Prema posljednjem popisu stanovništva koji je proveden u 2011. godine u Republici Hrvatskoj živi 4.284.889 stanovnika, od čega se Hrvatima izjasnilo 3.874.321 stanovnika ili 90,42%.
Temeljem prosudbi hrvatskih diplomatskih misija i konzularnih ureda u svijetu, hrvatskih katoličkih misija, popisa stanovništva zemalja u kojima žive iseljeni Hrvati i njihovi potomci, te temeljem samih procjena hrvatskih zajednica u pojedinim zemljama, smatra se da danas u svijetu živi oko 3.000.000 iseljenih Hrvata i njihovih potomaka.
Hrvati su se iseljavali kako iz ekonomskih, tako i iz političkih razloga, no može se reći da su ponekad i jedan i drugi razlog bili povezani.Starija populacija Hrvata, uglavnom ekonomska emigracija, u prekooceanskim zemljama još uvijek je zainteresirana za događanja u domovini, dok je njezin mlađi naraštaj dobrim dijelom asimiliran, pa ih najviše zanimaju njihovi korijeni.
Specifična skupina hrvatskih iseljenika je ekonomska emigracija šezdesetih godina prošlog stoljeća koja se najvećim dijelom naselila u zemlje Zapadne Europe. Jedan dio se integrirao u društvo zemlje primateljice (osobito mlađi), dok je drugi dio još uvijek u toj zemlji kao gost i ima želju za povratkom u Hrvatsku.
Najveći broj političkih iseljenika predstavljaju preživjeli s Bleiburga koji su nakon II. svjetskog rata uselili u Južnu i Sjevernu Ameriku.
Iseljavanje nakon 1990. godine karakterizira izbjeglički val iz područja zahvaćenih ratom i velikosrpskom agresijom. Najveći broj odselio je u zemlje Zapadne Europe i prekooceanske zemlje (SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland). Dio njih ipak se vratio u Hrvatsku.
Karakteristično za sve naraštaje našeg iseljeništva, bilo ono u prekooceanskim zemljama, bilo ono u neposrednoj blizini domovine, jest njihova zainteresiranost za suradnju s matičnom zemljom. Osnova našega zajedničkog djelovanja treba biti temeljena na činjenici – kako sačuvati hrvatski identitet iseljenika, bez obzira na vrijeme odlaska, razlog odlaska, stupanj naobrazbe i generaciju iseljenika.
Pod utjecajem različitih povijesnih – političkih i ekonomskih razloga Hrvati su se kontinuirano iseljavali s tadašnjih hrvatskih prostora od 15. stoljeća nadalje u europske države u kojima danas većinom imaju priznati status nacionalne manjine.
Prema pojedinim zemljama procijenjeno brojčano stanje Hrvata i njihovih potomaka je slijedeće:
- Argentina oko 250 000
- Australija oko 250 000
- Austrija oko 90 000
- Belgija oko 6 000
- Brazil oko 20 000
- Bolivija oko 5 000
- Čile oko 200 000
- Danska oko 1 000
- Ekvador oko 4 000
- Francuska oko 40 000
- Italija oko 60 000
- Južnoafrička Republika oko 8 000
- Kanada oko 250 000
- Luksemburg oko 2 000
- Nizozemska oko 10 000
- Norveška oko 2 000
- Novi Zeland oko 40 000
- Njemačka oko 350 000
- Paragvaj oko 5 000
- Peru oko 6 000
- Sjedinjene Američke Države oko 1 200 000
- Švedska oko 35 000
- Švicarska oko 80 000
- Urugvaj oko 5 000
- Velika Britanija oko 5 000
- Venezuela oko 5 000
Republika Hrvatska je tradicionalno iseljenička zemlja. Nekoliko je perioda tijekom kojih su se Hrvati iseljavali iz svoje domovine:
- od 1880. godine do I. svjetskog rata: SAD, zemlje Latinske Amerike, Južnoafrička Republika, Australija, Novi Zeland
- od 1918. godine do II. svjetskog rata: Njemačka, Francuska, Belgija
krajem i neposredno poslije II. svjetskog rata: Argentina i druge zemlje Latinske Amerike, Sjeverna Amerika
- nakon 1965. godine: Zapadna Europa, Australija, Novi Zeland i Kanada
- nakon 1990. godine: Njemačka, Švicarska, Austrija, Kanada, SAD, Australija i Novi Zeland
Više od 230 tisuća pripadnika Hrvatske nacionalne manje u Europi
U Europi je u posljednje vrijeme ostvarena značajna pravna zaštita manjina i etničkih zajednica s gledišta primjene učinkovitih instrumenata zaštite, koji neće prelaziti granice tolerancije većinskog naroda, ali isto tako neće razočarati ni opravdane potrebe manjina za zaštitom i kulturnom autonomijom.
