Pepeo poboljšava tlo i pospješuje rast biljaka

Protiv puževa, protiv lukove muhe, kao dodatak kompostu ili za obogaćivanje tla, pepeo od drveta se koristi u vrtovima za brojne namjene. S obzirom na to da je pepeo nastao sagorijevanjem biljaka, on sadrži 13 osnovnih elemenata potrebnih za rast biljaka.

Izvrstan je izvor kalcija, kalija i mikroelemenata za vrt. Njegova glavna zadaća u tlu je smanjenje kiselosti sredine – piše Agroportal.

Povijest upotrebe pepela kao organskog gnojiva

Pepeo je od davnina prepoznat kao poboljšivač tla i pospješivač rasta biljaka. Još su i drevni Rimljani zabilježili vrijednost vraćanja pepela tlu. U 18. stoljeću, pepeo dobiven izgaranjem drveta služio je za dobivanje kalijevog karbonata. Amerikanci su u to doba bili izvoznici pepela. Davne 1790. godine, prvi industrijski proces koji je patentiran u SAD-u bilo je dobivanje gnojiva iz pepela. Kako su kasnije otkriveni jeftiniji izvori dobivanja vapna i kalija za gnojivo, tržište pepela je zamrlo.
Zašto je pepeo koristan za rast biljaka?

Kada drvo gori, dušik i sumpor se gube u plinovitom stanju, a kalcij, kalij, magnezij i drugi mikroelementi ostaju u pepelu. Karbonati i oksidi preostali nakon paljenja koriste se za umanjivanje kiselosti tala. Također, pepeo popravlja strukturu teških glinastih tala jer razbija tlo i pomaže u prozračivanju. To gnojivo bogato kalijem općenito je dobra nadopuna uz životinjska prirodna gnojiva koja su većinom siromašna kalijem. Kalij u biljaka regulira ravnotežu vode (tkivo je čvrsto i sočno) te igra ulogu u prijenosu hranjivih tvari unutar biljke. U nedostatku kalija, povrće je osjetljivije na sušu, mraz, bolesti i štetnike.

Kemijski sastav pepela

Kemijski sastav pepela teško je standardizirati jer postoje velike razlike među vrstama pepela. Ustanovljeno je da pepeo sadrži puno kalija, te još 10-40% vapna, 5-10% fosfora i veliki broj mikroelemenata. Ne sadrži dušik pa ga je potrebno odvojeno nadodavati. U usporedbi s mineralnim gnojivima, prosječni pepeo bi imao omjer kao 0-1-3 (N-P-K). Pepeo od drveta može sadržavati i nekoliko elemenata koji utječu štetno na okoliš, kao što su teški metali.

Kvaliteta i sastav pepela ovise o brojnim čimbenicima (goriva tvar, vrsta drveta, dio biljke, temperatura sagorijevanja, način izgaranja)

• Tako npr. pepeo dobiven izgaranjem treseta i kamenog ugljena sadrži samo 1-2% kalija i fosfora te neznatne količine vapna pa nije preporučljiv kao gnojivo. Pepeo dobiven od briketa ugljena, također nije preporučljiv za poboljšavanje tla jer se u njegovoj proizvodnji koriste štetne tvari kao petrolej, parafin, boraks, sumporov oksid, natrij nitrat.
• Pepeo od različitih vrsta drveta pokazuje različita svojstva. Tvrde vrste drveća općenito sadrže više fosfora i kalija nego crnogorica, ali puno manje kalcija. Također, tvrde vrste drveća, kao što je hrast, daju više pepela po jedinici upotrijebljenog drveta i više hranjiva nego mekane vrste drveta. Pepeo od bukve i graba ima sadržaj oko 10-15% kalija i 5-10% fosfora. U prosjeku, gorenjem drveta dobivamo oko 6-10% pepela.
• Pepeo dobiven od grana i korijenja je bogatiji u elementima. Kora npr. ima puno više koncentracije Ca, Al, Mn i S. Koncentracije Ca, Mg i Fe u lišću rastu sa starenjem lista.
• Pepeo od drveta sadrži oko 3% kalija koji je glavni nutrijent povezan s cvatnjom i plodonošenjem. Ipak, razina kalija će ovisiti o starosti drveta koje je paljeno, mlado drvo kao reznice ostale nakon obrezivanja imati će veći sadržaj kalija od starih grana.
• Temperatura izgaranja igra ulogu u kemijskom sastavu pepela pa tako npr. više temperature uzrokuju veći gubitak kalija. Također, s višom temperaturom izgaranja, manje se pepela proizvede. Zato izgaranje na temperaturama ispod 900ºC rezultira povećanim sadržajem kalija u pepelu i minimalnim sadržajem metala.

