General HV Ivan Tolj (Blatnica, Čitluk, 17. siječnja 1954.) nije samo vojnik, već i hrvatski pjesnik. Studirao je na Teološkom, Pravnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1993. načelnik Političke uprave u MO RH.
Umirovljeni general i glavni urednik lista Hrvatski vojnik. Među njegovim brojnim pjesmama poglavito se pamte i one s naslovom „Palim svijeću“ i „Anima Croatorum“ (Duša Hrvata). Jedan je od onih koji su se oštro usprotivili pomilovanju udbaša Perkovića i Mustača. HGZ je napustio još 2019. zbog ustaljenog nereagiranje te udruge na većinu pojava i događaja u društvu prema kojima je, smatra, trebalo zauzimati jasan vrijednosni stav, među kojima su i slučaj dodjele priznanja ministru bivše SFRJ Budimiru Lončaru. Bio je ratni načelnik Političke uprave MORH-a i HV-a, jedan od utemeljitelja HDZ-a i bliski suradnik predsjednika Tuđmana.
Vlado Kolak: Molim Vas, da kao svjedok vremena i sudionik u pripremama i provedbama ratnih operacija, kažete ponešto o ovoj 28. obljetnici operacije Oluja.
Da, hoću i to vrlo rado, reći nekoliko riječi. Neki dan je umro Branimir Dopuđa, dugogodišnji novinar HRT-a. On je, tijekom Domovinskoga rata, svaku večer, dnevnik, završavao posebnim pozdravom braniteljima ma gdje bili. Eto u spomen na njega i ja ću se poslužiti njegovim riječima… I o ovoj 28. obljetnici Oluje, poseban pozdrav braniteljima ma gdje bili. Oni su najzaslužniji, posebice tisuće onih koji su položili svoje živote za slobodu hrvatskoga naroda i utemeljenje i ostvarenje Hrvatske države.
VIDEO – IVAN TOLJ: “KRAJINA VIŠE NE POSTOJI”
U operacijama Bljesak i Oluja bio sam zapovjednik Informativnoga stožera i glasnogovornik MORH-a i Hrvatske vojske. U tom smislu dao sam i svoj skromni i mali doprinos u ovim veličanstvenim pobjedama. Jasno, bilo bi to ništa i posve zanemarivo, da nije povezano u svehrvatski lanac, svaki je branitelj bio karika, dio te naše nuništivosti. Upravo je to ključni razlog da smo uspjeli u onome što su hrvatski ljudi stoljećima i naraštajima sanjali, za što su živjeli, stradavali, umirali. U našem naraštaju sve je to realizirano. Mislim da je ta postignuta nacionalna hrvatska sinergija, prdvođena velikim hrvatskim kormilarom Franjom Tuđmanom bila doista ključ ovog povijesnog uspjeha i pobjede.
U zadnje vrijeme, baš uoči , ovako značajnih obljetnica, pojavljuju se i ljudi s tzv. životnim intervjuima , kojima se, moj je dojam takav, želi kupiti bolja i ljepša slika o svome liku i djelu. Puno je tu ja-pa-jakanja. Žao mi je da je to tako… Evo, nakon dvadesetak i više godina pojavio se s takvim intervjuom i Markica Rebić, zapovjednik ratnoga SIS-a. I u njega je izostala nužna doza kritičnosti, skromnosti i opreza kada su u pitanju procjene i djelovanje pojedinih ljudi u tim ratnim i presudnim okolnostima…
Uvijek vam je problem u takvim intervjuima dovoditi i navoditi kao svjedoke one kojih više nema. Mrtva usta ne govore… Inače, ja sam utvrdio, čitajući njegov “životni intervju” da ima podosta stvari i viđenja, koja bih i ja potpisao. Ali ima, nažalost i toga s čime se ne mogu složiti i što po mojim spoznajama nije tako kao što navodi Rebić. Između ostaloga, meni je posve neprihvatljivo da se dr Hebranga, čovjeka jako zaslužna u borbi za samostalnost Hrvatske, zaslužna u Domovinskome ratu u kojem je sudjelovao od početka, onako tretira i prikazuje kao što to čini Markica Rebić. Uostalom nije valjda Rebić zaboravio da je upravo po Hebrangovu prijedlogu 1998. promaknut u čin generala… A danas ga 2023. pokušava prikazati kao rušitelja Franje Tuđmana… Vidio sam u medijima da mu je Hebrang s pravom odgovorio…
Žao mi je da u ovoj slavljeničkoj prigodi moram i o ovome govoriti. Vjerujem da će u budućnosti, kada se godine naslažu, biti sporedni ti vašari taština, samohvale… Sve će to nestati i vjerujem da će se, dodajmo ovoj dvadeset osmici jednu nulu, o 280. obljetnici, govoriti pametnije, objektivnije i korisnije za budućnike našega naroda, koji će, ako Bog da, itekako biti ponosni na sve ono što smo učinili. Da će Hrvatska trajati, da će je biti…
