Piše: dr. sc. fra Vili Radman / Svjetlo riječi
Središte međugorske duhovnosti jest susret s Gospodinom Isusom Kristom. Djevica Marija prati vjernike do ovog susreta
Apostolski nuncij nadbiskup Aldo Cavalli (78), rodom je iz Lecca u Lombardiji, Italija. Za svećenika je zaređen 1971. u Bergamu, gdje je primio i biskupsko posvećenje 1996. godine. Obrazovanjem je politolog i sociolog, od 1975. specijaliziran u teologiji i kanonskom pravu, te diplomaciji – od 1979. dužnosnik vatikanske diplomacije. Mons. Cavalli bio je apostolski nuncij u Čileu, Kolumbiji, Malti i Libiji, a od 21. ožujka 2015. godine nuncij u Nizozemskoj i stalni predstavnik Svete Stolice pri Organizaciji za zabranu kemijskoga oružja (OPCW).
Potkraj studenog 2021. godine imenovan je za posebnog apostolskog vizitatora za župu Međugorje naslijedivši na tome mjestu poljskog nadbiskupa Henryka Hosera, koji je ranije te godine preminuo od posljedica zaraze koronavirusom, a imenovan je prvim vizitatorom 2017. godine.
Duhovni fenomen Međugorja traje već više od četiri desetljeća i opća Crkva ga od početka s pozornošću prati. U svibnju 2019. papa Franjo je službeno odobrio hodočašća u Međugorje, a ranije je imenovan i posebni apostolski vizitator za župu Međugorje: koje je značenje i povod ovih odluka?
Papa Franjo je, videći mnoštvo hodočasnika koji dolaze u ovo sveto mjesto, u svibnju 2019. godine savjetovao biskupe i svećenike da službeno prate hodočašća, kako bi se olakšao ovaj proces molitve i obraćenja. Prethodno je sveti Otac smatrao prikladnim odrediti za Župu Međugorje Apostolskog Vizitatora s posebnom ulogom, s poslanjem prepoznati i ostvariti prikladne pastoralne inicijative.
Duhovni intenzitet Međugorja ne slabi: dapače, po broju i sastavu hodočasnika čini se da je ojačao i zadobio globalne dimenzije. Kako bi se moglo opisati Međugorje danas?
Povratak vjeri s uvjerenjem, istinsko obraćenje srca, usrdna molitva, postovi i trajni poziv na mir: to je stvarnost Međugorja.
Obraćenja su brojna, čest je povratak na sakramentalnu praksu (Euharistija i Sakrament pomirenja), brojna su duhovna zvanja – svećenički poziv, redovnički poziv i poziv na brak: ovo su evanđeoski plodovi Međugorja.
Uz ispovijed, jedna je od najčešćih duhovnih poruka koje se mogu danas susresti u Međugorju jest poziv na molitvu i obraćenje. Koju težinu i značenje ovaj poziv ima kako za opću Crkvu tako i za suvremeni svijet?
Središte međugorske duhovnosti jest susret s Gospodinom Isusom Kristom. Djevica Marija prati vjernike do ovog susreta. Upravo na ovaj način se odvija molitva koju svaku večer moli kršćanska zajednica okupljena u Međugorju. Počinje se s molitvom krunice, s Marijom koja nas vodi do susreta s Isusom; zatim se slavi Euharistija, susret s Isusom, temeljna točka kršćanske vjere; zatim se ovaj susret nastavlja u Euharistijskom klanjanju.
Vjernici rado sudjeluju u molitvi, kao što se i rado penju na Brdo ukazanja u zajedništvu s Djevicom Marijom i na brdo Križevac razmatrajući Isusov život. Nakon ovih intenzivnih sati molitve i razmatranja, kao normalna posljedica, rađa se želja i volja obnoviti vlastiti život u Sakramentu pomirenja.
Na taj način, vjernici se vraćaju svojim domovima, u stvarnost svakodnevice, ispunjeni milošću i nadom, i u svojim župama surađuju sa župnikom u različitim službama, i traže da mogu moliti krunicu prije svete Mise, kao i ponekad ostati u klanjanju Presvetom Sakramentu nakon Euharistije. Tako se rađaju molitvene skupine koje se nazivaju „međugorskim”.
Koja bi bila vaša poruka iz Međugorja čitateljima naše revije?
Ovo je Međugorje u današnjem svijetu: povratak vjeri, istinsko obraćenje, molitva, post i trajni poziv na mir. Tako živi kršćanin u svijetu.