Planiranje korištenja pepela kao prirodnog gnojiva

Prije same upotrebe pepela kao poboljšavača tla, preporučljivo je uzeti uzorak tla i dati ga na analizu (pH i hranjiva). Uzorci bi se trebali testirati u jesen ili zimu. Važno je odnijeti reprezentativni uzorak tla u ispitni laboratorij. Također, bitno je čuvati podatke o prethodnim rezultatima analize jer onda možete usporediti promjene u sastavu nutrijenata.

Pepeo se koristi u uzgoju mekog voća i lisnatog povrća

Pepeo je tradicionalno korišten u uzgoju mekog voća i lisnatog povrća. Danas znamo da najviše koristi od upotrebe pepela imaju neke biljke iz porodice trava;

• Prema radu Vancea (1996.) većina biljaka iz porodice trava kao što su i naše najvažnije žitarice (pšenica, kukuruz i alfaalfa) daju bolje prinose uz primjenu malih količina pepela od drveta. No, kod primjene prevelikih količina pepela, prinosi se smanjuju zbog smanjene dostupnosti fosfora zbog lužnatosti sredine.
• Korisno je upotrijebiti pepeo na tratini, cvijetnjacima i uz grmlje. Preporučljivo je dodavati 230 do 450 g pepela godišnje na svaki grm.
• Pepeo je najkorisnije dodavati u uzgoju rajčica i drugih biljaka iz porodice pomoćnica. No, u uzgoju krumpira, povećana lužnatost može uzrokovati pojavu bolesti.
• Uzgoj povrća kojemu je potreban kalij, primjerice pastrnaka, mrkve i celera, može se pospješiti primjenom drvenog pepela. Voli ga i cikla te tikvice. Mahune graha i graška će biti punije uz upotrebu pepela.
• Kada je pepeo pomiješan s kompostom, može se upotrebljavati kao malč oko većine ukrasnih biljaka i povrća, osim uz maline, borovnice, azaleje, rododedrone, koji vole kisela tla. Voćke također uspijevaju bolje u lagano kiselim tlima pa im ne bi trebalo dodavati pepeo.
• U literaturi se spominje da od upotrebe pepela koristi imaju i biljke duhana i vinove loze.
• Pepeo može biti koristan u povrtnjacima gdje je učestala pojava kupusne kile kod kupusnjača (uzročnik je pseudogljiva Plasmodiophora brassicae Wor.) Karakteristični simptomi bolesti su hipertrofije ili zadebljanja korijena u vidu vretenastih izraslina ili kila.
• Ovo gnojivo je dobro i za uzgoj ribizla.
• Za upotrebu uz ruže postoje različita iskustva pa ga treba koristiti s dozom opreza.

Na koji način koristiti pepeo?

• Pepeo se može dodavati u povrtnjak direktno na tlo u količini od 50-150g/m². Nakon posipavanja, pograbljajte ga u zemlju ne oštećujući korijenje, ili ga nakon rasprostiranja na površini tla u sloju od 3-5cm, motokultivatorom zamiješajte dublje u tlo. Treba paziti da se sjeme ne stavlja direktno na pepeo,
• Ponekad je poželjno prosijati pepeo da se uklone velike nečistoće,
• Tamo gdje koristite kontinuirano pepeo, testirajte promjene u pH tla tako da se nivo ne digne iznad pH 7.5
• Nikad ne ostavljajte pepeo u nakupinama ili grudicama.
• Pepeo možete navlažiti prije upotrebe, ali ako pretjerate, pepeo će se skrutnuti s vodom.
• Važno je što ravnomjernije posuti pepeo po tlu, što je teško dostižno zbog njegovih fizikalnih svojstava. Pepeo se može dodavati klasičnom mehanizacijom za rasipanje stajskog gnojiva ili onom za rasipanje vapna.
• Da biste postigli najbolje rezultate, pepeo ukopajte jer kemijski djeluje tek kada je u kontaktu sa zemljom.
• Pepeo nipošto neće biti dovoljan, već je u gnojidbi treba koristiti i odgovarajuće količine mineralnih gnojiva s povećanim sadržajem dušika i fosfora.

