Božić je blagdan koji donosi radost u naša srca, koji nas povezuje i potiče na susretljivost i solidarnost s potrebitima, ali i da probudimo duh zajedništva u vjeri. U današnjem modernom vremenu, kada se na svijet gleda kroz prizmu materijalnog, itekako je potrebno raditi na tome da duhovna dimenzija Božića ne padne u zaborav.
O tome što možemo ponuditi jedni drugima za Božić, koja je temeljna poruka ovog blagdana, kako možemo izbjeći nepotreban blagdanski stres, razgovarali smo s Doris Vlašić, dječjom i adolescentnom integrativnom psihoterapeutkinjom pod supervizijom, magistrom psihologije te diplomiranom pedagoginjom.
Doris ima višegodišnje iskustvo u radu djecom i mladima u sustavu odgoja i obrazovanja, kao i u privatnoj praksi iz područja psihologije i psihoterapije za djecu i mlade. Usmjerena je prema djeci, adolescentima i mladima s ciljem podrške pri razvojnim teškoćama i različitim problemima. Sudjelovala je na različitim edukacijama, seminarima i projektima te je ponosna nositeljica brojnih certifikata.
Je li se proslava najradosnijeg kršćanskog blagdana udaljila od temeljne poruke – da je Bog postao maleno dijete kako bi bio Emanuel – Bog s nama?
– To je pitanje koje bi zapravo svatko trebao postaviti sam sebi i odgovoriti. Koliko, zapravo, dopuštamo da nas komercijalizam udalji od jednostavnosti najradosnijeg kršćanskog blagdana. Zasigurno svatko ima svoje tumačenje. Međutim, ono što je najvažnije je to da se ne izgubimo u svemu onome što se nudi i da smo zapravo svjesni kako dragi Bog od nas traži jednostavnost. Tu ponovno treba istaknuti jedan zdrav balans – ne ići iz krajnosti u krajnost. Nije potrebno stvarati sebi anksioznost ni u jednom aspektu.
Ako nismo u mogućnosti mijenjati svijet oko sebe, makar se možemo preispitati što, zapravo, za nas znači Božić? Što možemo ponuditi jedni drugima, a da to nisu skupocjeni darovi i sve ostalo materijalno koje nadilazi duhovni aspekt ovog blagdana?
– To ste jako lijepo rekli. Dodala bih još to da, iako nismo u mogućnosti i ne možemo mijenjati svijet i ljude oko sebe, možemo mijenjati jedino i isključivo sebe. Mijenjajući sebe, mijenjat će se naša perspektiva okoline. Ponekad će naša vlastita promjena utjecati na one koji nas okružuju.
Ono što možemo ponuditi jedni drugima, kako u ovo posebno vrijeme tako i stalno kroz život jest: prijeko potrebno međusobno razumijevanje, suosjećanje, pravednost, neosuđivanje, neogovoranje. Posebno je potrebno da se pokušamo češće zamisliti u ulozi druge osobe, jer nikada ne znamo što netko prolazi i s čim se suočava.
Prosinac, odnosno vrijeme priprave za Božić, mnogi nazivaju najljepšim razdobljem u godini. Međutim, ono sa sobom nosi određeni stres, ponajviše zbog potencijalnih financijskih briga. Kako se možemo nositi s time?
– Živimo u teškim financijskim vremenima. Roditelji rade i po dva posla da bi preživjeli i kako bi na taj način omogućili djeci sve što požele. Naravno, tu treba biti jako oprezan te slušati kako potrebe djece, tako i vlastite potrebe, a ne nemoguće želje koje često proizlaze iz „savršenog internet svijeta“.
Ako razgovaramo u kontekstu roditelj – dijete, često roditelji nastoje ispuniti djetetove želje koje nisu uvijek u skladu s djetetovim potrebama, niti s materijalnim mogućnostima roditelja. Smatra se ako imamo najnovije, najbolje i tehnološki najnaprednije stvari, da smo uspješniji i vrjedniji. Zbog toga je važno učiti djecu, ali i osvještavati sebe da darovi, ako su materijalno skuplji, nisu vrjedniji. Znamo da su prijašnje generacije živjele bez svega što je industrijski i tehnološki napredak donio, njegujući prave istinske vrijednosti.
