Ivo Komšić, ratni član Predsjedništva RBiH, kojeg je na tu dužnost postavio Alija Izetbegović, osnivač Hrvatskog narodnog vijeća BiH, udruge koju su financirale bošnjačke vlasti, kako bi napadala politike stranaka koje zastupaju interese većine Hrvata u BiH i podjelili bh. Hrvate, promotor građanske BiH, koji je neprestano ponavljao kako su Tuđman i Izetbegović u Karađorđevu dogovorili podjelu BiH, mada još nitko taj sporazum nije predočio javnosti, jer ne postoji.
Čovjek koji je Hrvatsku optuživao da je izvršila agresiju na BiH, a HDZ da nastavlja provoditi politiku podjele i rušenja BiH, objavio je autorski članak na hrvatskom portalu Autograf.hr, u kojem žestoko kritizira bošnjačku politiku, kojoj je do jučer služio, piše Hrvatski Medijski Servis.
Komšić tako upozorava na na antihrvatsku histeriju u bošnjačkim političkim i inim krugovima, kojom se pokušava ukinuti konstitutivnost naroda i Hrvate pretvoriti u nacionalnu manjinu. Napadi na Schmidta samo su platforma za antihrvatsku kampanju, piše, uz ostalo za Autograf.hr, piše Ivo Komšić:
-U pozadini tih demonstracija (ispred OHR-a u Sarajevu, op hms) provuklo se nešto što se nije očekivalo, a što se očito više nije moglo ni skrivati – demonstracije nisu bile samo novi obrat prema ulozi OHR-a u BiH nego su najavile i antihrvatsku histeriju.
Ta histerija se nije završila na zahtjevu da se Hrvati potrpaju u dva vagona i protjeraju iz BiH, što je mogao biti i trenutak nezadovoljstva prema ukupnoj hrvatskoj politici prema BiH, nego je dobila nove suptilnije i jasnije političke okvire.
Ne radi se više o opravdanom nezadovoljstvu prema politici HDZ-a i hrvatskih zvaničnika iz susjedne države nego o antihrvatskoj histeriji, o otvorenoj prijetnji hrvatskom narodu u cjelini. Sada se već javno nastupa s idejom da Hrvate treba pretvoriti u nacionalnu manjinu i dati im vlast manjine, oni koji se ne slažu predodredili su se za vagone.
Ove stavove ne zastupaju samo bošnjački nacionalisti nego i politički ideolozi i agitatori tzv. građanskih stranaka. Konačno je postignuto jednoglasje i postalo jasno što je u pozadini zahtjeva da se ukine ustavna odredba o konstitutivnosti naroda.
Pod plaštom ”građanstva” i izgradnje ”građanske države”, želi se suspendirati ustavno pravo naroda na jednakost i ravnopravnost, želi se institucionalizirati proporcionalnost u sudjelovanju u državnoj vlasti.
Istovremeno se osporava proporcionalnost na regionalnoj ravni, na nivou kantona kao izbornih jedinica iz kojih se biraju nacionalni predstavnici vlasti. Ta nedosljednost ne smeta ”građanima” i na toj nedosljednosti sručili su lavinu nezadovoljstva na visokog predstavnika jer su u njegovim odlukama deblokade vlasti pronašli ”favoriziranje” jedne političke stranke.
(Zašto je proširivanje delegata u Domu naroda favoriziranje jedne stranke kada su paritetno proširena sva tri nacionalna kluba?)
To što je primjena principa proporcionalnosti na državnoj razini dekonstituiranje jednog naroda to im nije problem, po onoj latinskoj: Quod licet iovi, non licet bovi (što je dopušteno bogovima nije volovima).
Cijela ta antihrvatska kampanja prekriva se Schmidtovim odlukama i histeričnim napadima na njega. Ustvari, Schmidt je samo platforma za antihrvatsku kampanju. Njegovim kritičarima nije problem što je on obavljao široke konsultacije unutar i izvan BiH nego što ih je obavljao s hrvatskim zvaničnicima.
Ovdje je već utvrđen aksiom: sve što ima suglasnost iz Hrvatske, to je neprijateljsko. Kao da BiH može preskočiti Hrvatsku na svom putu prema EU. Umjesto da se visoki predstavnik uzme kao posrednik u tome jer su nam državni odnosi na najnižoj razini, želi ga se unaprijed isključiti iz toga.
U javni diskurs su puštene sve moguće nacionalističke floskule, opet zaogrnute patriotizmom i građanskom državom.
