Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš uputio je Božićnu poruku koju prenosimo u cijelosti:
Dragi prijatelji!
Gospodin vam da svoj mir!
Božić nam govori kako je čovjek Bogu središte svega stvorenoga. Središnja osoba i smisao Franjina života bijaše utjelovljeni Krist. On ga je susreo. Taj susret ga je promijenio. Od tog susreta Franju zanima samo on. Od njega sve polazi, za njega se sve odriče, u njemu se sve nalazi. Fasciniran je spoznajom kako je Bog postao krhki, slabi čovjek. I tako razumije da je Bogu čovjek najvažniji. I nama mora biti!
U Kristovu životu posebno ga zadivljuje njegovo rođenje, siromaštvo utjelovljena, divi se Riječi koja postaje krhkom u čovjeku, slavi Božić više nego bilo koji drugi blagdan. Božić naziva blagdanom nad blagdanima, pun slatkoće izgovara ime djeteta Isusa. Pravi prve jaslice u Grecciu, čiju veliku obljetnicu slavimo slijedeće godine. Otajstvo Boga koji postaje čovjekom, Franju je oduševilo. To otajstvo je tako zavolio te je i sam na kraju postao živa slika Krista. (1Čel 30, 84).
Franjo je zavolio Isusovu osobu, upravo u njegovom utjelovljenju i poniznosti, poistovjećujući se s isključenima i malenima, koje Isus naziva “najmanjima od ovih” (Mt 25,40).
Franjo je slijedio Krista, stoga su Franju slijedili mnogi. Oni koji slijede Njega, njih se slijedi!
Franjo je vidljivo u život vratio prve jaslice, danas ih cijeli svijet o Božiću vraća u život.
Ničiji rođendan se ne slavi tako globalno kao Kristov. Franjo nas uči da i mi slijedimo siromašnog Krista, kako bi i s nama ljudi pošli prema istom Kristu.
Bog je uvijek dat, utjelovljen u svakom trenutku i prisutan onima koji znaju biti prisutni. Franjo Asiški je shvatio da život ima u svom središtu osobu koja ljubi. Ova metafizička i kozmička činjenica daje čitavom svemiru značenje, smjer i cilj! Ljubav je upravo smisao stvaranja! Budući da Bog voli, on želi da njegovo stvorenje također bude stvorenje ljubavi. Sv. Pavao nam govori kako je Krist “prvorođenac svega stvorenja” (Kol, 1:15), a po John Duns Scotusu, franjevačka teologija revolucionarno tvrdi kako je utjelovljenje svrha stvaranja. Razlog utjelovljenju nije grijeh, nego ljubav! Krist je remek-djelo ljubavi usred stvorenja stvorenog za ljubav. On ljubavlju rješava grijeh! Tako je Franjo vratio “krv i tijelo” otajstvima kršćanstva, često “beztjelesnima” i reduciranima na pojmove i silogizme u teološkim školama i knjigama, otvarajući vrata ljubavi! Vjeru i život tako povezuje ljubav.
Naš izbor stalno mora biti jasan kao sunce, čist kao mudrost! Izbor koji ljubi čovjeka. Ta ljubav prema svakom čovjeku rješava nas vlastitog interesa, sebeljublja, zavisti, ljubomore, grubosti, loših sjećanja i napasti biti važan, biti u pravu i biti prvi. Neka nam ovaj Božić bude početak novoga pokreta prema poniznom Kristu, kako bismo i mi postali dio revolucije boljega. Franji je bio dovoljan razlog Krist, neka bude i nama.
Mir vam i dobro. Sretan Božić!
Fra Jozo Grbeš, ofm
Provincijal