Poznata izreka “neće grom u koprive” ima izvorište u germanskoj mitologiji u kojoj je kopriva bila simbol boga groma.
Kopriva (Urtica dioica L., Familiae Urticaceae – obitelj koprivki; ljekarnički naziv Urticae folium) stavljala se pokraj ognjišta za oluja kako grom ne bi udario u kuću. Egipćani su koprivu kultivirali i jeli. U pučkoj medicini postoji na stotine recepata o pripremi koprive kako za liječenje tako i za dijetalnu prehranu.
Kopriva je samonikla dvodomna zeljasta višegodišnja biljka. Stabljika je uspravna i doseže visinu do 150 cm, a listovi su dugi od 5 do 15 cm. Listovi se nalaze na kratkim peteljkama i imaju kratke dlačice. Korijen joj je poprilično velik.
Listovi i peteljke pokriveni su žarnicama i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti jer izliju oštar sok na kožu. Cvjetovi koprive su zeleni i neugledni. Kopriva ima ljekovita svojstva.
Cvjeta od proljeća do jeseni, a tijekom zime ostaje u zemlji. Mnogi je tretiraju kao korov, a puno bolje bilo bi da je uvrste u jelovnik. Odlična je zamjena za špinat.
A uz sve navedeno, koprive su i odlična pomoć pri uzgoju drugih biljaka. Naberite koprive te ih potopite u vodu. Za 48 sati dobit će te izvrsno sredstvo za prihranjivanje. Što duže stoji, to je kvalitetnije. Prihranu svakako treba razrijediti s vodom jer je koncentrirana. Prihranu dodajte preko korijena zalijevanja oko 10 cm od vrata korijena.