Stranke i ljudi koji godinama vladaju ovom zemljom, posebno Federacijom BiH, optužuju Schmidta:
Prvo, da je doveo na vlast ”one koji ruše BiH”. Po njihovom mišljenju, on je trebao svoje odluke donijeti prije izbora, a ne poslije jer je ovim ”kašnjenjem” uticao direktno na izborne rezultate. Nepoznata je logika po kojoj neka kasnija odluka može uticati na ono što se već desilo. To je neko novo otkriće u poretku vremena; ili se radi o težem poremećaju svijesti.
Drugo, Schmidt ima ”diletantski i konkvistadorski pristup BiH”. Po tome, on je došao u BiH kao osvajač i kolonizator samo nije navedeno koje zemlje i kojih institucija. Od agresije na BiH jeste prošlo dosta vremena, ali ne bi trebalo zaboraviti tko ju je izvršio i s kojim ciljevima. Također, od Dejtonskog sporazuma je prošlo dosta vremena, ali on je dostupan, može se pročitati koja je uloga visokog predstavnika.
Treće, Schmidt ”urušava” građansku BiH. Upravo je on omogućio da se obave građanski izbori jer su svi organi države birani po građanskom principu jedan građanin jedan glas. Svi izabrani imaju građanski legitimitet, od kantona do članova Predsjedništva. Njegove odluke ništa u tom procesu nisu promijenile niti su koga favorizirale.
Četvrto, odluke Visokog predstavnika ”cementiraju” učešće u vlasti HDZ-a. Po ovome ispada da je Schmidt išao na izbore i izabrao HDZ u vlast, a ne građani od kojih su neki i hrvatski nacionalnosti. Što je to trebao ugraditi visoki predstavnik u svoje odluke? Je li trebao isključiti HDZ iz vlasti, poništiti rezultate izbora?
Kritičari Schmidta se ne pitaju kako to da postoji tolika homogenizacija Hrvata oko HDZ-a, kako to da Hrvatima nisu privlačne ”građanske stranke”. Zašto nemaju svoje ogranke u hrvatskim i multietničkim sredinama, zašto u njima nisu vodili kampanju, zašto su sve te krajeve prepustili HDZ-u, zašto nemaju prihvatljiv pristup tim glasačima, zašto su im izborne liste uglavnom bošnjačke sa nisko rangiranim Hrvatima? Misle li oni da sve te njihove propuste i nedosljednosti može ispraviti visoki predstavnik?
Nije Schmidt ”izjednačio” sve Hrvate s HDZ-om, kako govore, nego oni sa svojom pasivnom politikom. Prikrivajući svoju odgovornost napadaju Schmidta da je ”anti-bošnjački rasista”, a antihvatskom propagandom guraju i najveće političke protivnike HDZ-a u njihovo naručje.
Peto, Schmidta se napada da je uveo prvi geto u Evropi nakon 1945. godine, kao da je on legalizirao Republiku Srpsku u septembru 1995. godine u Ženevi, a ne Alija Izetbegović. Ne želi se vidjeti da je taj geto formiran tada, a da je dodatno utvrđen Mostarskim sporazumom Čovića i Bakira Izetbegovića i njihovim neformalnim neumskim sporazumom o formiranju drugog entiteta na području srednje Bosne.
Nisu računali da će Bakir izgubiti izbore i da će visoki predstavnik donijeti odluke kojima se deblokira Federacija BiH koju zajedno drže u blokadi četiri godine. Schmidta treba prikovati na stub srama jer je dao do znanja da se ne mogu formirati etničke izborne jedinice, da se mora poštivati ustavna odredba o proporcionalnom predstavljanju naroda iz kantona u nacionalnim institucijama Federacije BiH.
Visoki predstavnik je najavo daljnje reforme izbornog zakonodavstva u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava (u predmetima Zornić, Sejdić-Funci i ostali). U tom kontekstu najavio je raditi na pomirenju dvaju principa – etničkog koji favorizira nacionalne stranke i građanskog koji podrazumijeva jednaka prava svih građana.
Pri tome je napomenuo da njegov mandat nije promjena Dejtonskog sporazuma nego njegovo tumačenje i dosljedno provođenje. Za ove krupne reforme potrebna je pomoć svih političkih aktera u BiH, a isključiva je nadležnost Parlamenta BiH.
Međutim, te najave nisu bitne, visokog predstavnika treba opozvati prije nego počne djelovati. U to su se upregli svi bošnjački nacionalisti, čak i oni koji to nisu, ali su ugledali neku priliku za sebe.
HMS.ba
