Na kraju zajedničkog susreta Austrijske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH te redovitog proljetnog zasjedanja ABK u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije, 8. ožujka, upriličena je konferencija za novinstvo.
Na konferenciji su govorili predsjednik Austrijske biskupske konferencije kardinal Christoph Schönborn, bečki nadbiskup, te vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić. Moderator je bio Paul Wuthe, glasnogovornik Austrijske biskupske konferencije, a s njemačkog na hrvatski i obratno, prevodio je mons. Pavo Jurišić, profesor na KBF-u u Sarajevu, donosi portal Katoličkog tjednika – Nedjelja.ba.
Nakon što je gosp. Wuthe zaželio dobrodošlicu nazočnim novinarima te predstavio kardinale koji će govoriti na konferenciji riječ je preuzeo vrhbosanski nadbiskup.
Na početku kard. Puljić je izrazio zadovoljstvo što je ABK izabrala Sarajevo i Vrhbosansku nadbiskupiju kao mjesto svoga proljetnoga redovitoga zasjedanja te taj čin nazvao znakom solidarnosti.
“Ovo je prilika da mi članovi BKBiH osobno kažemo hvala biskupima iz Austrije na svoj pomoći koju su nam slali tijekom i poslije rata. ovo je bila posebna prigoda da biskupi mi biskupi iz BiH gostima iz Austrije predstavimo našu stvarnost. Ujedno smo izmijenili pastoralna iskustva koja doživljava Austrija te BiH. Organizirali smo zajedničke susrete s političarima i drugim crkvama te vjerskim zajednicama kako bi pokazali odvijanje dijaloga”, rekao je na početku obraćanja kard. Puljić te od srca zahvalio biskupima iz Austrije što su zajedno proveli nekoliko dana, zajedno molili te obišli različite institucije Vrhbosanske nadbiskupije.
Na početku svoga obraćanja bečki nadbiskup je najprije zahvalio novinarima koji su došli na konferenciju te medijskim djelatnicima iz Austrije koji su nekoliko dana pratili članove ABK dok su boravili u Sarajevu.
“Naš dolazak u Sarajevo je znak solidarnosti s biskupima i ljudima u BiH. Kard. Puljić je već spomenuo da su mnoge humanitarne akcije krenule iz Austrije tako da je mnogim ljudima pružena pomoć kad su bili u nevolji. Posebno smo govorili o emigriranju koje pogađa sve etničke skupine, a posebice katolike koji su živjeli na određenim područjima, na kojima ih više nema. Posebice smo bili zapanjeni različitim institucijama u kojima mladi ljudi bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost mogu dobiti edukaciju što je dobar znak za budućnost”, rekao je kard. Schönborn te istaknuo da su mnogi koji su otišli iz BiH svoje prebivalište našli u Austriji.
Bečki nadbiskup je u svome obraćanju istaknuo kako je zamijetio da je rat završio, ali nije zaživio pravedni mir. Istaknuo je svoju podršku, kao i podršku cijele Austrije na putu BiH prema europskim integracijama. Ponovio je riječi pape Franje o sarajevu kao drugom Jeruzalemu te istaknuo kako međureligijski dijalog nema alternativu te poželio Sarajevu da u budućnosti bude jedan uzor dijaloga među religijama i kulturama.
Nakon obraćanja dvojice kardinala nazočni novinari su imali prigodu postavljati pitanja. Austrijski novinari su bili zainteresirani za komentare o migracijama, novoj vladi u Austriji te ekumenskim pitanjima u Austriji dok su novinari iz BiH postavljali uglavnom politička pitanja.
U odgovoru na jedno novinarsko pitanje kard. Puljić je rekao kako je Dayton zaustavio rat, ali nije donio pravedan mir. U skladu s tim podsjetio je na pismo članova BK BiH iz prosinca 1995. u kojem stoji da Dayton, s obzirom na njegovu strukturu, neće donijeti pravedan mir. Ponovio je kako bez ljudskih prava, jednakopravnosti i poštovanja čovjeka nema napretka.
Zajednička izjava članova ABK i BK BiH
Tijekom zasjedanja ABK i BK BiH članovi dviju biskupskih konferencija pripremili su Zajedničku izjavu koja je obznanjena 8. ožujka na konferenciji za novinstvo održanoj u Svećeničkom domu u Sarajevu.
Zajedničku izjavu biskupa ABK i BK BiH, koja je objavljena na portalu Katoličkog tjednika – Nedjelja.ba, prenosimo u cijelosti:
„Prvi puta okupili su se 5. ožujka u Sarajevu članovi Austrijske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine da bi na taj način posvjedočili zajedništvo Crkve u ovim dvjema zemljama koja je povezana zajedničkom poviješću i brojnim događanjima. Mjesto zajedničkog susreta je Grad za koji je papa Franjo prigodom svoga pohoda 2015. kazao da je „s pravom dobio naziv ‘europskog Jeruzalema’“. Biskupi Bosne i Hercegovine zahvalni su svojoj subraći u biskupstvu iz Austrije da su ovamo došli kako bi zajednički molili, jedni druge susreli, upoznali se, izmijenili razmišljanja te da bi podijelili radost i žalost ljudi i Crkve u Bosni i Hercegovini.
