Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije, u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, u ponedjeljak 14. veljače 2022. u večernjim satima slavili su zajedničko Euharistijsko slavlje uoči svog 24. redovitog godišnjeg zajedničkog zasjedanja koje će se održati, 15. veljače u duhovno-pastoralnom centru „Emaus“ u Bijelom Polju (Potoci) pokraj Mostara s početkom u 9 sati.
Svetu misu je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, dopredsjednik BK BiH, u zajedništvu s kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim u miru, i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimirom Puljićem, nadbiskupom zadarskim, i još šestoricom nadbiskupa i 15 biskupa i uz koncelebraciju 22 svećenika.
Među nadbiskupima je bio i novi apostolski vizitator mons. Aldo Cavalli, a među svećenicima otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco. Asistirala su dvojica đakona, a sudjelovao je veći broj redovnica raznih družbi. Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Marija pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića i uz orguljsku pratnju s. Matee Krešić.
Riječi pozdrava i dobrodošlice svim biskupima i svim nazočnima uputio je domaćin zasjedanja mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. „Sve vas srdačno pozdravljam u našoj mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve i drago mi je što uoči zajedničkog zasjedanja naših biskupskih konferencija slavimo s Božjim narodom ovo euharistijsko slavlje. Na poseban način pozdravljam Tebe, nadbiskupe Tomo, koji danas prvi put kao vrhbosanski nadbiskup i naš novi metropolit slaviš euharistiju u našoj katedrali“, kazao je biskup Petar dodajući da će moliti zajedno Gospodina Isusa, dobrog Pastira, da blagoslovi svako njegovo nastojanje u pastirskoj službi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
„Vama, uzoriti gospodine kardinale Vinko, kao dosadašnjem metropolitu zahvaljujemo na Vašem biskupskom služenju i hrabrom pastirskom svjedočenju i držanju, na Vašim riječima i Vašem doprinosu životu Crkve u Bosni i Hercegovini. Gospodin Vam udijelio dobro zdravlje i blagoslovljene umirovljeničke dane. U Vašoj osobi, nadbiskupe Želimire, pozdravljamo svu braću biskupe Hrvatske biskupske konferencije. Zahvaljujemo Vam unaprijed na pastirskoj riječi koju ćete nam danas uputiti i na Vašem doprinosu u izgradnji i utvrđivanju zajedništva među našim biskupskim konferencijama. Svima Vama, draga braćo biskupi, stavljam na srce Crkvu u Bosni i Hercegovini i naš hrvatski narod koji živi u ovoj zemlji, kako bismo svi mi ovdje ispunili svoje poslanje svjedočenja Radosne vijesti, zauzimanja za pravdu i mir i dostojanstvo svih koji žive u ovoj zemlji“, rekao je biskup Palić koji je kazao i da mu je drago što je s njima i nadbiskup Aldo Cavalli te mu poželio srdačnu dobrodošlicu moleći za njegovu službu.
Uvodeći u Misno slavlje nadbiskup Vukšić je kazao da ovu Misu slavi za domaću mjesnu Crkvu moleći da je Duh Sveti vodi i da se svakoga dana posvećuje sve više u životima svih svojih članova i u životu cijele zajednice. Pozvao je sve da se svi ujedine u molitvi i hode putem obraćenja moleći Gospodina da ih uzdrži u svemu što je dobro.
Prigodnu homiliju uputio je nadbiskup Želimir koji je najprije progovorio o svecu toga dana sv. Valentinu o kojemu se ne zna puno. „Znamo da je bio liječnik, svećenik i biskup koji se u vrijeme progona kršćana sklonio u Rim. Tamo mu je car Klaudije (268.-270.) na današnji dan, 14. veljače 269. dao odrubiti glavu. Kršćani su ga časno pokopali na Flaminijskoj cesti, a na njegovom grobu u 7. stoljeću sagrađena je bazilika gdje su mu se dolaziti moliti. Vrijeme kad je živio sveti Valentin bilo je kršćanima teško. Pogani su slavili svoja božanstva, a kršćani Krista Uskrsloga. Tada su pogani slavili i ‘rođenje nepobjedivoga Sunca’ komu je car Aurelijan, 25. prosinca 274. podigao na Kvirinalu veličanstveni hram, a sebe proglasio njegovim vrhovnim svećenikom. U to su vrijeme žestoko progonili kršćane i smatrali ih opasnima za društvo. Nagonili su ih neka i oni slave božanstvo Sunca, klanjaju mu se i tamjan prinose. Kršćani to nisu htjeli činiti jer za njih je Isus bio ‘Mlado Sunce s visine’, ‘svjetlo na prosvjetljenje naroda’ (Lk 2, 32)“, kazao je mons. Puljić te podsjetio da je današnji spomendan ustanovio papa Gelazije I. koji je nastojao kršæanskim tumaèenjem i obièajima zamijeniti poganske „luperkalske“ rimske sveèanosti“.
