Proglašenjem amandmana na Ustav dotadašnje Socijalističke Republike Hrvatske, prvi je višestranački i demokratski Sabor u Zagrebu 25. srpnja 1990. proglasio državnu suverenost Republike Hrvatske.
Istodobno su ukinuta dotadašnja socijalistička obilježja, a umjesto zvijezde, na hrvatsku se trobojnicu vratio tradicionalni hrvatski grb. Amandmanima na Ustav, Hrvatska je tako potvrdila svoja prirodna nacionalna prava, koja su proizlazila iz volje naroda i iz odluka AVNOJ-a u Jajcu 1943., te Ustava Jugoslavije iz 1974. godine.
Na zajedničkoj sjednici Sabora, predsjednik Franjo Tuđman naglasio je kako amandmani imaju iznimnu povijesnu važnost. Snagom ustavne riječi, Hrvatska poručuje drugim jugoslavenskim narodima da se s njom može razgovarati samo kao sa samostalnom državom. Istodobno Hrvatska i formalno-pravno raskida s komunističkim i jednostranačkim sustavom. Tuđman je tada najavio i donošenje novog republičkog Ustava.
Istog dana u Srbu je održan takozvani “Srpski sabor”, samozvani i nelegalni skup, na kojem su čelnici SDS-a proglasili “autonomiju srpskog naroda”. Prema uputama iz Beograda a na temelju teza iz memoranduma Srpske akademije taj je skup promovirao Miloševićevu ideju da se “odcjepljuju narodi a ne države”. Bio je to izraz velikosrpskog plana o podjeli Hrvatske na liniji Karlobag – Karlovac – Virovitica. U tipičnom mitingaškom ozračju svoje je mjesto našao i Vojislav Šešelj koji je među okupljenim Srbima tražio pristaše za svoj četnički pokret. Sve je to bio uvod u “balvan-revoluciju” i agresiju na Hrvatsku.
Poslije proglašenja amandmana na Ustav Republike Hrvatske u Zagrebu je ispred zgrade Sabora na jarbol podignuta hrvatska zastava s povijesnim grbom. Uz zvuke “Lijepe naše” slične su svečanosti održane i u drugim hrvatskim gradovima. Demokratska Hrvatska tako se zauvijek rastala od komunističkog ideološkog nazivlja i zastave s crvenom zvijezdom petokrakom.