Stota obljetnica rođenja misionara i franjevca Blage Brkića u nedjelju, 1. ožujka 2020. obilježena je u širokobriješkom selu Rasno, rodnom mjestu ovog franjevca.
Fra Blago Brkić prvi je franjevac koji je iz hercegovačke franjevačke provincije otišao u Afriku kao misionar 1968. godine. U Kongu je kao misionar proveo 25 godina. Na jezik kiluba preveo je Bibliju i druge vjerske knjige, a vjerskim programom i Svetom misom obilježena je njegova stota godišnjica rođenja.
Misno slavlje predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić, koji je govoreći o životu i djelu fra Blage pozvao provincijala hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteku da pokrene postupak beatifikacije fra Blage Brkića (postupak kojim crkva proglašava blaženika, stupanj ispod titule sveca).
Fra Jozo Sopta je kazao kako je najveće djelo pokojnog fra Blage prijevod biblije na kiluba jezik, kao i činjenica da su današnjoj svečanosti prisustvovala četvorica kongških bogoslova koji govore hrvatski zahvaljujući fra Blagi.
”To je monumentalno djelo koje ne smije biti zaboravljeno. Plod njegova rada su bogoslovi iz Konga koji su tu došli, a govore hrvatski zahvaljujući njemu”, ocijenio je fra Jozo Sopta.
Fra Blagina rodbina ponosna je na dostignuća ovog franjevca. ”Fra Blago je bio jedna velika ljudska veličina i puno je više uradio za svoje ljude od mnogih drugih. Danas mu želimo izraziti zahvalnost koju zasigurno zaslužuje kao netko tko je ispisao povijest ovoga kraja”, rekao je jedan od njegovih rođaka.
Na fra Blaginoj rodnoj kući i u njegovu čast otkrivena je i spomen ploča, autora Stjepana Skoke, dekana Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, a koju su postavili franjevci i rodbina. Hrvatske pošte Mostar izradile su i prigodnu marku povodom fra Blaginog rođendana i dana materinskog jezika.
Tijekom prigodnog programa predstavljeno je drugo izdanje knjige “Razgovori s Bogom”, a održano je i nekoliko predavanja o liku i djelu ovog franjevca.
Fra Blago je umro u Širokom Brijegu 26. kolovoza 2009. u 90. godini života, 73. godini redovništva i 67. godini svećeništva. Pokopan je na groblju Mekovcu na Širokom Brijegu.
Obraćanje provincijala fra Miljenka Šteke:
Iskupilo nas je evo posebno slavlje i sjećanje. Visok i važan Jubilej – stogodišnjica od rođenja jednog fratra, fra Blage Brkića, koji je ugledao svjetlo dana ovdje, u ovom kraju i ovoj župi.
Maločas, prije postavljanja spomen-ploče, reče mi fra Jozo Sopta da mu je sam fra Blago kazao da je u ovozemnom životu imao dvije ljubavi: Široki Brijeg i Zair, odnosno Kongo. Fra Blago je bio đak naše Franjevačke klasične gimnazije ovdje na Širokom Brijegu. Ugušena je na polugodištu prije sedamdeset i pet godina. Profesori su ubijeni, djeca rastjerana, Gimnazija devastirana, a dvije godine kasnije, 1947., negdje u ovo vrijeme, spalili su partizani sve knjige, sve matice, sav arhiv Širokoga Brijega. Naš fra Blago ponikao je iz tog pepela i te svjedočanske krvi svoje subraće. I ostao je stalno, do kraja života, ustrajan, pouzdan i vjeran.
On, franjevac i svećenik Kristov, iz svoga zaseoka Njive, usidrio se na ovoj njivi Gospodnjoj Hercegovačke franjevačke provincije – koja je baš po njemu svoje pastoralne aršine protegla do Afrike, do njegove druge ljubavi. Ovdje vidimo iz toga ozemlja, evo, četiri mlada bogoslova koja su se rodila kad je fra Blago bio misionar dolje. Što mislite kad bi kroz 25 godina zauzetog rada u misijama u Kongu u Africi skupili djecu koju su je fra Blago krstio – koliki bi to puk bio… da i ne pribrajam ostale sakramente. Razmislimo samo koliko je vjeronauka održao na jeziku kojem se priučio ili ljudi do kojih su doprle riječi koje na tom jeziku ispisao i tiskao… Zadužio je našu Zajednicu svojim misionarskim probojem u to misionarsko područje Afrike koje će se pokazati od iznimne važnosti i vrijednosti. Neumorno je i orao i sijao kako bi generacije nakon njega mogle požeti plodove njegova prevodilačkoga i svakog drugog rada. Mi to često i ne znamo vrednovati kako bi trebalo, ali, uvjeren sam da njegov plodan rad neće biti zaboravljen, nego štoviše, pravilno vrednovan u mnogim generacijama koje dolaze.
Danas i ovdje htio bih ponazočiti cijelu našu provincijsku zajednicu: da s nama zahvaljuje Bogu za dar ovoga subrata koji u svom zemnom životu nije rušio ni jedan most iza sebe nego nam je svima utirao put k Očevom domu.
On je otišao iz ovoga zemaljskog života, ali nije nestao iz naših života. Ostat će upisan u srcima svih koji su ga poznavali i ubilježen u našoj povijesti. Ali najvažnija je njegova neizbrisiva upisanost u Božji dlan koji nam ga je darovao te umorna i bolesna primio natrag krajem kolovoza 2009. godine!
Sve što je Gospodin činio po našemu fra Blagi, činio je uz njegov pristanak i njegovom suradnjom, pa želim stoga u ovome času i njemu izreći zahvalnost: Hvala u ime Provincije za svako dobro učinjeno bilo kome i bilo kada. Neka sve bude Bogu na slavu, a Crkvi, Provinciji, ovoj župi i obitelji na ponos. Njemu na spasenje duše! Stoga, dragi fra Blago, počivaj snom pravednika.
Cnak.ba
