Petnaest redovnika, iz pet provincija u kolovozu se na Badiji, u Međugorju i Masnoj Luci, pripremaju za vječne zavjete.
Boraveći u Međugorju, trojica franjevaca, fra Josip Jurić Šolto iz Sinja, član splitske franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, fra Hrvoje Žabić iz Brajkovića, član franjevačke provincije Bosne Srebrene i fra Vinko Baćak iz Tomislavgrada, član hercegovačke franjevačke provincije, posjetili su našu radiopostaju i s nama podijelili svoja iskustva Međugorja.
Fra Hrvoje Žabić: “Nisam prvi put u Međugorju. Božji je dar tijekom molitve krunice, tijekom svete mise i tijekom euharistijskog klanjanja, na vanjskom oltaru, prošetati stazama, stati sa strane i promatrati poglede vjernika usmjerene ka oltaru. Promatrati njihove kretnje i uočiti jednu molitvenu pozornost, jednu molitvenu predanost ljudi koji traže odgovor na svoja životna pitanja i samim tim u meni, takvi pogledi, takva usredotočenost, bude određeni nemir i grižnju savjesti i daju mi primjer svetosti vjerničkog života. Bili smo na Križevcu, jedno jutro smo dobro poranili, a dan prije smo razgovarali o savršenoj radosti za franjevački poziv, da bih ja na kraju rekao, kada smo se spustili s Križevca, da je savršena radost sići s Križevca i vidjeti one ljude koji tek počinju svoj put prema križu. Jedno predivno iskustvo, gdje smo se na svakoj postaji zaustavili i pomolili, a između postaja smo u svojoj šutnji, razmišljali o muci Isusa Krista”.
Fra Vinko Baćak: “Ja sam rodom iz Tomislavgrada, tako da mi je Međugorje poprilično, i kilometrima, i srcu blizu, pa otkada znam za sebe, znam za Međugorje. Osobito to razdoblje Frame i srednje škole, obilježili su mi ti seminari i dolasci u Međugorje, i svaki put mi je drago doći u Međugorje. Toliko lijepih uspomena, svjedočanstava. Stvarna slika Međugorja je puno više nego što mi vidimo. Međugorje je jedna globalna poruka dobrote. Zapitao sam se kako opisati Međugorje, jednom riječju, i sinula mi je riječ iskustvo. Iskustvo Boga, iskustvo Marije, iskustvo susreta, iskustva koja ja imam u Međugorju, iskustva drugih ljudi koji tu dolaze, na kojima vidite promjene, koji počinju intenzivnije razmišljati o svom životu. I ja sam se nalazim u tom iskustvu, iskustvu susreta s Bogom, ali i iskustvu susreta sa samim sobom i propitkivanja svoga života. Najljepša iskustva duhovnog života vežem uz Međugorje”.
Fra Josip Jurić Šolto: “Ja sam u Međugorje dolazio još sa roditeljima, dok sam bio, može se reći u vanjskome svijetu, i onda kasnije, kada sam već bio stariji dolazio sam na Mladifest. To mi je posebno ostavilo dojam, kada se u jednom malom selu, skupi milijuni ljudi, milijuni molitava, milijuni vapaja. To čovjeka ne može ostaviti ravnodušnim. I kada sam saznao za program ovih svojih duhovnih vježbi za doživotne zavjete, posebice me radovalo, što je u središtu svega bilo Međugorje, posebno sada u osmom mjesecu, između Mladifesta i Velike Gospe. Mogu reći da uz Međugorje vežem sinonim mir. Moje iskustvo je takvo, kada sam došao, istu minutu sam osjetio mir, kao da mi je pao neki teret s leđa. Sve moje brige su ostale postrani i sada se jedino mogu usredotočiti na Gospodina. Zna se nekada dogoditi da bude teško moliti i vršiti pokoru, ali kada dođeš ovdje jednostavno ti to padne s leđa. Kao što su subraća kazala, na Križevcu jedno divno iskustvo. Sigurno je bilo preko stotinu ljudi kada smo mi bili u 6 sati ujutro, kada ostali spavaju, mi se penjemo gore, to isto daje jedan dojam mira i da u ovome svijetu, 21. stoljeću, postoji u mnogim ljudima taj smisao kojem svi težimo a to je živi Bog”.
