Sveti Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. stoljeću. Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu, biskupu u Miri. Već kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe, čemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji, nažalost, brzo umiru i Nikola ostaje sam. Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo, ali se nije uzoholio već je uvijek imao srce za potrebite.
Sveti Nikola daruje susjeda
Sveti Nikola uvijek je vodio brigu o ljudima pa je tako pomagao siromašnom susjedu, ubacujući mu novce kroz prozor kako bi ovaj uspio udati kćer.
U blizini roditeljske kuće, sv. Nikola, živio je nekad bogat čovjek, koji je, izgubivši carsku službu izgubio i sav imetak. Imao je tri kćeri koje su bile lijepe, ali ih nije mogao udati te je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću, tako da nešto zaradi. One su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola je nekako doznao za tu odluku nesavjesnog oca, pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platnu i potajno ubacio kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi, pa i treći put. Kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tom događaju, ali je otac tu priču razglasio u čitavom mjestu. Tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.
Sveti Nikola odlučio je zlatnike spustiti kod dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Nakon toga, tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula.
Običaj štovanja svetog Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost. Na ulazu u uvalu Mrtinovik od hvarskog kamena je 1922. godine sagrađena kapela, posvećena Gospi od Zdravlja i svetom Nikoli, koju je sagradio brodolomac Ivan Modrić. Noć uoči svetog Nikole, pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke.
Sveti Nikola – omiljeni svetac djece
Sveti Nikola živio je u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka, a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. Nikola bi navečer prolazio i u svaki prostor u kome je bila lijepa čizmica, stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više, na svoj imendan, nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. Zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi i bomboni zamotani u šarene papiriće. Djeca bi se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka i slatko ih je razveselilo.
Sveti Nikola postaje zaštitnik sirotinje.
Mladi Nikola odlazi u školi za svećenika u čemu ga vodi njegov stric, biskup u gradu Miri. On ga upućuje na svetost i pobožnost.
Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola nasljediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kada umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj put nije mogao pobjeći i postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima šireći vjeru.
Sveti Nikola – zaštitnik pomoraca
Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara.
Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu – nazivamo ga zaštitnikom djece.
U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima, umire 6. prosinca 327. godine. Svečano je sahranjen u crkvi mirske metropolije.
Mnogi ljudi su dolazili i molili se, a ostalo je zabilježeno da su grob svetog Nikole pohodili i mnogi Slaveni, vjerojatno je zato poštovanje svetog Nikole kod nas toliko rasprostranjeno.
Kad su zavičaj svetog Nikole osvojili Turci, on se u snu javio jednom svećeniku iz Barija u Italiji i rekao da želi da njegovo tijelo bude preneseno u Bari. Bilo je to 1096. godine. U Bariju je podignuta velebna crkva posvećena svetom Nikoli, gdje su njegovi posmrtni ostaci.
Sv. Nikola je cijelog života shvaćao da je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čudesa i zbog nje je proglašen svetim.
Od našeg sv. Nikole možemo naučiti kako se živi vjera i ljubav.
