Povodom proslave svetkovine Velike Gospe sugovornik portala Nedjelja.ba bio je nadbiskup mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogu za župu Međugorje.
Razgovarao: Dražen Kustura / Nedjelja.ba
Mons. Cavalli rođen je u mjestu Lecco u Italiji, 18. listopada 1946. Za svećenika je zaređen 18. ožujka 1971. u Bergamu. Nakon studija na Papinskoj crkvenoj akademiji, od 1979. obnašao je diplomatsku službu Svete Stolice. Papa Ivan Pavao II. imenovaoga je 1996. naslovnim nadbiskupom biskupije ViboValentia. Zaređen je za biskupa 26. kolovoza 1997. u katedrali u Bergamu te je imenovan apostolskim delegatom u Angoli i apostolskim nuncijem u Sao Tomeu i Principu. Nakon što je delegatura u Angoli uzdignuta na rang apostolske nuncijature, mons. Cavallije u toj zemlji obavljao službu apostolskog nuncija. Vodio je nuncijature i u Čileu (2001.), Kolumbiji (2007.), Libiji i Malti (2013.) te Nizozemskoj (2015.). Papa Franjoimenovaoga je na aktualnu službu krajem studenoga 2021., a na istu je stupio u veljači ove godine.
S njim smo razgovarali dok se u Međugorju održavao Mladifest koji je okupio nekoliko desetaka tisuća mladih. Stoga su i odgovori mons. Cavallija bili prožeti doživljajima ovoga festivala. U nastavku donosimo najzanimljivije dijelove iz polusatnog razgovora vođenog u najpoznatijem hercegovačkom mjestu.
Preuzvišeni, u Međugorju se održava Festival mladih koji su došli moliti Boga i tražiti Gospin zagovor. Kakav to dojam na Vas ostavlja?
Imamo ovdje ovih dana od 25 do 30 tisuća mladih koji započinju dan ranim jutarnjim odlaskom na takozvano Brdo ukazanja ili na Križevac gdje se nalazi križ. Odlaze ujutro u 5:00 – 5:30 h. I tisuće ih je. U 6:00 h je tisuće i tisuće ljudi. Nikada nisam vidio nešto takvo. U 9:00 h svi su tu ispred (op. ispred vanjskog oltara crkve) pod suncem gdje sudjeluju na molitvi, svjedočanstvima sve do podne. U 17:00 h ponovno počinju svjedočanstva, krunica, sveta misa, klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu ili Put križa i poslije druge aktivnosti. Sinoć smo imali svečanost sa svijećama: svi su imali malu svijeću, od 25 do 30 tisuća koje su zapaljene od “Isusova svjetla” kojega simbolizira uskrsna svijeća. Stvar je vrlo jasna: kako primaš svjetlo Isusa Krista tako ga trebaš proslijediti drugima. To se događa na mjestu koje je započelo svoju duhovnost prije 41. godinu.
To se događa u Međugorju. Ali kako je u ostalim dijelovima svijeta?
Događa se na raznim mjestima. Ono što se radi ovdje čini se i na našim župama. Identično. Identično. Identično. Krunica, sveta misa, klanjanje Presvetom, Put križa, ispovijedi… Svi imamo svetišta. U svim biskupijama postoje svetišta. Ja sam iz Bergama i tamo je sedam, osam svetišta. Isto je i ovdje. Ali ovdje je jedna “navala”. Sjećam se kada sam bio bogoslov ispred špilje (op. Gospine) bilo je nešto duboko, duhovno duboko, jer su tamo milijuni osoba molili u čast Blaženoj Djevici Mariji. Molili su Gospodina, njoj na čast. Ovdje vidim isto. Zahvaljujući izboru, milosti postalo je jedno ovakvo mjesto. Zašto je došlo od 25 do 30 tisuća mladića i djevojaka? Zašto? Postoji to zašto? Što ima ovdje u Međugorju? Tu su poslovi koje su obitelji napravile, trgovine, ali sve u ravnoteži. Nikada nema uznemiravanja. Sada je tu ovoliko mladih, ali od ožujka počeo je novi dolazak poslije pandemije.Svaku večer na misama bude od pet do osam tisuća ljudi. Svakog se tjedna smjenjuju. I tišina. Klanjanje u tišini. Ispovijedaju se, ne samo svoje grijehe, nego čitav svoj život. Predstavljaju svoj život. Toliki mijenjaju svoj život. Toliki su ovdje osjetili poziv od Gospodina. Dolaze obitelji koje su ponovno obnovljene ovdje. Svake godine ponovno dolaze. Također, susrećem i one koji su ozdravili i koji mi govore: “Imao sam ovo i ozdravio sam”, “Imao sam ono i ozdravio sam”. Ovo je mjesto milosti.
