Med je gusta, sirupasta ili kristalna tvar žuto bijele do tamnosmeđe boje, karakteristična okusa i mirisa, proizvod pčele medarice. Pčele sakupljaju nektar s cvjetova i u svom mednom mjehuru prenose ga u košnicu na daljnju obradu.
Nektar je mirišljiva tekućina, proizvod naročitih žlijezda nektarija u cvjetovima mnogih biljaka i izvan njih, a sastoji se od 50-70% vode, jednostavnih i složenih šećera, mineralnih tvari, bjelančevina, eteričnih ulja i drugih aromatskih tvari, provitamina, peludnih zrnaca itd.
Pretvaranje nektara u med vrlo je složen kemijski proces koji do danas nije razriješen. Osim nektara, pčele proizvode med i od medljikovca (medun, medena rosa), koji sakupljaju u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Medljiku proizvode biljne uši izbacujući iz svog tijela višak hrane, hraneći se sokom biljaka na kojima se nalaze.
U košnici, pčele nad nektarom i ostalim unesenim slatkim sokovima vrše složene fizikalno-kemijske procese.
Sastav meda
Med se sastoji od smjese raznih djelotvornih tvari koje se u ljudskom organizmu potpuno iskorištavaju. Sadrži oko 72-75 % invertnog šećera (grožđanog i voćnog), do 5 % običnog šećera (saharoze), složenih šećera (maltoze, dekstrina i sl.), organskih voćnih kiselina (limunske, jantarne, octene, jabučne), minerala (kalija, željeza, mangana, fosfata, joda itd).
Med, također, sadrži nešto bjelančevina, viših alkohola, feromenta, hormona i dr., a u njemu su sadržana i peludna zrnca. Boja meda ovisi o najzastupljenijim medonosnim vrstama na paši, o sunčevoj svjetlosti, manipulaciji medom, tlu itd. Tamnije vrste meda, posebno šumski, bogatije su mineralnim tvarima, naročito željezom, bakrom i magnezijem. Fermenti sadržani u medu daju mu specifična svojstva, koja umjetnim putem nije moguće proizvesti. Zagrijavanjem meda iznad 40°C razaraju se fermenti u medu pa zagrijani med gubi na kvaliteti.
Količina i vrsta vitamina u medu ovisi o vrsti bilja s kojeg se sakuplja med. Najčešći vitamini sadržani u medu iz skupine su B, C, E.
Med nije namirnica koja može u potpunosti podmiriti potrebe ljudskog organizma ali pomaže iskorištavanju vitamina iz drugih namirnica, lijekova i sl.
Prirodni med kristalizira
Svaki med će, prije ili poslije, kristalizirati. To je prirodna osobina meda i u nekim zemljama tekućeg meda uopće nema u prodaji. Naime, kada med kristalizira otklonjene su sve nedoumice oko njegove prirodnosti. Kristalizacija meda zavisi, prije svega, od odnosa glukoze i fruktoze i od uvjeta čuvanja. Med koji se čuva u hladnjaku mnogo prije će kristalizirati kao i med sa većim sadržajem glukoze. Kvaliteta tekućeg i kristaliziranog meda potpuno je ista.
Hranjivi sastojci meda
Kao hrana, med se lagano probavlja i gotovo potpuno iskorištava u organizmu. Zbog visokog sadržaja invertnog šećera (grožđanog i voćnog), naš organizam ga lako iskorištava za stvaranje tjelesne topline, rad mišića, za hranu stanica, itd.
Med, osim čistih energetskih tvari, ne sadrži tvari štetne za organizam. Šećeri meda (grožđani i voćni), brzo prolaze limfnim putem te krvlju dospijevaju gdje su potrebni za stvaranje energije. Svakako, vrijednost meda povećavaju i njegovi sastojci i stoga, med se smatra namirnicom važnom u prehrani zdravog i bolesnog čovjeka.
Med u prehrani odraslih
Med je iznimno važan za zdravlje i fizičku kondiciju osoba kod kojih je završen rast i razvoj jer sadrži tvari nužne za život.Zbog visokog sadržaja lako iskoristivih šećera, med se savjetuje uzimati u vremenu kada valja brzo nadoknaditi izgubljenu energiju (fizički rad,jako znojenje, razni športovi).Važno je redovito piti napitke zaslađene medom (čaj, mlijeko,voćni sokovi).Bijeli šećer i odrasli bi trebali “izbaciti” iz svakodnevne prehrane ili ga barem konzumirati u najmanjim količinama jer osim energetske vrijednosti ne sadrži nikakve hranjive tvari,a ukoliko se uzima u prekomjernim količinama izaziva pretilost.
Med u prehrani dojenčadi i djece
Med u prehrani ovih dobnih skupina djeluje na rast i pravilan razvoj djece. Šećer iz meda lagano se iskorištava, a visok sadržaj mineralnih tvari i još nekih do danas nepoznatih činitelja u medu, utječu na brži rast i razvoj.
Osim antianemičnog djelovanja, med ima antirahitično djelovanje što je iznimno značajno za organizam koji raste i razvija se. Med ima i energetsko djelovanje, što je osobito značajno kod živahne djece, koja medom mogu namiriti izgubljenu energiju. Većoj djeci se preporuča med davati kao namaz uz maslac te u voćnim salatama.
Osim što se od najranijeg djetinjstva stječe navika i potreba redovitog konzumiranja meda kao sladila, a i kao lijeka, djeca čija prehrana sadrži med bit će razvijenija, zdravija te otpornija na bolesti od djece čija prehrana ne sadrži med.