Posjet biskupa na „Nedjelju solidarnosti“, koja se u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini obilježava na Treću korizmenu nedjelju, važan je znak. Prilozima ove nedjelje pomaže se potrebitima koji su ostali u Bosni i Hercegovini i koji još uvijek trpe posljedice rata. Svojim dolaskom ovamo austrijski biskupi dali su svjestan znak posebno i ponajprije mladim ljudima koji već godinama napuštaju ovu zemlju odlazeći prema zapadnoj Europi, a mnogi od njih idu u Austriju.
Radosna je činjenica da se pohod austrijskih biskupa događa o 100. obljetnici smrti prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Upravo su u vrijeme nadbiskupa Stadlera, uz veliku pomoć iz Austrije, u Bosni i Hercegovini izgrađene brojne crkve i uspostavljene crkvene institucije. To je bila velika pomoć za crkveno poslanje u zemlji u kojoj je do tada crkveni život održavao gotovo isključivao franjevački red. Prije sto godina Sarajevo i zemlja doživjeli su vrijeme osnutka o čemu svjedoče brojne građevine u središtu glavnog i drugih gradova tada uspostavljenih državnih, kulturnih i drugih institucija.
Crkva i mnogi ljudi u Bosni i Hercegovini nisu zaboravili da su brojne karitativne institucije iz Austrije, kao što su Caritas ili Kirche in Not (Crkva u nevolji), kao i akcije poput Nachbar in Not (Susjed u nevolji) i mnogi pojedinci pomogli tijekom nedavnoga rata. Uz spomenutu zahvalnost povezana je i zahvala za duhovne darove koji su proizišli iz povezanosti Crkve obiju zemalja. Među njima posebno se ističe dvoje blaženika podrijetlom iz Austrije koji su djelovali u Bosni i Hercegovini: s. Berchmana Leidenix, drinska mučenica, koja je bila posebno angažirana u odgoju i školstvu, kao i Ivan Merz koji se štuje kao zaštitnik mladeži.
Održavanjem svoga plenarnog zasjedanja austrijski biskupi idu stopama papa Ivana Pavla II. i Franje koji su pohodili Sarajevo kao glasnici mira i time htjeli pomoći u liječenju ratnih i poratnih rana. Posjet austrijskog episkopata je u isto vrijeme znak solidarnosti s Crkvom u Bosni i Hercegovini koja je tijekom rata od 1992. do 1995. i u vremenu nakon rata podnijela brojna iskušenja. U mnogim dijelovima zemlje katolicima prijeti potpuni nestanak. Svojom posjetom biskupi žele ohrabriti one koji su ostali i njima prenijeti nadu u budućnost. Impresivno je djelovanje Crkve u Bosni i Hercegovini: brojne crkvene školske, odgojne i socijalne institucije otvorene su za sve ljude bez obzira na vjeroispovijest i time su živi svjedok nade i konkretne kršćanske ljubavi.
Stoga austrijski biskupi žele i nadalje biti nositelji raznih inicijativa koje bi trebale pomoći vjernicima koji ovdje žive da ponovno uzmu život u svoje ruke i da skladno žive i surađuju s drugima. Biskupi također žele biti ambasadori dramatične situacije katolika u mnogim dijelovima zemlje i svratiti na to pozornost drugih biskupskih konferencija. Posjetima najvišim političkim i vjerskima predstavnicima u zemlji htjeli su izraziti svoju blizinu i potporu svim ljudima dobre volje u Bosni i Hercegovini.
Mnogi ljudi iz Bosne i Hercegovine došli su u Austriju zbog rata. Pronašli su zaštitu i sigurnost i istovremeno obogatili zemlju. Radi njih i radi Bosne i Hercegovine treba se nadati da će mnogi od njih ponovno vidjeti budućnost u svojoj domovini, vratiti se i pri tome pomoći u obnovi i obogaćivanju zemlje.
Bosna i Hercegovina još uvijek nije došla do punog i pravednog mira. Još uvijek postoje napetosti i nepovjerenje u zemlji koji ugrožavaju suživot. Stoga, biskupi iz Austrije, zajedno s biskupima iz Bosne i Hercegovine, apeliraju na sve nositelje odgovornosti u zemlji i na međunarodnoj razini da se zauzmu oko izgradnje pravednog mira. Za to je neophodno poštovanje ljudskog dostojanstva i svih prava i sloboda svih članova društva kao i jednakopravnosti tri naroda koji žive u Bosni i Hercegovini. Ne smije u ovoj zemlji postojati „građana drugog reda“ ni mehanizama sustavne diskriminacije. Biskupi obiju zemalja podupiru Bosnu i Hercegovinu na putu u europske integracije. Bosna i Hercegovina bila je i jest dio Europe kroz svoju povijest i bogatu kulturnu baštinu.
Prije 100 godina završio je Prvi svjetski rat. Milijuni ljudi izgubili su živote. Sjećanje na ovu katastrofu i masovnu patnju trebalo bi osnažiti kršćane i sve ljude dobre volje da se zauzmu za miran suživot. Ispovijedamo Isusa Krista kao Kneza mira i molimo se njemu. U ovoj vjeri potičemo sve ljude da se ujedine na putu mira i dobra. To je put Božji, jedini pravi put svakog čovjeka, svakog društva i svake države.
