Jorgovani su omiljena biljna vrsta u vrtu, zahvaljujući svojim vrlo mirisnim sitnim, cjevastim cvjetovima koji dolaze u gustim stožastim metlicama. Pojavljuju se od sredine proljeća u rasponu boja od blijede žute, bijele do nijansi ružičaste, svijetloljubičaste i grimizne boje
Svibanj je pred vratima, mjesec je to u kojem nas svojim cvatom i mirisom oduševljava jorgovan. Jorgovan (Syringa vulgaris) svrstavamo u grmove koji mogu narasti između dva i 10 metara, što ne znači da ih ne možemo oblikovati i kao stabla. U tom slučaju sadnicu bismo trebali početi oblikovati što ranije, ili pri kupnji potražiti onu koja već ima dobro oblikovanu barem jednu uspravnu granu. U tom slučaju sve ostale treba ukloniti i ostaviti samo vršne izboje koje i tijekom sljedećih godina treba oblikovati na isti način, sve dok biljka ne dosegne željenu visinu. Naprotiv, ako želimo kompaktniji rast, tada preduge grane moramo skratiti za 2/3. U tom slučaju moramo strpljivo pričekati cvatnju, jer jorgovan nakon orezivanja ponekad ne cvate i dvije-tri godine.
Klasični ljubičasti cvjetovi naprivlačniji su leptirima pa ih zato sade organski vrtlari. Popularnost jorgovana traje već stoljećima,a osim zbog ljepote, sadili su ga i zbog vrijednog drveta od kojeg se mogu izraditi razne svirale. Danas je to biljka visoke hortikulturne vrijednosti s gotovo 1000 različitih kultivara. U našim krajevima nekako se najviše udomaćio ružičasti jorgovan, iako spektar boja njegovih cvatova pruža mnogo veći izbor, od bijele, ljubičaste, karmin crvene, plave pa čak i žute.
Neke od tih boja prati i određena simbolika, pa tako ružičasti jorgovan govori o prvoj ljubavi, a bijeli upućuje na nevinost. Stoga nije neobično što se jorgovani često daruju u buketima. Jorgovani su omiljena biljna vrsta u vrtu, zahvaljujući svojim vrlo mirisnim sitnim, cjevastim cvjetovima koji dolaze u gustim stožastim metlicama. Pojavljuju se od sredine proljeća u rasponu boja od blijede žute, bijele do nijansi ružičaste, svijetloljubičaste i grimizne boje. Većina od uobičajenih vrtnih varijeteta vrste Syringa vulgaris nastale su u Francuskoj krajem 1800. godine do početka 1900. g., iako se svako malo pojavljuju novi oblici, ali nisu svi kultivari mirisni. Rod se sastoji od oko 20 vrsta zimzelenog niskog, srednje visokog ili visokog grmlja i drveća, koje se pojavljuje od Europe do sjeverno-istočne Azije. Većina ih naraste do 240 cm visine i 180 cm širine. Imaju nasuprotne listove koji su u jesen katkad zanimljivih boja. Za uzgoj preferiraju vlažna, humusom bogata, dobro drenirana tla na punom suncu ili u laganoj sjeni. Najbolje uspijevaju u područjima s hladnim zimama budući da za dobru cvatnju trebaju barem nekoliko puta mraz.
Najbolje je odmah nakon cvatnje podrezati tanke, nerodne grane. Za liječenje se rabi cvijet, list, kora i kora ljuske sjemena. Kora drva i kora omotača ljuske sjemena rabe se za liječenje malarije, i to povratne malarije s jakom kliničkom slikom – simptomima groznice praćene drhtavicom i visokom temperaturom (antipiretik). Za liječenje reumatskih bolesti, i to naročito reume živca te za liječenje navale krvi u jetru (Congnestio hepatis), što je jako bitno da ne dođe do nekroze stanica jetre (hepatocita), za liječenje probavnih tegoba kao što su proljev – dijareje (adstrigent), za liječenje to jest odstranjivanje glista iz crijeva (vermifug). Listovi se rabe za liječenje groznice i bolesti usta kod djece, kongestije jetre (navala krvi u meko tkivo), tegoba probavnog sustava kao što su crijeva (slaba probava i pražnjenje crijeva, proljev – dijareja), kod tegoba dišnih organa (kašalj, bronhitis), kod povišene temperature tijela, bubrežnih kamenaca, visokog krvnog tlaka te kod nametnika u crijevima.
Večernji list
