Prošlo je više od 13 godina otkako su zajednički došli u zagrebačku zračnu luku i otišli u Haag. U ožujku ove godine posljednji put su se obratili sudu na žalbenoj raspravi.
Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić tada je pokušao objasniti da nije postojao udruženi zločinački pothvat na čelu s Franjom Tuđmanom, prenosi Dnevnik.hr.
”Tuđman u kontinuitetu, bez obzira na sudionike, interni krug, međunarodne predstavnike, muslimane ili Hrvate u BiH govori identično podupirući nezavisnost BiH, izjašnjavajući se protiv promjene granica, za suradnju s muslimanima, protiv rata, odbija pripojenje Hercegovine što mu nudi Izetbegović”, rekao je Jadranko Prlić, bivši predsjednik HVO-a 20. ožujka 2017. godine.
Slobodan Praljak, kojega se između ostaloga tereti i za rušenje starog mosta u Mostaru, u žalbi se tvrdio da je armija BiH odbila uspostaviti zajedničko zapovjedništvo s HVO-om, usprkos ugovoru Tuđmana i Izetbegovića.
”Takva odluka je zla. Ona govori o postojanju utemeljenja o ofenzivnim osvajačkim akcijama spram privremenog saveznika. To se u sljedećim mjesecima i dogodilo. Nemoćni da se suprotstave vojsci Republike Srpske, armija Bosne i Hercegovine i muslimansko političko vodstvo, napali su HVO i Hrvate kako bi nadoknadili izgubljeni teritorij”, rekao je Slobodan Praljak, bivši zapovjednik glavnog stožera HVO-a 22. ožujka 2017.
Senka Nožica, odvjetnica Brune Stojića danas kaže kako su obrane objasnile da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata jer je HVO cijelo vrijeme dostavljao oružje armiji BiH.
”Sada dolazimo u jednu situaciju u kojoj bi bio apsolutni ‘nonsens’ da ova šestorica budu optužena za zločinački pothvat, zajedno s vojnim i vrhom hrvatske države, a imamo sigurno izvjesnu situaciju da nitko iz Srbije, odnosno da Srbija ne bi bila osuđena za udruženi zločinački pothvat”, rekla je Nožica.
Najteža kvalifikacija prvostupanjske presude je udruženi zločinački pothvat koji Hrvatsku karakterizira kao agresora. Zanimljivo je kako je upravo zbog tog dijela presude predsjednik sudskog vijeća Jean Claude Antonetti imao izdvojeno mišljenje. Smatrao je da je Hrvatska u BiH slala uglavnom dobrovoljce ili neke časnike kao što su Praljak i Petković te da do izravne vojne intervencije nije došlo.
