Na što se odnosi pojam Božićna jelka, od kuda običaj unošenja zelenih grana ili borića u kuću, što je simbolika stabala, od kada se unosi borić za Božić u kuću i u crkvu… pročitajte u tekstu kojega je 2013. godine priredio pokojni don Ljubo Planinić, nekadašnji župnik u Kruševu.
Na što se odnosi pojam Božićne jelke: Borić koji se unosi u kuću za Božić, kod nas se najčešće naziva „Božićna jelka“. Drugdje se češće naziva „Božićno drvce“.
Veličina Božićne jelke: Negdje se ide za veličinom, pa se spominje postavljene vrlo visokih jelka. U našim kućama traži se veličine jelke koja pristaje primaćoj sobi, kuhinji ili prostoru gdje se planira staviti i okititi.
Od kuda običaj unošenja zelenih grana i borića u kuću: Od kada uopće datira kićenje sa zelenim granama teško je reći. Već se u Bibliji (Iz 60,13) spominje kićenje stablima i granama. Prorok Izaija misleći na Jeruzalem veli: “K tebi će doći slava Libanona, čempresi, jele i brijestovi skupa, da ukrase prostor mojega Svetišta, podnožje će moje proslaviti!” (Iz 60,13)
Zelene grane, a posebno zimzelene imaju u sebi simboliku rađanja, života, borbe s nedaćama vremena, zime. Donositi zelenu granu ili zeleno stablo u kuću u zimsko doba simbolično označava borbu za život.
Postoje povijesni običaji kod nekih naroda o unošenju zimzelenih grana u kuće u zimsko doba:
-Rimljani su unosili zimzelene grane u siječnju…
-Germani u studenom…
Dakle kod mnogih naroda već u Starom zavjetu pa kasnije i u Novom postoji običaj unošenja zelenih grana u obiteljske domove.
Simbolika stabala: Svaki narod časti nešto iz prirode kao svojega nacionalnog idola, znak, simbol. Hrvati imaju posebno poštovanje prema hrastu. Žao mi je, usput rečeno, što hrastova sve manje i manje ima. Dio ih je u požarima zapaljen, dio se uništava za zimski ogrjev. Vratimo se simbolici hrasta, dakle starohrvatski bog zvao se Parun i on je stolovao u hrastu. Otuda Hrvati na poseban način časte hrast. I drugi narodi su častili hrast i poštivali njegovu veličinu, snagu.
Prvi koji je boreći se protiv idolskog čašćenja hrasta obratio pozornost prema boriću bio je sv. Bonifacije (672.-754.). Sv. Bonifacije je iz Engleske prešao u Njemačku kao misionar. U Njemačkoj je zatekao pretjerano čašćenje hrasta kao idola. Da bi to idolsko čašćenje umanjio i uništio on je uzeo borić, jelu, koja u sebi ima simbol trokuta. Preko simbola trokuta objašnjavao je tajnu Presvetoga Trojstva i time pozornost od hrasta odvraćao i vezao uz jelu. Postepeno su jela i različiti borići dobivali veće simbolično značenje.
Od kada se unosi borić za Božić u domove i crkve: Ostaje pitanje, kada se počelo unositi zeleno granje u kuću vezano uz Božić? Povjesničari, početak običaja o unošenju zelenih grana ili zelenih stabala u obiteljske domove i crkve povodom Božića vide u religijskim igrokazima koji su se u 11. stoljeću izvodili s tematikom raja. Igrokazi su se odvijali u crkvama ili ispred crkava. U igrokazima bi se donijelo zeleno stablo koje je simboliziralo raj, tu bi se pojavili Adam i Eva s njihovim grijehom. Igrokaz bi završio s rađanjem obećanog Mesije.
