Drugi dan duhovne priprave u Tuzli, za blagdan svetih apostola Petra i Pavla, zaštitnika ovog Grada i patron samostana i crkve, u četvrtak 27. lipnja predvodio je fra Marinko Šakota.
Drugi dan duhovne priprave u Tuzli, za blagdan svetih apostola Petra i Pavla, zaštitnika ovog Grada i patron samostana i crkve, u četvrtak 27. lipnja predvodio je fra Marinko Šakota koji je do ljeta prošle godine bio župnik u Međugorju gdje je svakodnevno svjedočio snazi ljudske molitve, svjedočio je dolasku tisuća ljudi sa svih krajeva svijeta koji su u tom malenom hercegovačkom mjestu dolazili pronaći snagu i energiju za dalje. Posljednjih godinu dana fra Marinko vodi Hrvatsku katoličku misiju u Saint Gallenu u Švocarskoj, piše portal Hrvatski glasnik.
Njegova duhovna priprava privlači veliki broj vjernika i u Tuzli s kojima u ovih nekoliko dana fra Marinko dijeli svoja iskustva vjere. Zabrinjava ga što se ljudi olako predaju lažnim prorokovanjima, zbog čega im je na prvom mjestu u životu postalo ono materijalno, kako su skloni osuđivanju drugih i kako su zatvorenih srdaca i nisu spremni praštati.
U razgovoru za Hrvatski glasnik, fra Marinko Šakota kaže da danas pripadamo jednoj generaciji ljudi koji trče samo za prolaznim vrijednostima, a da su potpuno zaboravili na duhovnu dimenziju bez koje je čovjek potpuno neostvaren. Slikovitim primjerom i sam je postavio pitanje što će nam puna trpeza, ako je nemamo s kim podijeliti, ako nemamo s kim razgovarati i ako ćemo za stolom punim hrane sjediti duhovno udaljeni jedni od drugih i biti na mobitelima?
„Vrijeme je temelj zajedništva i obitelji. Ako nemamo vremena jedni za druge, muž za ženu ili obratno, ako nemamo vremena za djecu kako ćemo onda graditi zajednicu. Budućnost takvim ljudima onda nije dobra jer ako mi ne izgrađujemo naše odnose naše srce postaje tvrdo, udaljavamo se i zato dolazi do ovoliko rastava“, kaže fra Marinko.
U vremenu kada nam je tehnologija gotovo sve olakšala, život umjesto da je postao jednostavniji, postao je još ubrzaniji, kao da vrijeme pred nama leti pa ga ne pronalazimo za sebe, za svoj unutarnji mir i molitvu.
„Ja sam imao jedno takvo iskustvo s navigacijom. Ja sam zahvaljujući navigaciji stigao brzo na jedno mjesto i stvarno sam rekao da je navigacija odlična stvar. Ali sam na kraju dana shvatio da sam zadao sebi još pet drugih obveza, pet drugih termina i nisam imao vremena za osobnu molitvu. Shvatio sam da što su brža ova nova sredstva, mi imamo manje vremena“, prisjetio se fra Marinko.
Ističe da kao svećenik nosi potpuno drugačija iskustva života ispunjenog molitvom dok je bio župnik u Međugorju i danas kada je u Švicarskoj – jednoj uređenoj zemlji, financijski potpuno stabilnoj i neovisnoj državi koja čak i u brojnim razlikama i različitostima odlično funkcionira.
„Švicarska je odlična zemlja, jako dobro izgrađena, uređena i organizirana zemlja. Njihov model zemlje bi bio jako uspješan za Bosnu i Hercegovinu. Tamo je različitost ogromna i u jezicima i u kulturama i u kantonima i religijama. Međutim, oni žive u jednom skladu. Ali ono što je problem jeste što zaboravljaju crkvu, zaboravljaju euharistiju, zaboravljaju Boga. Ne žive to više. Mislim da će zbog toga otići u pogrešnom smjeru, ne može to biti dobro. Na njihovoj zastavi je križ, ali nije u srcu križ. Grad u kojemu sam ja je Saint Gallen, znači Sveti Gal kojeg je osnovao redovnik benediktinac i gdje je oko samostana nastao grad. Ali oni su danas zaboravili Boga“, priča fra Marinko.
Podsjetio je na Svetog Augustina koji je tražio sreću na mnogim stranama, ali je njegovo srce bilo nemirno dok nije našao mir u Bogu.
„Zašto? Zato što smo mi Božja stvorenja, nas je Bog stvorio i Bog želi da budemo s njim. Ako ne živimo Boga i ne osjećamo Boga, onda smo promašili smisao života. Ljudi dolaze u Međugorje iz cijelog svijeta zato što tu pronađu nešto što im je nedostajalo u životu. Tu su onda doživjeli promjenu, obraćenje. Mnogi koji dolaze u Međugorje dožive rast u vjeri, duhovnosti i zavoljeli su molitvu. U Švicarskoj ljudi više ne mole, a ako ne mole udaljavaju se od Boga“, ističe fra Marinko u nadi da će se tamo gdje je sada to promijeniti.
„Bez katoličkih misija u Švicarskoj, naši bi se ljudi izgubili, naši ljudi se ne bi mogli održati. Pogotovo sada u ovom vremenu i misije su velika pomoć našim ljudima. Devedeset i pet posto ljudi je iz Bosne i naši ljudi su naučili tako, da nema druge opcije i da će se izgubiti bez Boga, bez molitve. Zbog toga sam radostan jer vidim da oni vole molitvu, vole Boga, vole crkvu. Sretan sam zbog toga i moje iskustvo je s njima predivno. Presretan sam što sam tamo s našima posebno jer mi jako odgovara naš bosanski mentalitet. Ti ljudi su neposredni, jednostavni i vrlo lako se sprijateljimo. To su dobronamjerni ljudi, ne vole zamjeriti, a vole šalu. Zar to nije pravo bogatstvo života“, istaknuo je pred kraj razgovora za Hrvatski glasnik fra Marinko Šakota.
Drugi dan trodnevnice u Franjevačkom samostanu u Tuzli završio je prekrasnim primjerom jedne majke i njenog pogleda na život.
„Ta je majka rodila 18 djece, prvo troje joj je umrlo. Liječnici su joj savjetovali da više ne rađa jer sada ugrožava i svoj život. Nakon toga, ona je rodila petnaestero djece, svi zdravi i lijepi i uspješni. Ostala je udovica i onda su je ljudi počeli sažalijevati i govoriti da je jadna jer je ostala sama s petnaestero djece. A ona je tako divno odgovorila tim ljudima, da na svoj život uopće ne gleda tako. Rekla je, blago meni kad sam okružena sa svojih petnaestero djece“, ispričao je fra Marinko, oduševio one koji su ga slušali i pozvao sve vjernike i u petak na svetu misu i duhovnu obnovu u 18, 00 sati te u subotu na svečanost i proslavu blagdana Svetih apostola Petra i Pavla u 11, 00 sati.
Posebnost i veličina fra Marinka je što duh Međugorja uvijek nosi sa sobom. Danas Međugorje pokušava živjeti i u Saint Gallenu kroz svakodnevnu molitvu krunice, klanjanja Presvetom i svetim misama. Taj duh ljubavi Kraljice mira donio je ovih dana i u Tuzlu. Kroz mise trodnevnice i kateheze stalno poziva na ljubav i otvorenost srca jer zna da takva srca vode miru i zajedništvu među svim ljudima.