Budući da ni u međunarodnom pravu ni u ustavima pojedinih država ne postoji općepriznata definicija pojma „nacionalne manjine“, javlja se prvenstveno u novijim međunarodnim dokumentima dosta široko shvaćanje toga pojma, koje izbjegava isključivo etničko značenje. S obzirom na problem korištenja manjinskih prava, sve više je uvriježeno shvaćanje da su pripadnici nacionalnih manjina samo one osobe koje su istodobno i državljani dotične države.
Položaj hrvatskih nacionalnih manjina različito je uređen u pojedinim državama. Osim ustavnih jamstava, ukoliko ona postoje, međunarodnih ili bilateralnih obveza, taj položaj uređuje zakonodavstvo svake pojedine države. Širina i razina tih prava veoma su različite, jer još uvijek ne postoje čvrsti, obvezujući međunarodnopravni dokumenti. Općenito vrijedi da je razina manjinske zaštite izraz demokratičnosti neke države, a tolerancija prema manjinama pokazatelj je demokratske usmjerenosti njezinih državljana. Zaštita, međutim, ovisi i o objektivnim povijesnim i političkim značajkama koje su dovele do toga da neka manjina uopće postoji u nekoj državi, a te su okolnosti različite za Hrvate izvan granica Republike Hrvatske.
Hrvatske nacionalne manjine nalaze se u slijedećim europskim državama te prema zadnjim popisima i procjenama brojčano stanje pripadnika hrvatske nacionalne manjine je približno slijedeće:
- Austrija oko 50 000
- Bugarska oko 1 500
- Crna Gora od 7 000 do 10 000
- Češka oko 1600
- Italija oko 3 000
- Kosovo oko 350
- Mađarska oko 50 000
- Makedonija oko 4 000
- Rumunjska oko 6 000
- Slovačka oko 4 000
- Slovenija od 35 000 do 55 000
- Srbija oko 60 000
Hrvati u BiH
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine (Aneks IV Daytonskog mirovnog sporazuma), Hrvati su jedan od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini (BiH).
Hrvatski jezik je jedan od tri službena jezika.
Popis stanovništva u BiH, prvi nakon 1991. godine, proveden je od 1. do 15. listopada 2013. Prema rezultatima popisa, u Bosni i Hercegovini živi 3.531.159 stanovnika, od čega je 544.780 Hrvata.
Prema nacionalnosti: 15,43 posto Hrvata, 50,11 posto Bošnjaka, 30,78 posto Srba, dok se 0,77 posto stanovništva se nije izjasnilo.
Na razini Federacije Bosne i Hercegovine: 22,4 posto Hrvata, 70,4 posto Bošnjaka i 3,6 posto Srba. U Republici Srpskoj ima 81, 51 posto Srba, 13, 99 posto Bošnjaka i 2,41 posto Hrvata.
U Brčko Distriktu živi: 20,66 posto Hrvata, 42,36 posto Bošnjaka i Srba 34,58 posto.
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine, a prema popisu stanovništva iz 1961.godine, Hrvati su činili 21,7 % ukupnog broja stanovnika BiH. 1991.godine, 760 852 stanovnika Bosne i Hercegovine se izjasnilo Hrvatima, što predstavlja 17,4 % od ukupnog broja stanovnika.