Smatram važnim napomenuti da djeca vole darove i to im se svakako neće uskratiti. Darivanje pridonosi povezanosti, ali svakako ne smije biti ključno u odnosu.
Potrebno je osvijestiti da kod darivanja nije važan dar, nego sve ono što se krije iza tog dara. Znamo da se dar izgubi, ali njegovo značenje se nosi dugo u srcu.
Kada se djeca nađu u teškom razdoblju, sjetit će se tih toplih trenutaka darivanja i taj osjećaj će im biti kao podsjetnik na sigurnost i povezanost.
Ono što primjećujem, često i kroz svoju praksu, jest da roditelji zbog osobne zauzetosti, darovima nastoje nadomjestiti neprovedeno vrijeme i ljubav, što djeca itekako primijete i osjete. Tada djeca imaju sve što požele, osim osjećaja nazočnosti svojih roditelja. Takvi darovi ne uklanjaju usamljenost kod djece niti će u konačnici ukloniti krivnju koju roditelj osjeća zato što nije dovoljno uključen u život svoga djeteta.
Nijedan dar neće zamijeniti nedostatak zajedničkog vremena. Roditeljska ljubav i prisutnost su najveći od svih darova, i to je ono što se pamti.
U medijima se ususret Božiću često spominje riječ – čarolija. Ako proniknemo u samu bit ovog blagdana, onda možemo zaključiti da Božić nije nikakva magija niti čarolija. Kako biste Vi to prokomentirali?
– Svima nam je poznato da magija i čarolija ne postoje te da je to samo pokušaj manipuliranja naših najmlađih i najnevinijih.
Smatram da nije sve u sjaju i blještavilu, nego u zajedništvu, obitelji i jednostavnosti života. Isus se nije rodio u bogatstvu, nego u skromnoj štalici. Nije nam potreban sjaj i blještavilo da bismo doživjeli nešto lijepo. Jedina „čarolija“ koja je istinita jest da se „zasuču“ rukavi i da se radi naporno. Nakon takvog rada sigurno neće izostati sreća i zadovoljstvo.
Ono što svakako trebamo učiti naše najmlađe i sami osvijestiti da je najveće bogatstvo koje možemo imati: unutarnji mir, kao i njegovanje dobrih kvalitetnih odnosa prvenstveno u obitelji.
U ovo posebno vrijeme, ali i kontinuirano kroz život, pogledajmo onoga tko je u našoj blizini sam, tko je usamljen, tko nema čvrstu sigurnu luku. Poklonimo jedni drugima vrijeme, prisutnost i razumijevanje. Veće „čarolije“ od toga sigurno nema.
Koju biste poruku uputili našim čitateljima za Božić?
– Dani, mjeseci, godine prolaze jako brzo i čini nam se da je ponekad svaki dan isti.. Međutim, kada se osvrnemo na godinu iza nas, shvatimo da se zapravo puno toga dogodilo. Bilo je lijepih trenutaka, manje lijepih, tužnih i bolnih. Ponekad se činilo kao da nema izlaza – ali smo svaki put izašli iz svakog spomenutog trenutka bogatiji za mnoga iskustva. Nova godina nije ni početak, ali nije ni kraj – ona je nastavak u koji trebamo ući sa svim dobrim, a ono loše otpustiti i ostaviti iza nas. Godina je puna prilika, do nas je koliko ih primjećujemo.
Na kraju ove godine razmislimo što nas sprječava da duh radosti, duh zajedništva i mir nosimo kroz cijelu godinu.
Pazite na vlastito zdravlje, ali i zdravlje svih koji vas okružuju. Pazimo jedni na druge. Ako si međusobno ne možemo donositi samo dobro, nemojmo ni loše. Trudimo se biti razlog nečijeg napretka, a ne pada.
Na kraju, Vama, Vašoj redakciji, kao i svim čitateljima, želim sretan i blagoslovljen Božić i uspješnu novu 2025. godinu te obilje Božjeg blagoslova. Uživajte u blagdanskom vremenu i zajedništvu. Njegujmo i cijenimo obične svakidašnje sitnice i ne zaboravimo da je potreba ljudskog srca sigurnost, mir i razumijevanje koje nam je dragi Bog podario da dijelimo jedni s drugima.
Razgovarala: Antonela Marinović Musa / Dnevni list
