Čini se da je najnovija generacija odraslih napokon shvatila: društveni mediji su loši za vas! U posljednjih petnaest godina vidjeli smo da su Facebook, Twitter, Snapchat, Instagram i TikTok doživjeli svoj vrhunac; svi su još uvijek masovno popularni a TikTok trenutno prednjači.
Ipak, iako veliki broj odraslih ograničava svoje vrijeme na društvenim mrežama, vrijeme pred ekranom poraslo je u određenoj demografskoj kategoriji: među djecom. Mi možda počinjemo ostavljati društvene mreže na stranu, ali djeca se tek počinju baviti time.
Društveni mediji su postali način komunikacije i izražavanja kod djece koja su provodila vrijeme kod kuće u pandemiji; prisiljeni na izolaciju, nisu se imali nikome obratiti. Ove statistike govore dio priče: godine 2020. godišnji prihod TikToka povećao se pet puta; u SAD-u su se njegovi korisnici udvostručili. Sada je više od četvrtine globalnih korisnika mlađe od 18 godina i više je žena nego muškaraca. Prosječno korištenje u SAD-u po danu je preko sat vremena. Općenito, uporaba društvenih medija dramatično se povećala tijekom „zatvaranja“; odrasli su mreže koristili kako bi ostali povezani, dok su roditelji koji se muče s radom od kuće ili kako bi zadržali posao ostavljali svoju djecu da ih čuva tehnologija.
Sada vidimo plodove: izolacija za vrijeme nedavne pandemije ubrzala je već postojeće padajuće trendove u ponašanju i obrazovanju djece. Svaki učitelj u školi će vam potvrditi da je epidemija značila nalet izrazito remetilačkog i neprimjerenog ponašanja učenika, dijelom potaknut zajedničkom ljubavlju učenika prema internetskim video zapisima. Učenici koji su se ranije dobro ponašali u školi počeli su glumiti. Učenici znaju šokantne riječi koje se inače ne bi čule na televiziji ili u njihovim obiteljima. Oni znaju ogroman broj neprikladnih gesta i plesnih pokreta, a svi ih uče otprilike u isto vrijeme. U školama se učenici okupljaju oko ekrana u svakoj prilici; a ako ne to, provode svoje vrijeme pričajući o tome što je na internetu.
Ovi problemi u ponašanju su, naravno, dodatak gubitku u učenju izazvanom panikom uzrokovanom Covidom i oštećenju mentalnog zdravlja koji su naneseni većini učenika u Sjedinjenim Državama. Da, učenici se zasigurno ponašaju loše zbog golemog mentalnog napora izazvanog tjeskobom i izolacijom Covida; američka Radna skupina za preventivne usluge sada preporučuje dodatnu provjeru anksioznih poremećaja kod mladih, uključujući djecu od osam godina.
No, nije Covid učio djecu kreativnom kršenju zakona, podvalama, nepristojnim riječima i neprikladnim gestama. To su činili društveni mediji. Možda ste čuli za TikTok trend “podmuklih” ili “dijaboličnih liski” (“diabolical licks“), koji je dostigao vrhunac u jesen 2021. godine. Učenici su objavljivali videozapise na kojima kradu ili vandaliziraju školsku imovinu, što je rezultiralo uhićenjima, kao i tisućama imitatora diljem Sjedinjenih Država i drugih zemalja. To je bila epidemija koja se brzo širila. Originalni video objavljen je 1. rujna; uklonjena je 13. rujna; TikTok je dva dana kasnije zabranio sve videozapise koji održavaju trend. U ta dva tjedna “podmukli” hashtag prikupio je preko 200 milijuna pregleda.
Mi smo dopustili da se to dogodi; postali smo nekritički ravnodušni na opasnosti interneta. Povijest TikToka je povijest koja se ponavljala na drugim društvenim mrežama već gotovo dva desetljeća. Ali previše smo navikli na stara, poznata upozorenja; prestali smo na to obraćati pažnju.
TikTok je 2016. godine pokrenula kineska tvrtka ByteDance. Nekoliko godina kasnije, kada se popularnost TikToka ubrzala u SAD-u, administracija Donalda Trumpa pokušala ga je zabraniti zbog sigurnosnih razloga. No zabranu je ubrzo nakon toga poništio novi predsjednik Joe Biden. Premda je, samo nekoliko mjeseci ranije, TikTok platio veliki iznos novca kako bi rješili grupnu tužbu u svezi s prijenosom osobnih podataka na kineske poslužitelje. Međutim, TikTok-ova praksa privatnosti i podataka se zapravo ne smatra lošijom od drugih tvrtki društvenih medija.
Zaista, TikTok ima uobičajene probleme bilo koje aplikacije za društvene medije. Online predatori ih koriste kako bi namamili djecu i opsceni sadržaji često prolaze ispod radara. Programeri aplikacije čine sve što je potrebno u smislu “zaštite djece”: roditelji mogu koristiti “ograničeni način rada” kako bi ograničili sadržaj za odrasle a mogu i upariti svoje račune s računima svoje djece. To, međutim, ne sprječava djecu da gledaju videozapise s psovkama, seksualnim tekstovima, sadržaje o drogama, oskudnom odjećom i razvratnim plesom. Osim toga, djeci je potrebna samo mala količina tehničkog znanja kako bi zaobišla zabrane; mnogi znaju izbjeći postavke privatnosti stvaranjem vlastitih računa i davanjem lažnih rođendana. Stoga mogu pristupiti “zrelim” videozapisima i mogu odmah objavljivati videozapise bez pregleda ili uređivanja, otvarajući se predatorima.