Količina pepela kojom se tretira mora biti kontrolirana

Upotreba pepela u poboljšavanju tla mora biti s namjerom da se postigne/održi optimalna kiselost tla. Lužnati efekt pepela se također razlikuje od jedne do druge vrste pepela i bilo bi ga dobro odrediti u laboratoriju. Dodatno, ako se uz pepeo koriste i druga gnojiva, onda njihovu količinu treba rekalkulirati jer su pepelom u tlo već uneseni i drugi elementi. To se pogotovo odnosi na usjeve koji su osjetljivi na višak fosfora i kalija. Neki radovi izvještavaju o štetnim posljedicama prevelike upotrebe pepela. No, štete po usjeve nastaju upravo zbog previsokog pH koji nije optimalan za usjeve na kojima se aplicira pepeo. Najsigurnije je da se držite preporuke da na površini od 100m² možete koristiti ne više od 10kg pepela godišnje.

Jesen je pravo vrijeme za gnojidbu

Jesen je najbolje vrijeme za gnojenje pepelom. Tijekom jesenske gnojidbe, pH tla je općenito niži i ako tada koristimo pepeo, on će imati više vremena za biokemijske reakcije dok se vegetacija ne počne buditi.

Ukoliko pak u zalihama imamo veće količine pepela koje su proizašle iz hladne zime (više se koristila drva za ogrjev), pepeo možemo razbacivati čak i tijekom ranog proljeća (dok je tlo još suho, a vegetacija nije počela). Nikako ne ubrzo nakon sadnje ili klijanja jer bi mogao uzrokovati kratkotrajnu lužnatost koja utječe na rast biljke. Također, pepeo ponekad može upiti pesticide pa se zaštitna sredstva ne bi smjela upotrebljavati 3-5 dana prije aplikacije pepela. Za posipanje pepela potrebno je izabrati dan bez vjetra zbog velikih gubitaka, a možda i problema sa susjedima. Nije preporučljivo posipati pepeo prije velikih kiša. Pepeo upotrebljen za gnojidbu treba se koristiti najmanje dva mjeseca prije dodavanja dušičnih gnojiva (uzrokuje gubitak dušika putem amonijaka). Ako posipate pepeo za dana u kojim je utvrđena visoka relativna vlažnost zraka, manje je prašenja.

Voda i pepeo ne idu zajedno

Prilikom upotrebe pepela na oranicama, potrebno je voditi računa o udaljenosti od vodotoka (podzemne ili nadzemne vode). Najmanje bi udaljenost izvora vode trebala biti 15m od mjesta upotrebe pepela zbog opasnosti od onečišćenja. U krškim područjima udaljenost bi trebala biti i duplo veća. Pepeo se ne smije upotrebljavati na poljima na kojima se redovito zadržava voda. Također, zbog prašenja prilikom rasipavanja pepela, treba voditi računa o blizini susjednih kuća.

Prevelike količine pepela dovode do alkalnosti

• Pazite da primjenom prevelikih količina pepela ne bi doveli do teško popravljive alkalnosti poljoprivredne površine. Najbolje je prethodno dati tlo na analizu u neki od pedoloških laboratorija.
• Izbjegavajte korištenje pepela na tlu gdje planirate zasaditi krumpire jer lužnati uvjeti potiču pojavu krastavosti kod krumpira.
• Zdravlje treba uzeti u obzir kod rukovanja pepelom, udisanje čestica pepela i kontakt s kožom mogu dovesti do neželjenih posljedica. Preporučljivo je nositi masku, naočale i rukavice te držati dijelove tijela pokrivene prilikom upotrebe pepela, a kasnije se isprati.
• Isto tako, svježi pepeo može sadržavati vrući ugljen pa predstavlja opasnost od požara. Nemojte upotrebljavati pepeo od paljenja ostalog otpada, kartona, ugljena ili lakiranog i obojenog drveta. Ovako dobiven pepeo može sadržavati otrovne i štetne komponente za biljke. Npr., ljepilo iz kartonskih kutija i papirnatih vrećica sadrži boron, koji je otrovan za mnoge biljke ako ga dobiju u količini za nijansu većoj od one dovoljne za normalni rast.
• Nemojte upotrebljavati pepeo na lužnatim tlima ili uz biljke koje vole kiseli okoliš. Lužnatim tlima potrebno je dodati sumpor.
• Nemojte koristiti pepeo uz tek proklijale biljke, jer pepeo sadrži previše soli za klijance.
• Nemojte dodavati pepeo s dušičnim gnojivima kao što su amonij-sulfat (21-0-0-24S), urea (46-0-0) ili amonij-nitrat (34-0-0). Ova gnojiva proizvode plin amonijak u kontaktu sa lužnatom sredinom kao što je pepeo.

