Na današnji dan prije 25 godina, 21. siječnja 1993. godine, mladi Srđan Aleksić brutalno je pretučen na tržnici u Trebinju.
Trebinje te 1993. godine bilo je prožeto velikosrpskim ludilom i mnogi su ili podržavali takvu politiku ili gledali sa strane, praveći se da ne vide ono što im se događa pred očima.
Srđan Aleksić tom se ludilu odlučio suprotstaviti i to je platio životom. Baš na današnji dan, 21. siječnja 1993. godine, on je od batina spasio svog prijatelja Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja kojeg su divljački napala četvorica rezervista Vojske Republike Srpske. Vojnici su umjesto Alena pretukli Srđana koji je pao u komu i nekoliko dana kasnije preminuo.
Aleksić je rođen 1966. godine u Trebinju. Otac mu je bio košarkaški trener, majka mu je umrla dok je još bio dijete, a brat mu je poginuo u nesreći s motornim zmajem. Srđan je bio plivačka nada bivše Jugoslavije, a aktivno se bavio i glumom.
Srđan je tog dana kad je nastradao također bio rezervist Vojske Republike Srpske. Dok su svi ostali gledali kako mladi rezervisti maltretiraju Bošnjaka, Srđan mu je skočio pomoći. Četvorica vojnika zbog toga su se okomili na njega jer su ga smatrali izdajnikom. Preminuo je šest dana kasnije, piše Index.
“Umro je obavljajući svoju ljudsku dužnost”, napisao je Srđanov otac na smrtovnici svom sinu.
Jedan od napadača nakon nekoliko mjeseci poginut će na bojištu, dok su ostala trojica bili osuđeni na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora.
Čovjek kojeg je spasio živi u Švedskoj, prijatelju svakog ljeta posjeti grob
U vrijeme kada je u tijeku bilo suđenje za ubojstvo njegova sina, Rade Aleksić doživljavao je i razna poniženja koja nikada neće zaboraviti. Među njima je i rečenica jednog od odvjetnika, branitelja optuženih: “Tako mu i treba kada je branio muslimana”.
“A moj Aći, tako smo Alena svi odmilja zvali, sada je u Švedskoj, oženio se, ima dvoje djece. Svakog ljeta me obiđe kada dođe u Trebinje. Prvo ode na Srđanov grob, a onda kod mene. Eto, toliko sam uzbuđen da mu se ni prezimena ne mogu sjetiti. Nama, Trebinjcima, onoj staroj trebinjskoj raji, prezimena nisu ni značila ništa. Zvali smo se po nadimcima, prepoznavali po dobroti i u takvo Trebinje i danas vjerujem”, rekao je Rade Aleksić prošle godine povodom četvrt stoljeća od smrti sina za N1.
Jedan od najvećih heroja krvavih devedesetih posthumno je dobio Povelju Helsinškog odbora za ljudska prava u BiH.
Aleksić je svojom smrću postao simbolom otpora velikosrpskom ludilu devedesetih koje je krivo za smrt desetaka tisuća ljudi te patnju milijuna, piše Index.