Zova (bazga) se još iz doba Hipokrata smatra ljekovitom biljkom, a njena svojstva će pomoći u liječenju upala, probavnih tegoba, reumatoidnih oboljenja i astme, potiče znojenje i čisti organizam od toksina.
Postoji tridesetak vrsta unutar porodice zove. Najznačajnije su crna i crvena, a na našim se prostorima najčešće koristi crna – Sambucus nigra.
Drvo zove je vrlo rasprostanjeno u Hercegovini, a rijetki su oni koji žive na selu, a da ne prave bar sok od nje.
Gotovi svi dijelovi zove mogu se iskoristiti – cvijet, bobice, lišće, kora i korijen. Od nje se, kao dodatak prehrani, rade sokovi, sirupi, džemovi, marmelade, kompot, kolačići, čajevi, vino, ocat, rakija.
Pripravci od zove pomažu kod jačanja imunološkog sustava, gripe, vrućice, prehlade, kašlja, bronhitisa, reume, probavnih tegoba, mršavljenja, kolika, šećerne bolesti, čireva, konjunktivitisa, vodene bolesti, osipa.
Neki je nazivaju superjunakinjom među biljkama – zova ima antioksidativno, protuupalno, antibakterijsko, laksativno i diuretičko djelovanje.
Oblozima od zove kod djece se liječi osip uzrokovan vodenim kozicama. Oblozima se liječi i ugriz psa. Zova potiče izbacivanje tekućine i toksina iz tijela, poboljšava funkciju bubrega, ublažava zubobolju i čisti krv. Medicinski je dokazano kako zova ublažava određene simptome uzrokovane HIV-om i herpes simpleks virusom (HSV-1).
Zreli plodovi crne zove bogati su vitaminima i mineralima. Sadrže karotin, fosfor, kalcij, kalij, natrij, željezo, magnezij, vitamine B1, B2, B3, B5, B6 i vitamin C te aminokiseline i vlaknaste tvari. Osim za jelo, plodovi se koriste i kao dodaci hrani kako bi se poboljšala boja – plod zove u sebi ima tvar antocijan. Plodovi daju ljubičastu i plavo-ljubičastu boju. Medicinski je dokazano kako antocijan pomaže kod poboljšanja cirkulacije i u oftalmologiji. U cvjetovima zove ima flavonoida koji djeluju protuupalno i glikozida koji potiču znojenje.
Iako ima brojna ljekovita svojstva i koristi se u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji, zova je i otrovna biljka. Toksini se nalaze u listovima, mladicama i kori crne zove. Nezreli plodovi također su otrovni i ne smiju se konzumirati. Simptomi trovanja mogu biti mučnina, povraćanje, probavne smetnje, grčevi i bol u trbuhu, otežano disanje i gušenje. Smrt je zabilježena u težim slučajevima trovanja. Osim toga, pojedini dijelovi biljke sadrže i alergene tvari.
Zova se koristi i u kozmetici. Kreme, losioni i vodice od cvjetova biljke pomažu kod izbjeljivanja kože i odstranjivanja pjega, a ujedno joj daju i mekoću. Pomažu i u smanjivanju bora. Vjeruje se kako trljanje listova zove o kožu odbija muhe, a cvjetovi, izbojci i listovi biljke upotrebljavaju se za izradu sprejeva i tinktura koji štite od štetočina i kukaca.