Tijekom 2021. godine obavljali su se inspekcijski nadzori kontrole meda pri čemu je uzorkovano 30 uzoraka koji su poslani na analizu u ovlaštene službene laboratorije. Kako su nam kazali u Državnom inspektoratu, rezultati njihove analize pokazali su da ih je 10 bilo nesukladno.
Od 10 nesukladnih, u njih dva podrijetlom iz Hrvatske, laboratorijskom analizom utvrđeni su, kažu, strani šećeri, a ostale nepravilnosti odnosile su se na parametre kvalitete koji nisu bili u skladu s propisanim zahtjevima – piše Agroklub.
Inače, u 2021. godini poljoprivredna inspekcija zaprimila je dvije predstavke vezane uz nepravilnosti. Na temelju navoda iz njih obavljeni su nadzori prilikom čega je u jednom utvrđena nepravilnost koja se odnosila na označavanje, a u drugom na prisutnost stranih šećera.
Dvije prijave građana za med prošle godine
Nesukladne serije proizvoda povučene su s tržišta i postupci su u tijeku, a po okončanju istih poduzet će se zakonom predviđene mjere, napominju u Državnom inspektoratu.
Sudeći po vrlo malom broju podnesenih prijava od strane građana Državnom inspektoratu, hrvatski potrošači, još uvijek se više vole žaliti međusobno, kao i putem medija i društvenih mreža, a tek se rijetki odlučuju i podnijeti prijavu, iako se ona u slučaju nedavnog patvorenog bagremovog meda u Zagrebu pokazala opravdanom.
Predstavke građana zaprimaju putem ispunjenog elektroničkog obrasca “Podnošenje prijava”, kao i one putem poslane poštom na adresu Državni inspektorat, Šubićeva 29, 10.000 Zagreb ili osobno predane u pisarnici Inspektorata.
Inače, ova institucija svake godine sukladno Programu rada i zaprimljenim predstavkama građana zbog utvrđivanja kvalitete i označavanja hrane provodi, između ostaloga, inspekcijske nadzore kontrole meda uz uzimanje uzoraka.
Još u 2020. godini uzorkovana su 23 uzorka od kojih je devet bilo nesukladno (različiti parametri kvalitete poput vrijednosti enzima dijastaze, hidroksimetilfurfurala te dodani strani šećeri). Od devet nepravilnosti koje su utvrđene, šest su se odnosile na med porijeklom iz Hrvatske, jedna na mješavinu iz Kine i Hrvatske, jedna iz Španjolske te jedna mješavina iz Kine, Hrvatske, Španjolske, Moldavije, Ukrajine, Vijetnama, Meksika. Zbog utvrđenih nepravilnosti poduzete su zakonski propisane mjere.
U Inspektoratu napominju da u nijednom uzorku podrijetlom iz Kine nije utvrđeno patvorenje.
Testiranje meda na glifosat košta tisuću kuna
EU je poslije Kine, najveći proizvođač meda na svijetu, no još uvijek se proizvode premale količine u odnosu na potražnju. Tako se oko 40 posto uvozi iz Kine, u velikim bačvama putem brodova, koji putuju tjednima, a taj je po svom kemijskom sastavu daleko siromašniji ljekovitim sastojcima.
Osim toga, čak oko 20 posto onog koji se prodaje u zemljama EU-a su razne krivotvorine s glukoznim sirupom. Dodatnu zabunu u trženju u EU uvelo je i dvojbeno deklariranje u kojem nije jasno naglašena zemlja podrijetla. Tako se i mješavina od jedan posto europskog i 99 posto kineskog mogla deklarirati kao mješavina EU i non-EU meda. Međutim, od prije pet godina mora se navesti zemlja podrijetla.
To pozdravljaju hrvatski proizvođači, koji po broju košnica zauzimaju 12. mjesto u Uniji, a po broju pčelara 19. EU ima oko 600 tisuća pčelara, a RH 10 tisuća. Vodeća pčelarska zemlja u EU je Španjolska. No, kako je u svijetu sve manje pčela, a sve više “meda”, opravdana je sumnja da i na hrvatsko tržište dolazi lažni što je bez valjanog laboratorijskog nalaza vrlo teško utvrditi. Kako ga godišnje u EU nedostaje između 150 i 200.000 tona, širom su otvorena vrata njegovom uvozu.
Za prijavu sumnje na krivotvorinu oko 5.000 kn
U Inspektoratu ističu da hrana koja se stavlja na tržište mora biti označena sukladno zahtjevima propisanim Uredbom (EU)br. 1169/2011 o informiranju potrošača te drugim posebnim propisima koji se odnose na tu hranu. Posebni propisi za označavanje su Pravilnik o medu i Pravilnik o kakvoći uniflornog meda.
Pravilnikom je propisano da je med prirodno sladak proizvod što ga medonosne pčele proizvode od nektara medonosnih biljaka ili sekreta živih dijelova biljaka ili izlučevina kukaca koji sišu na živim dijelovima biljaka, koje pčele skupljaju, dodaju mu vlastite specifične tvari, pohranjuju, izdvajaju vodu i odlažu u stanice saća do sazrijevanja. Slijedom navedenog, proizvod se može označiti nazivom ”med” jedino u slučaju da su ga proizvele medonosne pčele, napominju u Inspektoratu.
adalje, člankom 94. stavkom 9. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da u inspekcijskom postupku poljoprivrednih inspektora, po prijavi, kada je rezultat analize u skladu s propisanim odredbama, troškove analize uzorka snosi prijavitelj.
Dakle, u slučaju analize podnositelj prijave Državnom inspektoratu uplaćuje predujam troškova koji iznosi cca 5.000 kn. Ako se utvrdi da je uzorak nesukladan, odnosno da je prijava utemeljena, Inspektorat podnositelju prijave vraća uplaćeni predujam.
Kontrolu hrane na tržištu provode sanitarna i veterinarska inspekcija, koje su nadležne za kontrolu zdravstvene ispravnosti te poljoprivredna inspekcija koja je nadležna za kontrolu kvalitete hrane.
Od 16 predstavki za hranu lani šest pozitivnih
Poljoprivredna inspekcija je tijekom 2020. godine u području kvalitete hrane obavila 3.027 nadzora od kojih je u 175 utvrđena nepravilnost. Podneseno je ukupno 93 optužnih prijedloga i pet prekršajnih naloga te je doneseno 139 rješenja. Te nepravilnosti najčešće su se odnosile na neispravno označavanje i kvalitetu hrane u odnosu na propisane standarde kvalitete, a manji dio se odnosio na dovođenje potrošača u zabludu primjerice radi pogrešnog isticanja zemlje podrijetla i sl. Valja naglasiti da se podaci za 2021. godinu još obrađuju.
U 2020. godini, poljoprivredna inspekcija zaprimila je ukupno 17 predstavki iz područja kvalitete hrane. U osam nadzora utvrđene su nesukladnosti.
Nadalje, u 2021. godini zaprimila je ukupno 16 predstavki u području kvalitete hrane. Nakon provedenih nadzora, u šest su utvrđene nesukladnosti.
Dakle, hrana koja se stavlja na tržište mora biti označena na hrvatskom jeziku, a informacije o njoj, putem deklaracije, moraju biti točne, jasne i lako razumljive potrošaču. One ne smiju biti obmanjujuće niti smiju pripisivati učinke ili svojstva koje ta hrana nema. Svrha označavanja je omogućiti potrošaču, prije svega čitajući deklaracije, da dobije pravednu i točnu informaciju o proizvodu, kako bi mogao donijeti odgovarajuću odluku o kupnji – piše Agroklub.
