Portulak ili tušt, lat. Portulaca oleracea L., poznat je još od antike. Poznavali su ga Stari Grci, liječnik Hipokrat i filozof Teofrast, a nije bio stran ni Starim Egipćanima.
Opisivali su ga starorimski liječnici kao biljku za liječenje, hranu i upotrebu u kozmetici. Na visokoj je cijeni bio kod drevnih Arapa koji su ga nazivali blagoslovljenim povrćem. Njihovi liječnici njime su tretirali bolesti jetre, bubrega, želuca i dijabetes. Kasnije su ga u Europi kao korisnu biljku prvi prepoznali Francuzi i to tek u 17. st. Portulak se može uzgajati sjetvom. Postoje forme koje se koriste u dekorativne svrhe.
Rasprostiranje i stanište: Euroazija, točnije zemlje s toplijom klimom. Nije razjašnjeno kako je vrsta dospjela na američki kontinent. Pridolazi po riječnim obalama, vrtovima, na poljima i oranicama. Raste na vlažnim mjestima. Uspijeva i na pjeskovitom tlu.
Portulak je jednogodišnja zeljanica. Glatka stabljika crvenkaste boje koja se stere po tlu. Duljine je od 10 do 30 cm, rjeđe 40 cm. Lišće koje je niže smješteno je izmjenično raspoređeno, a ono koje je više je nasuprotno. Mesnato je, sjedeće, obrnuto jajastog oblika, tupih vrhova te crvenkastih rubova kod zrelih primjeraka. Cvat započinje u svibnju, a završava u rujnu. Cvjetovi su sjedeći, maleni, žute boje. Dolaze po dva ili tri na mjestima grananja stabljike ili u pazušcima listova. Plod je jajolika ili kuglasta kapsula koja se otvara kada maleno, crno sjeme oblika bubrega sazrije.
Kemijski sastav: značajno je da portulak sadrži alfa-linolensku kiselinu (tip omega-3 masnih kiselina) u nekoliko puta većoj količini od špinata. Nadzemni dio sadrži šećere, bjelančevine, mikroelemente: bakar, željezo, cink, mangan i nikal; makroelemente: kalcij, kalij, magnezij i natrij; zatim organske kiseline, alkaloide, saponine i druge glikozide te noradrenalin. Sadrži i značajne količine vitamina: tokoferole (vitamin E), askorbinsku kiselinu (vitamin C), niacin ili nikotinsku kiselinu (B3 ), fi lokinon (K1 ), zatim pigment karoten te smolaste i sluzaste tvari. Sjeme sadrži masne kiseline kao što su linolna, oleinska, palmitinska i dr.
Ljekovitost: kada se konzumira, portulak umanjuje apetit i taži žeđ te povećava tonus organizma. Čuva organizam od izljeva krvi, bolesti srca općenito i snižava razinu lošeg kolesterola u krvi. Nadzemni dio djeluje protuotrovno u slučaju zmijskog ugriza i ugriza kukaca. Dokazano je da zeleni dijelovi i sjeme pomažu izbaciti nametnike iz organizma, jačaju srčani mišić i reguliraju krvni tlak.
Preporučuje se za poticanje mokrenja kod oboljenja jetre ili bubrega te u slučaju dizenterije kao protuotrov. Infuzija od portulaka potiče na mokrenje i djeluje protuupalno. Spravlja se na način da se jedna jušna žlica prelije čašom uzavrele vode, zatim se ostavi odležati dva sata, pa se piju po dvije jušne žlice tri do četiri puta tijekom dana. U kineskoj narodnoj medicini se, osim za liječenje jetre, bubrega ili dizenterije te kod ujeda zmija otrovnica, koristi za tretiranje gonoreje i artritisa i kod uboda otrovnih pčela.
Jestivost: biljku treba sabrati prije cvatnje jer kasnije lišće postaje pretvrdo za konzumaciju. Lišće i mlade narezane stabljike mogu se konzumirati sirovi ili kuhani, kao zamjena za povrće. Može se jesti kao salata, pire ili dodatak juhi. Može se soliti ili marinirati za zimnicu, a mariniran se odlično slaže s mesnim jelima. Listovi imaju pomalo kiseo i pomalo slankast okus.
Mjere opreza: ne bi trebalo konzumirati više od 200 g dnevno. Trebaju ga izbjegavati osobe koje imaju bubrežni kamenac.
