Vrhbosanski nadbiskup metropolita i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić povodom proslave Božića uputio je svoju poslanicu koju prenosimo u cijelosti.
Riječju došašće naziva se vrijeme radosna iščekivanja svetkovine Božića kojom se kršćani sa zahvalnošću sjećaju dolaska među ljude, odnosno rođenja Isusa Krista, Gospodina i Spasitelja. Sastoji se od četiriju nedjelja i ostalih dana oko njih, a kroz to razdoblje vjerski život kršćana bitno je obilježen dvjema oznakama: Božjim dolaskom, pa se zato ovo vrijeme i naziva došašće, i očekivanjem kršćana da se dogodi dolazak Pomazanika Božjega čije se rođenje na duhovan način proživljava blagdanom Božića.
Osim što je došašće doba radosna očekivanja Isusova dolaska, ono je oduvijek također za kršćane vrijeme i prigoda za osobnu pripravu kako bi susret sa svojim Spasiteljem dočekali u što je moguće ljepšem „ruhu“ duše i života. Zato su kršćani od najranijih vremena, radi priprave na dostojan susret, kroz došašće postili, vršili djela pokore, darivali ljude u potrebi te u sabranosti, kao pojedinci i kao zajednica, molili za obraćenje od lošega, za nov duhovni početak i za ustrajnost u dobru.
Znak pokore, na koju su pozvani pojedini vjernici i cijela Crkva, na svoj način je i ljubičasta boja misne odjeće koju svećenici nose za vrijeme liturgijskih slavlja, kada se izostavlja i svečani himan Slava Bogu na visini, oboje slično kao u vrijeme pokorničke priprave za svetkovinu Uskrsa. I osim što je svako djelo pokore izraz želje i poziva na osobno obraćenje i odricanje od svega što je zlo, kršćanska je pokora uvijek usmjerena prema novom početku, upućena prema drukčijem i boljem životu, okrenuta prema čovjekovu djelovanju u skladu s Božjim pravilima u ljubavi prema Bogu i svim ljudima, i tim je svrhama osmišljena.
Došašće, uza sve to što je rečeno, također na simboličan način označava početak nečega novoga, drukčijeg i boljeg, jer s njim u Crkvi započinje novo vrijeme. Naime, prvim danom toga razdoblja u Crkvi započinje cijela liturgijska godina koja traje dvanaest mjeseci i završava se uvečer uoči prvoga dana sljedećega došašća. U tom duhovnom hodu obraćenja i posvećenja, od prvoga dana novoga načina pa sve do kraja vremena, Isus je uvijek s nama na različite načine, a osobito po svojoj Crkvi koja nas u njegovo ime prati, opominje, potiče, savjetuje i hrani naviještanjem Riječi Božje, milošću sakramenata i drugih blagoslova te primjerima svetaca i mučenika.
„Obratiti se – kao što je pisao papa Benedikt XVI. – znači promijeniti pravac kretanja života“, i to ne samo nekim malim popravcima i izmjenama, nego doslovce promjenom pravca kretanja. „Obraćenje je hod protiv struje, gdje je ‘struja’ shvaćena kao površan način života, nedosljedan i obmanjujući, koji nas često razvlači, vlada nad nama i čini nas zarobljenima od zla ili pak sužnjima moralne osrednjosti. Naspram tomu, obraćenjem se cilja prema visokoj mjeri kršćanskoga života i povjerava se živom i osobnom evanđelju koje je Isus Krist.“
Obraćenje, odnosno napuštanje svakog oblika zla puta, svih zlih nakana i djela, drugo je ime za čovjekov put prema Bogu. A istodobno su također jedina vrata po kojima kraljevstvo Božje ulazi u čovjeka i jedina staza po kojoj Bog prilazi čovjeku. To je naučavao već Isusov preteča Ivan Krstitelj koji je, počevši od Judejske pustinje, stalno ponavljao: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko! (…) Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ (Mt 3,2-3).
Sa željom da se, po našem obraćenju, u nama Isus na duhovan način rodi, zauvijek nastani i ostane, svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i ostalim Kristovim vjernicima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Vojnom ordinarijatu želim blagoslovljen Božić i sretnu cijelu 2024.