„Papa Gelazije I. koji je upravljao Crkvom samo četiri godine (492.-496.), borio se protiv pelagijanstva i manihejstva, kao i protiv razvratnih svečanosti „luperkalija“ koje su ugrožavale kršćanski moral. Budući da je sv. Valentin, prema nekoj staroj legendi, blagoslovio brak rimskog legionara-poganina Sabina s kršćankom Serapijom koja je bila oboljela od opake bolesti, po odredbi cara Klaudije svetom je Valentinu na današnji dan odrubljena glava. Uz ovu legendu postoji priča kako je sv. Valentin darova nekoj siromašnoj djevojci potrebnu svotu novca da se može udati i živjeti u braku. Tu su i razlozi zašto je papa Gelazije I. nastojao kršćanskim tumačenjem i običajima zamijeniti poganske ‘luperkalske’ rimske svečanosti, pa je i mučenik sv. Valentin ušao u popis zaštitnika kršćanske ljubavi. Mučenici su tako već od samog početka ugrađeni u temelje Crkve i kršćanstva“, pojasnio je nadbiskup Želimir koji je potom progovorio o stradanjima kršæana istièuæi da je, prema nekim procjenama, od Isusove smrti na Kalvariji do naših dana izgubilo svoje živote zbog vjere oko sedamdesetak milijuna kršæana, od èega oko dvije treæine samo u 20. stoljeæa. Ustvrdio je stoga da ti potresni podatci stradanja zbog vjere govore da je sveopæa Crkva, kao i Crkva u Hrvata od samih poèetaka obilježena muèeništvom.
Nadbiskup Želimir je zatim kazao da se odgovor na to, zašto Crkva toliko štuje muèenike i što nam oni poruèuju može djelomièno naæi u prvom misnom èitanju iz poslanice apostola Jakova koji plemenima u raseljeništvu veli neka smatraju „pravom radošæu kad upadnu u razne kušnje“, jer prokušanost vjere raða postojanošæu“.
„Ne mogu ne spomenuti i silne kušnje koje su prolazile mjesne Crkve i narodi ove države BIH. Godišnji susret ovdje u Mostaru hrvatskih biskupa s pastirima ove Biskupske konferencije pruža nam povoda spomenuti posebice trojicu apostolskih nasljednika koji su podnijeli „najveæu žegu dana“ u teškim danima rata i poraæa. To su vrhbosanski nadbiskup kard. Vinko koji je prošlih dana pošao u zasluženu mirovinu, banjaluèki biskup Franjo i mostarski biskup Ratko koji je veæ drugu godinu u domu umirovljenika.“, kazao je mons. Puljiæ te poželio da i ovaj susret hrvatskih biskupa s èlanovima BK BiH bude izraz „naše naklonosti i ljubavi prema vama, dragi oci biskupi, kojima je Providnost povjerila pastirsku brigu za vjernike partikularnih crkava: Vrhbosanske, Banjaluèke, Mostarske i Trebinjske biskupije“. Izrazio je potom osobitu naklonost trojici zaslužnih pastira, Vinku, Franji i Ratku, koji „nose posljedice teških dana rata i poraæa“.
„Poštujemo, cijenimo i u duhu ljubimo ‘biljege trpljenja’ koje ste podnijeli za rast Božjega Kraljevstva. Vašim nasljednicima i svim suradnicima u partikularnim Crkvama ove napaæene zemlje želimo neka u duhu hrabrog primjera sv. Valentina nastave poput vas biti spremni i voljni svjedoèiti za njegove visoke ideale“, kazao je nadbiskup Puljiæ te podsjetio da su „prije četiri dana proslavili blagdan vrlog hrvatskog viteza, bl. Alojzija Stepinca, koji je u svom životnom hodu prošao tri različite faze: Od vojnika i ratara do svećenika i biskupa“. „One su ga učinile divnim povijesnim likom gdje se isprepliću tri njegove velike ljubavi: Prema bratu čovjeku, prema rodnoj zemlji i Domovini, prema Kristu i njegovom velebnom djelu Crkvi Katoličkoj. Njega ćemo večeras posebice moliti neka nam svima pomogne rasti u tom tropletu svete ljubavi, prema braći ljudima, Domovini i Crkvi“, poručio je nadbiskup Puljić u svojoj propovijedi.
Nakon Svete mise svu braću biskupe i svećenike ugostio je biskup Palić sa suradnicima.
KTA