Ostala dokumentirana zla TikToka uključuju potencijalnu ovisnost; govor mržnje svake vrste; cyberbullying – korištenje elektroničke komunikacije za zlostavljanje osobe, obično slanjem prijetećih poruka (uključujući javno sankcionirani doxxing – davanje identifikacijskih podataka kako bi se netko učinio metom); video samoubojstva uživo; razvoj neuroloških poremećaja; i seksualizirani videozapisi koje o sebi objavljuju maloljetne djevojke. Platforma je također moralno liberalna u svojim vrijednostima, zabranjuje, primjerice, videozapise koji promiču konverzijsku terapiju (Reparativna ili konverzijska terapija je naziv za skup metoda za liječenje homoseksualnosti, prim.prev.).
Opet, nije takav samo TikTok; konzumacija društvenih medija općenito je loša za mentalno zdravlje. Posebno je štetno za psihičko i fizičko zdravlje djevojčica; otkako su započele mjere zaključavanja, vidjeli smo sve veći broj hospitalizacija zbog poremećaja hranjenja kod mladih žena, usprkos smanjenju ukupnog broja hospitalizacija među mladima tijekom pandemije. Pritisak vršnjaka i društveni mediji dramatično su povećali broj djece koju vode u klinike za transrodne osobe bez prethodnog savjetovanja s psihologom, što uznemiruje čak i istaknutog transrodnog psihologa. A format TikToka je posebno loš: stavljanje bilo koga pred ekran cijelo vrijeme šteti mentalnom zdravlju, dok uzastopno gledanje kratkih videozapisa može smanjiti raspon pažnje.
U ožujku je skup državnih odvjetnika započeo istragu o tome šteti li TikTok djeci i na koji način. Možda će za nekoliko godina doći do zaključka koji je svatko zdrav razum već napravio: TikTok utapa dušu u oceanu zla za svaku kap dobra koju donese.
Internet je drugačiji od onoga što je bio dok smo mi odrasli bili djeca; ima daleko više zla (možda i više dobra), a opsceni video snimci se reklamiraju izravno našoj djeci. Zlo na internetu više ne leži i čeka da bude otkriveno; ono izbija na površinu i napada.
Roditelji i učitelji moraju vidjeti da smo u ratu. Internet nije otvoreno polje s nekoliko rupa; to je nakrcano minsko polje. Besplatan pristup internetu dovodi emocionalno i duhovno zdravlje naše djece u stalni rizik, jer će naletjeti na mine gdje god se okrenu. Naša djeca trebaju biti isključena s TikToka — a njihov pristup internetu se treba strogo nadzirati — odmah! Moramo im prestati omogućavati nesmetan pristup računalu (osobito u spavaćim sobama!), pametnim telefonima s neograničenim pristupom i nenadziranim iPadima.
Lako je odbaciti ili umanjiti štetu besplatnog pristupa internetu ili TikToka i drugim društvenim medijima. Lako je pronaći isprike s obzirom na sveprisutnost interneta. “Moje dijete treba pametni telefon da me kontaktira.” “Moje dijete treba nečim što će ga zaokupiti dok sam ja zauzeta.” “Koristim internet kao poticaj.” “Imam obrazovne aplikacije na telefonu.” “Moraju naučiti samostalno se kretati internetom.” “Nemam vremena pratiti sve što rade.” “Nije tako loše. Većina stvari je u redu.” “Moja djeca trebaju malo privatnosti; oni odrastaju.”
Ali nema dovoljno dobrog razloga ili opravdanja da svojoj djeci damo slobodu tražiti vlastito uništenje. Gore navedeni izgovori su upravo to — izgovori da se ne radi težak posao podučavanja i roditeljstva. Povrh toga, imamo toliko toga da im damo: svoje vrijeme i pažnju, na primjer. Možemo im dati fizičke igračke, knjige, umjetničke potrepštine, časopise i bicikle. Možemo im dati kućne poslove i korisne vještine za odraslu dob. Možemo poticati prijateljstva, dati im poučne razgovore i savjete te im pokazati kako se moliti. Možemo ih naučiti da vjeruju u nas i da razgovaraju s nama. Možemo ih naučiti da su voljeni i željeni i da ne moraju oponašati tuđi internetom fantazirani život. Možemo ih naučiti da smo stvoreni za Raj, a ne za virtualne maštarije. Možemo ih naučiti da je svijet protiv njih i da ih želi povrijediti, ali da smo mi tu za njih — a Bog je tu za nas.
Naša djeca vape za emocionalnom i duhovnom hranom. Trebamo li svojoj djeci dati škorpione ili zmije, u obliku društvenih mreža i neograničenog interneta? Ne! TikTok je daleko opasniji nego što će Covid ikada biti, a ne sumnjam da je njegova stopa smrtnosti već mnogo veća nego što je bilo koja pandemija ikada bila. Duše su u pitanju! Čak i ako nađemo povremeni vrijedan video na TikToku — čak i ako bude katolički! — imamo daleko sigurniju i poučniju zabavu, da ne spominjemo mnogo veće radosti. Naša djeca to nikada neće saznati ako ih mi ne naučimo drugačije.
Autor: Miriam Diller/Crisis Magazine / Prijevod: Troplet
