U osamdesetoj godini preminuo je operni pjevač Ferdinand Zovko koji je svojedobno bio i prvak osječke opere, te je u rodnom Čitluku u BiH godinama vodio glazbenu školu.
Glazbenu akademiju ovaj bariton završio je u Zagrebu gdje je u klasi glasovitog Vladimira Ruždjaka bio njegov prvi đak. Na Zagrebačkoj akademiji zajedno je diplomirao s pokojnim maestrom Vjekoslavom Šutejom. Šutej je bio prvi Zovkov dirigent, a Zovko njegov prvi solist. U Rijeci je kasnije bio prvak opere, a nakon toga nastupao je u Dubrovniku, Zagrebu, Osijeku…
No, Zovko je itekako bio vezan uz Dubrovnik u koji je došao još kao dijete. O tim danima i prijateljstvu s Ferdinandom Zovkom prisjeća se umirovljeni dubrovački liječnik dr. Jure Burić.
“Prvak opere Ferdinand Zovko bio je moj prijatelj iz srednjoškolskih dana u Dubrovniku. Dobro se sjećam našeg upoznavanja tamo negdje u zimi 1962. godine. Moj “zimmer” i prijatelj dr. Ivan Radišić iz Hamzića kod Čerina želio me je upoznati sa svojim “zemljakom” Ferdinandom. Eto, on, Ferdinand i ja bili smo jamačno jedini Hercegovci u Gimnaziji i Glazbenoj školi tada u Dubrovniku.
Kad sam ga pri upoznavanju priupitao u koju školu ide, a on odgovorio u “Muzičku”, rekoh mu što u šali, a što u zbilji: pa što ćeš tamo kad svatko u Hercegovini zna i bez te škole pjevati. Uh, to mi je svaki put kad bi se susretali kroz život pripominjao.
Pamtim ga kao krupna, elegantna, uvijek dotjerana čovjeka. Pratio sam njegovu uspješnu karijeru, ali i znao za njegove nevolje “od svojih u svome kraju”. Nikad ga nisu ozbiljno shvatli, a trebali su. Ferdinand je bio dobar i blag čovjek, izuzetno inteligentan i glazbeno nadaren. Čovjek koji je svako čestito biće uvažavao bez obzira od kuda to biće dolazilo. Radi tog njegovog čovjekoljublja i jest imao problema. Nosio se on s tim i mladost odgajao. Možete li zamisliti u tamo nekom, po mjerilima nekih, zabitom kraju Hercegovine glazbena škola u kojoj mladi Hercegovci sviraju glasovir, violinu, violončelo, uče Verdijeve opere, slušaju Mozarta, a ne tamo neke “cajke”!
E, da je bilo više Ferda bilo bi više i glazbene kulture i po Hercegovini i po Hrvatskoj. Oženio je Ferdo moju školsku kolegicu iz gimnazije, Vukovićku, i s njom dobio sina Orsata, poznatog športskog menadžera. Kako je samo bio ponosan na svoga uspješnog sina!
Jedno vrijeme je kao prvak opere stolovao i u gradu moje supruge, u Osjeku. Bila mi je čast da je moj prijatelj Prvak opere.
Sad kad ga nema vjerojatno će svojima faliti, ne samo njegovoj obitelji, već onoj puno široj glazbenoj koju je toliko volio i za nju puno toga žrtvovao. Znam da je prijateljevao s našim proslavljenim dirigentom Vjekoslavom Šutejom, pa kad je dirigent zajedno sa Stjepanom Tuđmanom i Miroslavom Kutlom bio moj gost u mom domu u Dubrovniku, prisjetili smo se i našeg Ferde kojeg je Šutej izuzetno cijenio.
Eto, dragi Prika, sad ste i ti i dirigent na nekom boljem mjestu u kojem će biti mjesta i za njegovu dirigentsku palicu i za tvoj savršeni glas.
Njegovoj cijenjenoj obitelji iskrena sućut! Počivao u miru Božjem!”, napisao je dr. Jure Burić.
