Jedina šansa da Republika Hrvatska promijeni odnos prema Hrvatima u BiH, a tako i političkom rukovodstvu tog naroda, jest da ih bošnjački mediji diskreditiraju i pretvore u “sluge velikosrpskih politika” što u medijskoj javnosti u Hrvatskoj i nije osobito teško. Naprotiv. Budući da je Republika Hrvatska prva žrtva velikosrpske politike i režima Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i drugih pokrovitelja, inicijatora i mentora agresije na Hrvatsku i BiH, negativan sentiment prema Srbima općenito i nije teško probuditi.
Međutim, tim se, godinama iza danas, ali će se i onima koje tek dolazi, služi i služiti, bošnjačka prijetvorna politika u BiH koja od zajedničke države, triju konstitutivnih naroda, ustvari, gradi svoju nacionalnu državu u kojoj hrvatski narod neće imati nikakva druga prava osim onih da se samoorganizira u folklorne skupine.
Također, jedini način da se službeni Zagreb prema onom što smatramo službenim Mostarom odnosi s podozrenjem i ostavi Hrvate u BiH na cjedilu jest da se njihovo rukovodstvo prikaže kao “produžena ruka Milorada Dodika i velikosrpske ideje u BiH”. Milorad Dodik aktualni je predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a, stranke koja za vrijeme agresije JNA nije ni postojala. Međutim, postojao je SDS, onaj Karadžićev, prvi koalicijskih partner bošnjačkih stranaka i političkog Sarajeva.
Postoji SDS kao politički pokrovitelj genocida u Srebrenici. SDS kao politički pokrovitelj opsade i razaranja Vukovara i svirepih ubojstava na Ovčari. Taj SDS i SDA Bakira Izetbegovića su zadnje četiri godine bili u političkoj koaliciji na razini institucija BiH. Oni su to i danas, na nekoj ‘neformalnoj razini’. Hrvatsko rukovodstvo u BiH, dakle, nema suradnje sa SDS-om, nego sa SNSD-om Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva BiH koji je jedina osoba u Predsjedništvu BiH koja može štiti interese hrvatskog naroda u BiH jer su SDA Bakira Izetbegovića i lažne lijeve bošnjačke stranke po treći put Hrvatima nametnule Željka Komšića koji nema legitimitet Hrvata u BiH. Milorad Dodik, tako, štiti interese RS-a, Srba u BiH, Srbije, Hrvata u BiH, ali i Republike Hrvatske.
SDS štiti interese Bakira Izetbegovića, SDA je protiv Milorada Dodika i Hrvata u BiH, a tako i Hrvatske. Međutim, službeni Zagreb sklon je zaboravu, sveopćem zaboravu, pa su tako zaboravili da ih je Bakir Izetbegović optužio za agresiju na BiH 18. 11. 2017. godine, istog onog dana 1991. godine, kada su trupe SDS-a, Izetbegovićevog koalicijskog partnera danas, Vukovar sravnile sa zemljom.
Također, bošnjački mediji pod kontrolom, koga drugog, nego Bakira Izetbegovića, najviše dužnosnike Republike Hrvatske konstantno napadaju za miješanje u unutarnje stvari u BiH, nastavak agresije drugim sredstvima i nizom floskuletina kakve samo medijsko Sarajevo može smisliti. Predsjednicu države, Kolindu Grabar- Kitarović, optužili su za islamofobiju, za Zorana Milanovića, nekadašnjeg premijera RH, ustvrdili da je “gori nego Tuđman”, za Andreja Plenkovića da je opasniji za BiH nego “Putin i Erdogan zajedno”, MOST-ovom Boži Petrovu su, također, njihova uža specijalnost, izmišljali izjave kada je ukazivao na probleme Hrvata u BiH.
Sve epitete političari iz Hrvatske dobivali su kada su se borili za Hrvate u BiH i njihova prava koja im oduzimaju Bošnjaci. I to je bila agresija drugim sredstvima. Međutim, kada Damir Krstičević, aktualni ministar obrane RH i Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja, danas, 10. siječnja 2019. godine kažu kako je proslava Dana RS-a skandalozna, to nije miješanje u unutarnja pitanja BiH i nije problematično jer je usmjereno protiv Republike Srpske, manjeg bh. entiteta koji je, nakon eliminacije Hrvata u Federaciji BiH, iduća stanica koju će političko Sarajevo pokoriti jer su im ratnih devedesetih, umjesto borbe protiv SDS-ovih trupa u Srebrenici i Sarajevu važnije bile hrvatske enklave u Središnjoj Bosni i izlaz na Jadransko more.
Ono što također u ovoj priči (p)ostaje nevjerojatno jesu lijeve stranke u Republici Hrvatskoj i njihovi politički pravci, poput Arsena Bauka, Nenada Stazića, pa i do prvog ešalona najpoznatijih zagrebačkih umirovljenika, Stipe Mesića i Jadranke Kosor. Na Hrvatsku za Nenada Stazića nije izvršena agresija. Hrvatska Vesne Pusić izvršila je agresiju na BiH. Hrvatska Jadranke Kosore srami se Dragana Čovića koji bi u Hrvatskoj Jadranke Kosor, prijateljice Zlatka Lagumdžije i odnedavne zvijezde bošnjačkih medija, trebao biti persona non grata. Hrvatska Stipe Mesića trebala je nastaviti politiku propale Endehazije Ante Pavelića, najveće sramote hrvatske povijesti ikada, a u međuvremenu, podržati i odred El-mudžahid Alije Izetbegovića. Hrvatska Arsena Bauka čestitka HDZ-u BiH Dan Republike Srpske, a u njegovoj Hrvatskoj, nije sigurna je li SDS, kreator RS-a, bacao granate iz Bosanskog Broda na Slavonski brod.
Hrvatska Republika Herceg-Bosna branila je, obranila i stvorila Hrvatsku. Hrvatska Arsena Bauka i svih onih koji nasjedaju na podvale, laži i izmišljotine političkog Sarajeva, istih onih koji svakodnevno na sve moguće i nemoguće načine žele Hrvate pretvoriti u malo veću folklornu skupinu u BiH, nije Hrvatska koja je dobrodošla u onom što se tako, nerado, zove Hrvatska Republika Herceg – Bosna, od Save dolinom Usore i Lašve do Neuma.