Imali ste prigodu službujući na različitim stranama svijeta steći bogato iskustvo. Što na temelju toga možete kazati, kakvu ulogu imaGospa u pobožnosti katolika danas?
Različite strane svijeta, sve drugačije. Svako ima svoju kulturu. Drugačiji su u ponašanju. Također i u odnosu na Djevicu Mariju. Bio sam u Africi. U Africi sam vidio slike Djevice Marije na kojima je ona crna. Ona je bila iz Palestine, dakle bila je tamnoputa i oči i kosa poput današnjih Palestinaca. Zašto crna? Razumio sam: Djevica Marija koja je Majka Sina Božjega koji je za sve i za mene. Otišao sam u Latinsku Ameriku i Blažena Djevica Marija je “domorodačka”. Zašto? Ponovno zato što je majka za sve. U raju sa svojim tijelom je poput one iz Palestine, ali je opet za sve. Ja sam iz Lombardije, a tamo je Djevica Marija prikazana poput djevojaka iz Lombardije. Djevica Marija je za sve jer je i Isus za sve. Gdje god odem postoji kultura i unutar nje dolazi kršćanski navještaj. Kultura mijenja, kao što je u ovom dijelu svijeta (Zapadu) promijenjena i postala je sekularizirana tako da ljudi mogu živjeti bez Boga,a pravila stvaramo mi i postala je tehnizirana. S druge strane postoje drugačiji načini za navještaj vjere. U 2 000 godina Crkva je toliko promijenila način naviještanja vjere. Ne stavove, nego običaje. Načine je lako mijenjati, ali ne stav ostati u svijetu kao u ovome koji je sekulariziran. Ali i u takvom je svijetu više od milijardu katolika.
Između ostalih zaziva, Majku se Božju naziva i „Kraljicom mira“. Što bi to u današnjem vremenu značilo i na koji bi način moglo biti primjenjivo u pastoralu?
Moto ovogodišnjeg Festivala mladih je: “Učite se od mene i naći ćete mir”. Ovo “učite se od mene” je temeljno. Isus je iskren i postaje točka upućivanja. Isus je pravedan i takvi imaju prestiž u svakom dijelu svijeta. Isus je autentičan i kao takav je u cijelom svijetu cijenjen. U Nizozemskoj ne znaju tko je biskup, ali znaju tko je Papa. Znaš li zašto? Rekli su mi zato što je autentičan i jer govori našim jezikom. Iako Papa govori samo dva jezika, njegov jezik je razumljiv. To je najbolji način za naviještati Evanđelje. Prepoznaju te iako ne znaju jesi li svećenik ili časna sestra. Prepoznaju Papu jer komunicira nešto veliko na svoj način. Tako je danas. Isusov mir je kada jedan lider, a on je na određen način lider, služi. To je ključno jer je na Posljednjoj večeri oprao noge. Služim sa svojim darovima. Marija je bila službenica slugu. Kraljica mira jer je proizvod mira služiti drugima čineći da svi rastu. Marija je službenica slugu, Kraljica mira jer je ujedinjena s Isusom u miru.Taj mir nosi i služi drugima s jasnom misijom rasti, rasti i rasti.