Skladištenje pepela

Pepeo bi se trebao iskoristiti za obogaćivanje tla čim prije. Ako ipak zbog, lošeg vremena morate odgoditi primjenu, pepeo bi se trebao skladištiti tako da onemogućite njegov doticaj s površinskim ili podzemnim vodama. Najbolje je skladištenje unutar prostorije, no ako se pepeo ipak skladišti vani, treba se smjestiti na podlogu (foliju, tendu i sl.) s uzdignutim rubovima. Prostor za skladištenje treba biti udaljen od izvora vode, vode za napajanje životinja, te pokriven zbog vjetra. Nikad ne ostavljajte pepeo na kiši jer će se kalij koji je u topljivom obliku lagano isprati.

Pepeo se koristi i u svrhu zaštite od bolesti i štetočina

• Pepeo možemo upotrijebiti u zaštiti biljaka protiv bolesti i raznih štetočina. Pospite pepeo oko biljke koju želite zaštititi tako da onemogućite prilaz organizmima koji prilaze po tlu. Tako će mravi odustati od jagoda, a puževi golaći odustati će od lisnatog povrća. Ali, kada se pepeo jednom navlaži, gubi svoja repelentna svojstva. Također, učestala upotreba pepela na ovaj način može previše podignuti pH tla, ili akumulirati visoke razine soli štetne za biljke.
• Suhim pepelom može se zaprašivati krumpir do pojave cvjetova da bi se odbila zlatica.
• To gnojivo sprečava nastanak gljivica i truleži.
• Biljka se može i poprskati vodenom otopinom pepela (trećina posude napuni se pepelom, zalije vrelom vodom do vrha, odstoji dva dana, i na kraju procijedi). Na ovaj način odbijaju se kukci koji se hrane lišćem. Prskanje je potrebno ponoviti dva do tri puta u razmaku od osam do deset dana.
• U kompostištu, pepeo od drva se koristi za održavanje neutralno kisele sredine, koja je najbolja sredina pri kojoj mikroorganizmi rastvaraju organske tvari. Pospite pepeo na svaki sloj dodanog komposta. Pepeo također dodaje nutrijente kompostu. Najjednostavnije je zapamtiti da dodate onoliko pepela da ga nakon miješanja s kompostom ne možete vizualno izdvojiti.
• Pepeo se koristi u proizvodnji betona i asfalta
• Kao sredstvo za čišćenje stakla, pećnice

Pepeo poboljšava tlo i bez pomoći stručnjaka

U hrvatskoj zakonskoj terminologiji pepeo nije uvršten u listu gnojiva već se može aplicirati samo kao ”poboljšavač tla”. Kod nas je problem pronaći dovoljne količine pepela za gnojidbu. Također, poljoprivrednici nemaju relevantnu informaciju i podršku stručnjaka za korištenje pepela. Zbog svih ovih razloga obogaćivanje tla pepelom se uglavnom prakticira na manjim obiteljskim povrtnjacima, u voćnjacima i vinogradima. Mali proizvođači češće koriste pepeo kao repelent za kukce i puževe nego kao poboljšavač za tlo jer nema dostupnih informacija niti analiza. Trend korištenja pepela u poljoprivredi će rasti kako raste interes za ekološkom i samoodrživom poljoprivredom te kako rastu troškovi neškodljivog odlaganja pepela.

Upotrebom pepela iz vlastite peći, uštedjet ćete na gnojivu za svoje vrtove. Iako postoji nekoliko alternativa upotrebi pepela u poboljšavanju tla, čini se logičnim da je najbolje zemlji vratiti ono što nam je zemlja dala.

I ne zaboravite!

Koristite pepeo kojem znate izvor.
Pošaljite uzorke tla na analizu prije korištenja pepela.
Sagorijevati drvo treba na temperaturi od 500-900ºC zbog najefikasnijeg zadržavanja nutrijenata.
Upotrijebite samo donji sloj pepela koji se zadržava na tlu, a ne i fine čestice koje se zadržavaju u zraku.
Dodavati treba pepeo u zemlju rijetko (jednom u rotaciji) i u malim količinama.
Ne koristite herbicide istovremeno jer ih pepeo može vezati.
Izbjegavajte područja s biljkama koje vole kiselu sredinu (mahovine).

Agroportal