Događaj Uskrsa nadilazi naše ljudsko spoznavanje po naviklostima na zakone i predodžbe vremena i prostora, na odnose između ljudi, stvari i pojavnosti. Taj nas događaj nad događajima, uranjajući nas u otajstvo, nuka na samo priznanje: „Misterij, tajna vjere!“
Uskrsli Krist to itekako zna! On zna da smo mi, i nakon dvije tisuće godina od uskrsne objave, otvorenim shvaćanjem najbliži onim njegovim ribarima, tek obraćenima i slabima; i njima je nakon uskrsnuća morao doći kroz zatvorena vrata (usp. Iv 20,19), kako bi dao odgovore koji su nadišli njihova očekivanja. Uskrsli Krist ne samo da se pojavljuje, nego se daje osjetiti i dodirnuti, dijeli stol i životne namirnice. Topi sve ledene sumnje i nabujale strahove.
I mi danas, s drhtavom sigurnošću vjere, u treperavoj dubini svoje duše, možemo imati udjela u toj pouskrsnoj noći njegovih učenika, po mjeri milosti koja nam se liturgijom i riječju daruje. Vjerujemo da će Uskrsli proći i kroz utvrđene zidove i zatvorena vrata našega vremena te nas iznenaditi zaključane danas – čije su misli i osjećaji iznimno snažno okrenuti ovostranome svijetu i vanjskom čovjeku.
Brate i sestro, baš to želim nama danas na ovoj obali života: Milost da iskusimo uskrsno otajstvo i blaženu noć „u kojoj se nebesko sa zemaljskim, ljudsko s božanskim povezuje“. Da nam se dogodi prijelaz – pasha, koju će svatko od nas doživjeti u svome srcu. Da On koji je „izbrisao zadužnicu“ i „pribio je na križ“, a usto odvažno „razoružao“ moć tame (usp. Kol 2, 13-15), oslobodi i naša srca danas iz zatvorenih kaveza ispraznih zemnih želja te pobjedonosnim zovom Aleluje rastjera oblake očaja, klonuća i obeshrabrenosti. K tome, posve nam je zorno i da ovogodišnjoj proslavi Uskrsa ne nedostaje moralne, duhovne i društvene pomutnje. Ovo vrijeme, propeto od prevrata vrijednosti, nama je sve neposrednije ponuđeno. Ne oslanjamo se na isprazno mudrovanje, nego na snagu Uskrsa, na snagu Boga živoga. Krist i Uskrs – jučer, danas i sutra! Očvrsnimo vjeru, nadu i ljubav – troplet našega spasonosnog konopca privezana za vječnu i spokojnu luku spasa.
Dok se ovih svetih dana sastajemo u vjerničkome zborovanju i slavljenju otajstva, ne zaboravimo pateću nam braću i sestre – one bolesne i siromaše, umorne i zapostavljene, kojih je – nažalost – sve više i po našim krajevima.
Ma gdje bili „…sve do granica zemlje“ (Dj 1,8) i kamo god hodili, draga braćo i sestre, bio vam radostan, sretan i blagoslovljen Uskrs!
Fra Miljenko Šteko, provincijal
