Poljoprivreda je sve do druge polovine 20. stoljeća bila glavna, a dugo vremena i gotovo jedina gospodarska djelatnost u Brotnju.
Duhan i vinova loza bili su glavne kulture, a za razliku od drugih poljoprivrednih kultura, bile su i tržišno orijentirane. No proizvodnja je uglavnom bila primitivna i tek dolaskom Austrougarske počinje unapređenje proizvodnje. Veliki korak unapređenju vinogradarstva predstavljalo je osnivanje vinogradarske stanice u Gnojnicama, u okviru koje je postojala škola za obuku mladih vinogradara. Stručno osoblje stanice također je pomagalo vinogradarima u unapređenju proizvodnje.
Brotnjo je oduvijek bilo središte, ili kako piše Carl Patsch „srce“ hercegovačkoga vinogradarstva. Da bi naše vinogradarstvo bilo uspješno i konkurentno na tržištu trebalo ga je osuvremenjivati. A to se moglo samo sa stručno osposobljenim proizvođačima.
Austrougarska je uvela praksu školskih vrtova u kojima su školska djeca stjecala osnovna znanja iz napredne poljoprivrede. Međutim, to broćanskim vinogradarima nije bilo dovoljno, oni su za svoje mladiće željeli više stručnog znanja kako bi se mogli nositi s konkurencijom u naprednom vinogradarstvu.
Brotnjaci su tražili načina kako da to i ostvare. Stoga su se glavari svih broćanskih sela složili da bi dobro bilo u Brotnju osnovati školu za stručno usavršavanje mladih Brotnjaka.
U tom su cilju 1918. godine uputili zahtjev Zemaljskoj vladi za osnivanje osmorazredne škole koja bi imala i pouke iz poljoprivrede.
Dopis upućen Zemaljskoj vladi donosimo u izvornom obliku.
Gospodarska škola
Visokoj zemaljskoj vladi u Sarajevu
Općine gornjeg i dolnjeg Brotnja broje oko 15 tisuća duša težačkog stališa. Glavni težački proizvodi ovih općina jesu duhan i grožđe, te manja količina raznog žita. Buduć općine prenapučene i bez većih polja, da bi se narod mogao širiti, stoga su iste prisiljene, da potraže još koje drugo zaradno vrelo na koje bi moglo upućivati svoj pomladak.
Držeći da bi se ovoj potrebi najlakše moglo doskočiti, kada bi se u Čitluku, središtu Brotnja, sadašnja osnovna škola raširila na 8 razreda sa gospodarstvenim tečajem iz vinogradarstva, vinarstva i uvađanje gojitbe maslina, koje bi vrlo uspjevalo, kako se vidi po onima koje su gdje gdjejur zasađene. U staro doba moralo je maslina bivati, jer su neke godine u Čerinu iskopali jednu ploču na kojoj se cijedi ulje primitivnim načinom, i ova ploča i danas se čuva pred crkvom.
Pošto je i trsna uš jur zarazila susjedni ljubuški kotar to će ista brzo poklopiti naše vinograde, s čega bi se također moralo svim silom poraditi oko toga, da se u središtu vinograda, kao što je Brotnjo, što prije ostvari i rasadnik za amerikanku i maslinu, i čim se zaraza pojavi, da se uzmognu vinogradi sa amerikankom odmah obnavljati i time težaku pomoć pruži, jer propadnu li vinogradi, narod ovih općina ljuto će nastradati. Ove općina broje danas 4 osnovne škole, a dvije su još u projektu, Slipčići i Blizanci, te se nije bojati da nebi bilo dječaka, a jamačno bi ih bilo i sa strane, kao ljubuškog kotara.
Kod današnjih nezgoda ako visoka zemaljska vlada ne bi mogla podići potrebite zgrade, to se potpisate općine obvezuju da će one preko svojih blagajna potrebite zgrade podići prema nacrtu koji će im vlada izdati. Suviše se obvezuju da će poraditi i oko toga da se podignu stanovi za učiteljsko osoblje.
Ističući ovijem potrebe potpisatih općina, želja je da bi visoka vlada zbiljno iste uzela u pretres i došla u susret njihovim potrebama podigav sadašnju osnovnu školu na 8 razreda sa gospodarstvenim tečajem za vinogradarstvo, vinarstvo i gojitbu maslina, kao novu privrednu granu za ove krajeve.
U Brotnju – Čitluk 10. jula 1918.
Za općine (naselja):Čitluk, Tepčići, Blizanci, Krućevići, Paoča, Gradnići, Vionica, Bijakovići,Gradac, Dobro selo, Slipćići, Lipno, Hamzići, Čerin, Čalići, Mali Ograđenik, Dragićina, Veliki Ograđenik, Blatnica, Služanj, Međugorje
Kao što se vidi, predstavljena su sva sela današnje općine Čitluk, uz Lipno i Slipčiće koji su tada bili u sastavu općina Donje Brotnjo sa sjedištem u Čitluku, i Gornje Brotnjo sa sjedištem u Čerinu. Međugorje je tada bilo u sastavu kotara Ljubuški, ali se uvijek smatralo dio Brotnja i više naginjalo prema Čitluku nego prema Ljubuškom.
Prof.dr. sc. Jure Beljo / Magazin DBG 2019
