasnim predsjednikom PBV-a.