Hrvati se vole pohvaliti da su „marijanski narod“. Što Vi na to kažete, jeste li to mogli osjetiti?
Došao sam u Bosnu i Hercegovinu, a prije toga nikada nisam bio ni u BiH, ni u Međugorju. Ali ovdje se prepoznaje Blažena Djevica Marija kao ona koja prati Isusa. Narod dolazi tu, moli i sudjeluje na sv. misi. To se primijeti. Ne mogu ne primijetiti toliki broj osoba koje ovdje mijenjanju svoj život. Doživljava se kako i Marija ima svoju ulogu, diskretnu, uvijek diskretnu. Marijina uloga u Evanđelju je diskretna. Kada je Isus umro i uskrsnuo, na dan Pedesetnice Marija je uvijek diskretna, ali prisutna. Tako je i trebamo častiti.
Za Gospu se kaže također da je „nova Eva“. Što u tom smislu ona poručuje o naravi i ulozi žena u današnjem svijetu?
Jedna stvar koja se u suvremenom svijetu postupno izgrađuje je jednakost između žena i muškarca. Muškarci i žene stvoreni su na sličnu sliku. To je temelj. Apsolutna jednakost između žene i muškarca. Muškarac je muškarac, žena je žena kao jedina stvarnost. “Posljedice” te jednakosti da žene na osnovu svojih kvaliteta ulaze unutar struktura Crkve. Trebaju ulaziti uvijek sve više. Tako je Papa imenovao dvije ili tri žene u Dikasterij za biskupe gdje se uspostavljaju, predstavljaju Papi, imena novih kandidata za biskupe. Nalazimo se na tojrazini i idemo uvijek više.
Vidimo da i papa Franjo na osobit način ističe važnost žena u Crkvi te im dodjeljuje odgovorne službe. Na drugoj strani njemački Sinodalni put govori i o ređenju žena. Što na temelju mariologije možemo reći da će u budućnosti biti uloga žene u Crkvi?
Budućnost je u hodu. To je uvijek jedan proces koji se razvija. Nikada se neće zaustaviti. Tu su neke stvari koje se tiču sveopće Crkve. Neke se stvari promatraju kao “kopča”. Tu trebamo biti oprezni. Na primjer, celibat nije vjera, ali je velika stvar za Crkvu od početka. Od početka su postojali muškarci i žene u celibatu. Ali treba gledati univerzalnu Crkvu kada se govori o ređenju žena jer je tu jedna šira problematika. Ivan Pavao II. rekao je da su na Posljednjoj večeri bili muškarci i da ne može mijenjati ono što je Gospodin započeo. No, treba misliti i vidjeti što je ono što Duh govori cijeloj Crkvi. Stvari u partikularnoj Crkvi treba gledati u svjetlu cijele Crkve. Tu su posljedice koje nisu dobro svladane i zato je Crkva u Njemačkoj puno uznapredovala u tome. Gledajući to Crkva u Nizozemskoj je već 1970-ih godina napravila veliku sinodu na kojoj su se promijenile mnoge stvari.
Papa je poslao svoga predstavnika koji ima jurisdikciju nad ovom župom. Sa svojim predstavnikom želi poručiti: “Papa je ovdje.” Kako će biti u budućnosti teško je predvidjeti. Netko kaže da će biti mjesto susreta. S teološke točke gledišta postoji Komisija u Vatikanu pod Kongregacijom za nauk vjere koja se brine za ovo (op. ukazanja). To nije zadaća Papinog predstavnika u Međugorju. Njegova uloga je pastoralna, ovih dana pripremiti sve ovo: predvidjeti sve na vrijeme, pronaći sposobne ljude. Nevjerojatno je ovo što rade. Sve su napravili na vrhunskoj razini. Zatim informirati Papu o svemu što se ovdje događa i rješavati određene poteškoće zajedno s Državnim tajništvom i sa samim Papom. I druga stvar, Papa je poslao svoga predstavnika koji je stalno tu. To je vrlo važno zbog relacija opće Crkve i ovoga mjesta milosti.
