Crveni luk je povrtna vrsta koja se osim u kuhinji koristi u narodnoj medicini i za izradu pripravaka koje koristimo u zaštiti bilja.
Crveni luk Allium cepa je povrtna vrsta koja se uzgaja u svakom vrtu. Od davnina se koristi kao prehrambena namirnica i ljekovita biljka, ali je našao primjenu i u pripremi prirodnih pripravaka koje koristimo u zaštiti biljaka.
Veliki je broj sorti koje se međusobno razlikuju prema namjeni, vremenu sjetve, obliku (okrugle, spljoštene ili izdužene), boji i veličini glavice, prema ljutini, otpornosti na bolesti. Razlikujemo sorte koje su namijenjene za potrošnju mladog luka, za svježu upotrebu i za čuvanje. Ovisno o sorti i agrotehničkm uvjetima period vegetacije traje od 90 do 180 dana.
Optimalna temperatura za rast i razvoj crvenog luka je između 12 i 25ºC. Ova povrtnica se odlikuje dobrom otpornošću na niske temperature. Mlade biljke mogu izdržati kratkotrajne negativne temperature od -1ºC, dok su veće biljke otpornije i mogu izdržati tempereature od -3 do -5ºC. Minimalna temeratura za klijanje i nicanje luka je 2 do 3ºC.
Sjetva crvenog luka
Sjetva crvenog luka se kod nas tradicionalno obavlja sjetvom lučica. Pored sadnje lučica može se uzgajati iz sjemena i rasada. Kultura je koja voli osunčane terene i može se uzgajati na djelomično zasjenjenim parcelama, ali ne podnosi potpunu sjenu.
Parcele za sjetvu/sadnju trebaju biti plodne, dobrih vodno-zračnih karakteristika, slabo kisele do neutralne pH reakcije tla. Na isto mjesto dolazi tek četvrte godine. Sadi se poslije kultura koje su pognojene stajnjakom i koje ostavljaju nezakorovljene parcele. Dobri predusjevi su: kupus, mrkva, grašak, grah, tikvice i druge povrtne vrste. Posebno je mrkva dobra kao predusjev, ali i kao združeni usjev s crvenim lukom. Mrkva luk štiti od napada lukove muhe, dok luk štiti mrkvu od napada mrkvine muhe.
Sjetva se obavlja što ranije u proljeće, čim to vremenske prilike dozvole. Rana sjetva pogoduje dobrom rastu biljaka, formiranju glavica i izbjegavanju oboljenja i štetnika koji dovode do smanjenja prinosa i propadanja usjeva. Sjetva se obavlja u veljači, ožujku ii početkom travnja.
Lučice mogu biti različite veličine:
< 1cm, od 1 do 2cm i > 2cm.
Najbolje je upotrijebiti srednje krupne lučice. Sitnije će dati manje glavice, a krupne češće formiraju cvijet. Da bi se lučice dezinficirale mogu se potopiti u otopinu kalijeva permanganata ili se prvo potope u toplu vodu (ne vruću) i odmah zatim se potope u hladnu vodu.
Da bi se ubrzalo klijanje i nicanje mogu se zamotati u mokru krpu i ostaviti 3 dana. Tijekom tog perioda se pokreće proces klijanja i takav luk se sadi.
Međuredni razmak se kreće od 15 do 25cm ovisno o krupnoći glavica sorte koju smo posadili. Razmak u redu je od 7 do 8cm. Luk se može saditi i gušće, ali tada je obavezno prorijediti usjev. Dubina sadnje se kreće do 6cm, a lučice trebaju biti prekrivene sa 2cm rastresite zemlje. Kod sadnje je najbolje saditi u redove ili u prethodno pripremljene rupice koje smo napravili klinastom sadilicom ili kolcem. Poželjno je izbjegavati tradicionalnu sadnju utiskivanjem lučica u zemlju. Ovakav način sadnje dovodi do oštećenja i nagnječenja kojima će trebati više vremena za nicanje.
Prije sadnje brazdice je potrebno posuti drvenim pepelom koji će djelovati kao dezinficirajuće sredstvo, kao zaštita od štetnika i kao gnojivo.
Agroklub.com