Od tih igrokaza, postepeno se narod navikao na unošenje stabala, ili zelenih grana kao simbolike i u svoje domove. U 12. stoljeću borići se stavljaju na krovove kuća, da bi se time pokazalo da su kršćani, a samo stablo na kući podsjećalo bi ih na raj. Prvu okićenu jelku na krovu kuće povjesničari su našli u gradu Rigi u Latviji 1510. Postepeno u 15. već običajno u 16. stoljeću u mnogim domovima nalazimo Božićnu jelku. Početni običaj bio je razvijeniji da se jelka za Božić nađe u obiteljskoj kući nego li crkvi.
Kod Hrvata običaj da se Božićna jelka unosi za Božić u obiteljsku kuću proširio se sredinom 19. stoljeća. Međutim, Hrvati su imali običaj od davnina kićenje kuća, gospodarskih zgrada, imanja, njiva i staja sa zelenim granama, najčešće granama bršljana.
Prelazak s živih jelki na plastične: U mnogim krajevima o Božiću su šume jelka ostale bez vrhova. U zgodno doba dana ili noći dolazili bi ljudi i sjekli stabla jelke pri vrhu i nosili ih kući za potrebe Božićne jelke. Takav običaj je brzo zakonom zabranjen. Danas se Božićne jelke mogu kupovati u šumama koje su uzgajane za tu svrhu. Sječa „na divlje“ je zakonom kažnjiva.
U neprihvatljivom osjećaju da se stablo treba sjeći da bi se unijelo u kuću i simboliziralo život, a samo je posječeno, ljudi su se dosjetili te su počeli praviti plastične, montirane jelke.
Vrijeme kićenja Božićne jelke: Običaj je u Hercegovini bio da se jelka kiti poslije unošenja Badnjaka u kuću, poslije molitve i večere. Danas je taj običaj izčezuno. Jelka se postavlja i kiti u kući prije Badnjeg dana, češće u drugom dijelu Došašća.
Tko kiti jelku: Najčešće su je kitila djeca. Stariji su samo nadgledali ali se nisu uplitali u dječje radosti, osim što su učinili one poslove koje djeca ne mogu, unijeti jelku u kuću, staviti postolje, utvrditi i uspraviti jelku.
Način kićenja: Rečeno je da je unošenje zelenih grana ili borića, ili zelenih stabala povezano s Istočnim vrtom. Povezano uz Edenski vrt – Istočni vrt dolazi i običaj da se Božićna jelka ukrašava jabukom i kruščićima. Jabuka je u Istočnom vrtu simbolizira privlačnost grijehu, a ukrašavanje s pecivom – kruščićima označavala se simbolika života (euharistijskog život).
U vremenima iz našega djetinjstva, još uvijek su se ovi simboli nalazili na Božićnim jelkama, ali su dodavani i drugi koji nisu imali simboliku nego su izražavali maštovitost djece ili moći i mogućnosti onih koji su jelku ukrašavali. Iz djetinjstva nosimo slike ukrašenih jelka uz sitne jabuke i pečene kruščiće i ukrašavanje bombonima na koncu, zlatnim i srebrenim listićima. Na vrhu bi se stavio neki završetak od srebrnih listova ili ako bi se gdje mogla kupiti betlehemska zvijezda.
U sadašnje vrijeme, izgubila se bilo kakav simbolika. Božićna jelka je ukras u kući bez neke simbolike, osim što ona u cijelosti ima simboliku Božićnog vremena.
Uz rečenu simboliku valja reći: Unošenje drveta u obiteljske domove simboliziralo je drvo grijeha i drvo života: raj i pakao.
U vjerničkom poimanju postoj simbolika dva drveta. Jedno drvo je ono iz Edenskog vrta – drvo spoznaje dobra i zla i okićeno je jabukom koja mami u grijeh. Drugo drvo je „posađeno“ na „Golgotskom vrtu“. Na njemu je umro Isus Krist. On je oprao sve naše grijehe u svojoj žrtvi. Tako su ova dva drveta od početaka u vjernika imala veliku simboliku.
Kršćanin se na Božić rađa na život, ukoliko nastavi živjeti s Kristom, nikakvo zlo, nikakva „jabuka“ ga neće moći navesti na zlo i uništenje.