Obzirom na to da imate svježe iskustvo iz Nizozemske, može li se reći da zapadna civilizacija gubi odnos prema Majci Mariji pa onda i prema svojim kršćanskim korijenima? I kamo to vodi?
Bio sam sedam godina u Nizozemskoj. To je mala zemlja, s malo stanovnika, 16 milijuna stanovnika. Ali su vrlo dinamični i aktivni sa snažnim osjećajem za zajedničko dobro. Svi plaćaju poreze, korupcija gotovo ne postoji ili je vrlo niska. Dakle, država funkcionira jako dobro. Rad je cijenjen, radi se osam sati i poslije se ide kući. Sloboda je vrlo visoka u kojoj su svi jednaki. U javnosti postoji poštovanje. Ako sam tražio napraviti neku procesiju uvijek se pita gradske vlasti i oni uvijek odobre, kao i drugima, i tako bude procesija kroz središta Amsterdama i nitko ne kaže ništa. Ti si slobodan, kao što je i drugi slobodan. Želio sam moliti na trgu u središtu Amsterdama i tražio sam dozvolu i dobio. Odemo tamo dva-tri sata na osnovu zahtjeva i moli se bez pogovora drugih. Postoji sloboda jednaka za sve. To su dobre stvari. Na sveučilištima se uče različiti jezici i dolaze mnogi izvana. Država je sekularizirana, tehnizirana s visokom kulturom koja nije protiv nas.
Što Crkva može ponuditi u takvoj situaciji?
Postoji pismo iz prvog stoljeća Poslanica Diogenu kako žive kršćani. Kršćani rade kao svi, hrane se kao svi, piju kao svi, oblače se kao svi, vjenčavaju se kao svi, plaćaju poreze kao svi, poštuju cara kao svi, ali su kršćani. Tako se radi. Bude se s njima,a ne osuđuje ih se. S njima sam proveo sate i sate. Pozivali su me na večere i nikada nisam govorio o Crkvi. Nikada nisam govorio o Isusu. Nikada nisam govorio o Bogu. Nikada nisam govorio o Djevici Mariji. Nikada o Papi. Uvijek nakon jednog, dva ili tri sata oni su počeli mene pitati. Išao sam tamo gdje su oni bili, ne tamo gdje sam ja. Nikada nisam odlazio kako bih ih osuđivao, kritizirao… Oni su pitali i uvijek tamo gdje se oni nalaze. Eto duha Evanđelja unutar takve kulture.
Uz promišljanje o Gospi danas se u BiH a i šire, vezuje i Međugorje. Koje je, dakle, Vaše iskustvo o ovome mjestu?
Prije nisam nikada bio. Ovdje sam šest mjeseci u centru gdje sam sve vidio i osjetio. Što sam uočio? Jednu jasnu stvar. Milost. O ukazanjima će odlučiti komisija, nisam ništa o tome rekao, o porukama će odlučiti isto komisija, o tolikim ukazanjima odlučit će komisija, ali ovdje je jedna stvar jasna – milost. Zašto ovdje? Jer je tako. Zašto Nazaret kada ga nitko nije poznavao? Pisma ga nisu spominjala. Zašto Marija i Josip, dvoje mladih koji su se željeli vjenčati kao i svi ostali, zašto? Zato što je Bog tako htio. Zašto Lourdes (…),Fatima, Latinska Amerika? Zato što je Bog htio. Ovo je mjesto milosti i to vidim. To se izražava svakoga dana.
Koji su najizraženiji plodovi Međugorja?
Narod dolazi, moli, moli, moli…
