Rafinerija nafte Brod iz Bosne i Hercegovine, pravni sljednik nekadašnje društvene pravne osobe Rafinerija nafte Bosanski Brod, a koja se trenutno nalazi u vlasništvu ruskog Zarubežnjefta (op.ur.), traži desetke tisuća metara četvornih zemljišta na području Ploča i Rogotina.
Riječ je o postrojenju za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba, u naravi terminal tekućih tereta u Slobodnoj zoni Luke Ploče na površini od 150 tisuća “kvadrata”, s vezom za tankere (pretakalište brodova), pretakalište autocisterni, punilište vagona, cestovnim i željezničkim prometnicama, sa spremničkim prostorom od skladišnih jedinica smještenih u zaštitne armiranobetonske sabirne bazene – tankvane, točnije šest tankova po deset tisuća metara kubičnih, tri tanka po pet tisuća “kubika”, dva tanka po 2,5 tisuća “kubika” i jedan tank od 1,25 tisuća “kubika”, odnosno ukupno 81,250 tisuća metara kubičnih s pratećim objektima koji osiguravaju ispravan i siguran rad (k.o. Komin stari kč. br.4559/7).
Pravo korištenja
U Rogotinu su tužili Republiku Hrvatsku zbog 79 tisuća metara četvornih zemljišta na području Trovra. U tužbi podnesenoj prije godinu i pol dana tvrde da je Rafinerija nafte Bosanski Brod bila nositelj prava korištenja, po njima sporne, nekretnine od 1966. godine do nove izmjere i formiranja zemljišne knjige za k.o. Rogotin, kada je ta nekretnina postala dio čestice 1077 – piše Dubrovački vjesnik.
I zaista, u Vlasničkom listu Zemljišno – knjižnog odjela Ploče stoji: “Na temelju rješenja ovoga suda od 25. kolovoza 1966. godine, te rješenja Odjela za privredu i financije Skupštine općine Metković od 9. prosinca 1964. godine, br. 03-5372/64, te ugovora o korištenju zemljišta opisanog u listu “A”, uknjižuje se kao Društveno vlasništvo. Kao nosioc prava korištenja u listu “A” uknjižuju se u korist Rafinerija nafte – Bosanski Brod”.
Formiranje zemljišne knjige u Rogotinu završeno je 2007. godine. Rafinerija nafte Bosanski Brod mogla je, a nije, izvođaču radova prilikom nove izmjere označiti “svoju” nekretninu, trebala je Zemljišno – knjižnom odjelu dostaviti točne podatke o adresi i eventualno opunomoćiti osobu ovlaštenu za zastupanje u RH. Postupak je trajao više godina, mogli su se u svakom trenutku pojaviti u prostorima Zk povjerenstva za k.o. Rogotin ili se obratiti pisanim putem. Nakon završetka izmjere, mogli su u zakonom predviđenom roku staviti prigovor na vlasništvu, ako su smatrali da su vlasnici predmetne čestice. I nakon toga roka, koji su propustili, mogli su u roku od tri godine zatražiti svoje pravo putem suda.
Krajem srpnja 1991. stupio je na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji propisuje da vlasnik poljoprivrednog zemljišta u društvenom vlasništvu postaje RH. Stoga je Trgovački sud u Dubrovniku odbio zahtjev Rafinerije nafte Brod, kojoj još preostaje žalba Visokom trgovačkom sudu.
Kada je riječ o Slobodnoj zoni u Luci Ploče, Rafinerija nafte Brod podnijela je u ožujku ove godine Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku zahtjev za mirno rješenje spora protiv RH. Zahtjev za mirno rješenje spora za već spomenuto zemljište i nekretnine je, ustvari, preduvjet za tužbu.
Podnositelj zahtjeva tvrdi da je “1. prosinca 1976. godine, sukladno propisima koji su tada bili na pravnoj snazi, sklopljen Ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju postrojenja za pretovar, uskladištenje i otpremu nafte, naftnih derivata, lužina i ostalih tekućih roba i o njihovom korištenju, a Ugovor su sklopili kao investitori nekadašnje društveno pravne osobe i to: Energoinvest OOUR Energopetrol Sarajevo, Energoinvest Sarajevo, OOUR Rafinerija nafte Bosanski Brod i Energoinvest Sarajevo, OOUR Tvornica Glinice Mostar”.
Sukladno tome, kako ističu, Ugovorom su regulirani međusobni odnosi investitora u izgradnji postrojenja, te način korištenja i upravljanja terminalom, pa je, tvrde, “visina uloga nekadašnje pravne osobe – Rafinerija nafte Bosanski Brod u ukupnoj investiciji 23,5 posto, a prema članku 13. uložena sredstva ostaju trajno vlasništvo ulagača”.
Potencijal morskih luka
Također, u Zahtjevu za mirno rješenje spora stoji da su nakon završetka projekta stranke Ugovora samo svoja prava na upravljanje cjelokupnom imovinom, ali ne i vlasnička prava, prenijele na nekadašnju društveno pravnu osobu RO Energopetrol Sarajevo, RJ Terminal tekućih tereta Kardeljevo, “na čije ime je 27. svibnja 1987. izdana i dozvola za upotrebu Imovine i koja je Imovinom upravljala u ime i za račun ugovornih strana”. Slijedom toga, podnositelj zahtjeva tvrdi da je “nekadašnje društveno poduzeće Rafinerija nafte Bosanski Brod nositelj imovinskih prava (prava korištenja u smislu vlasničkih prava) u 23,5 posto ukupne Imovine što bi odgovaralo idealnom dijelu u visini od 235/1000 dijela ukupne sadašnje Imovine”.
U Lučkoj upravi Ploče smatraju da nema pravne osnove za ovaj zahtjev, a s obzirom na to da je nedavno donesen novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, prevladava stručno – pravno mišljenje da će se primjenom odredbi novoga Zakona olakšati uknjižba objekata izgrađenih u vrijeme bivše SFRJ na području morskih luka u RH.
“Rafinerija nafte Brod” a.d. jedina je domaća kompanija za preradu nafte i proizvodnju naftnih derivata u Bosni i Hercegovini. Pogoni prerađuju sirovu naftu i proizvodi naftne derivate usklađene sa evropskom EURO 5 normom kvalitete, a osnovni su joj proizvodi motorni benzini, dizel goriva, bitumeni, naftni plin i lož ulje. Bavi se i Smatra se jednim od najvažnijih privrednih subjekata u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini.
Budućnost će pokazati kako će se urediti međusobni odnosi u ovom, najnovijem primjeru razdruživanja zemljišta i druge imovine zemalja sljednica bivše zajedničke države te koja će strana imati više razloga za (ne)zadovoljstvo.