U subotu, 29. siječnja 2022., u 12.00 sati u Nadbiskupskoj rezidenciji u Sarajevu mons. Amaury Medina Blanco, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini, pročitao je Priopćenje za javnost da je Sveti Otac Franjo prihvatio odreknuće od pastoralnog vodstva Vrhbosanske nadbiskupije koje je podnio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i da službu vrhbosanskog nadbiskupa metropolita preuzima nadbiskup koadjutor vrhbosanski mons. Tomo Vukšić. Tog istog dana i u isto vrijeme vijest je objavio Tiskovni ured Svete Stolice u Rimu.
Okupljenima u Nadbiskupskoj rezidenciji obratio se kardinal Puljić, a njegov govor prenosimo u cijelosti:
Sveti Papa Ivan Pavao II me imenovao nadbiskupom vrhbosanskim – sarajevskim 19. studenog 1990. Javno su obznanili imenovanje 7. prosinca 1990. godine. Isti me sveti Papa posvetio u bazilici sv. Petra 6. siječnja 1991. godine. Preuzeo sam vodstvo ove mjesne Crkve 19. siječnja 1991. godine. Kada sam navršio 75. godina prema Zakoniku kanonskoga prava poslao sam Svetom Ocu Franji pismo u kojem stavljam na raspolaganje svoj mandat. Tada je došla samo poruka da ostajem do daljnjega. Sada je papa Franjo donio odluku da me stavlja u mirovinu. Prihvaćajući tu odluku, želim ovdje izraziti svoju zahvalnost.
Prvo dragom Bogu koji me pozvao u ovaj svijet, i posvetio za svetu službu. Zahvaljujem svetom papi Ivanu Pavlu II. koji je imao u mene povjerenje te me posvetio i uključio u apostolski Zbor naših dana. Na tom putu poslanja kao nadbiskup brojni su ljudi koji su mi pomogli ostvariti ovo poslanje.
U prvom redu brojnim moliteljima koji su me molitvom i žrtvom pratili. Neka ih Bog nagradi, jer bez toga ne bih mogao izvršiti svoje poslanje.
Zahvaljujem svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i brojnim laicima koji su velikodušno surađivali iz ljubavi prema ovoj mjesnoj Crkvi, te su mi tako olakšali moju službu. Neka svima bude Gospodin nagrada u sadašnjem i vječnom životu. I od mene im iskrena zahvala i poštovanje. Nema potrebe nabrajati njihova imena, ali ih nosim u svom srcu.
Svima koji su iz bilo kojeg razloga bili suzdržani u suradnji ili ju možda opterećivali, iskreno praštam, jer su me tako odgajali u poniznosti, skromnosti i strpljivosti, a njima želim obilje Božjeg Duha da otkriju i izvrše što je volja Božja. One koji nose opterećenja ili rane iz bilo kojeg razloga zbog moje osobe, iskreno molim oproštenje i molim da nas Isus Krist odgaja u ljubavi.
Nadbiskupu koadjutoru, koji danas preuzima vodstvo ove mjesne Crkve, želim obilje milosti i snage Duha Svetoga i dobre iskrene suradnje svih u ovoj mjesnoj Crkvi, da ljubav prema ovoj Crkvi pomogne zaliječiti tolike rane i utvrditi nadu u svakom čovjeku.
Sve strukture, koje vode pojedine resore, neka pripreme zapisnik za primopredaju koju ćemo, prema dogovoru, potpisivati u Ordinarijatu (10. ožujka ove godine s početkom u 10h.) u određeni dan prije svečanosti liturgijskog predstavljanja novoga dijecezanskog biskupa ove mjesne Crkve.
Svečanost liturgijskoga predstavljanja novoga nadbiskupa, na koju će biti pozvani i drugi biskupi, prezbiterij, redovnici, redovnice i vjernici laici, što zbog pandemije nismo o mogli učiniti kad je on preuzeo službu nadbiskupa koadjutora, predviđena je za 12. ožujka 2022. u katedrali slavljem sv. Mise u 10,30h.
U Misnom kanonu od sada neka se redovno spominje mjesni ordinarij nadbiskup Tomo Vukšić, a mene se sjetite privatno u svojim molitvama.
Prema crkvenim zakonima, Papinim prihvaćanjem odreknuća od službe bilo kojega dijecezanskoga biskupa, prestaju i njegove službe u Biskupskoj konferenciji. Tako prestaju i moje u našoj Konferenciji. Stoga u ovom času želim iskreno zahvaliti ostaloj braći biskupima na plodnoj suradnji a, kako predviđaju crkveni propisi, do izbora novoga predsjednika Biskupske konferencije njezinim radom će ravnati potpredsjednik Konferencije.
U dogovoru s novim nadbiskupom, sve dok se prostor za moj smještaj ne dovrši, ostajem u rezidenciji, ali u privatnim prostorijama u kojima sam i do sada boravio, dok je redovni ured na raspolaganju novom nadbiskupu.
Bog vas blagoslovio i hvala na svemu!
Vinko kardinal Puljić nadbiskup u miru
Životopis kardinala VinkaPuljića
Vinko Puljić je rođen je na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna 1945. u selu Priječani pokraj Banje Luke u blizini trapističkog samostana Marija Zvijezda od oca Ivana i majke Kaje kao dvanaesto od njihovih trinaestero djece. Ivan je u Priječane došao iz Hercegovine, iz sela Hodbina. Vinka je krstio fra Jozo Loparević, 9. rujna 1945. u župnoj i samostanskoj crkvi sv. Ante Padovanskog u banjolučkom naselju Petrićevac. Majka Kaja umrla je 1948. godine kad je Vinko imao tri godine. Nakon smrti Vinkove majke Kaje njegov otac Ivan se oženio Anom Jurić 1949. godine s kojom je imao još osmero djece.
Vinko je pohađao osnovnu školu koja se nalazila u tadašnjem obližnjem nacionaliziranom trapističkom samostanu Marija Zvijezda. Prva dva razreda srednje škole završio je u Sjemeništu na Šalati u Zagrebu, a treći i četvrti razred u Sjemeništu u Đakovu gdje je završio i teološki studij na Visokoj bogoslovskoj školi. Đakovački biskup msgr. Stjepan Bäuerlein zaredio ga je za svećenika Banjolučke biskupije u đakovačkoj katedrali, 29. lipnja 1970.
Svećenik Vinko je najprije tri godine obavljao službu župnog vikara u župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Banjoj Luci (1970.-1973.), a potom je imenovan privremenim upraviteljem župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Sasini pokraj Ljubije gdje ostaje četiri mjeseca. U studenom 1973. imenovan je župnikom župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u mjestu Ravska u Bihaćkom dekanatu gdje je ostao četiri i pol godine. U ljeto 1978. preuzeo je službu duhovnika u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru gdje ostaje do ljeta 1987. godine kada je imenovan župnikom župe sv. Roka u Bosanskoj Gradišci. U ljeto 1990. godine imenovan je vicerektorom Vrhbosanske katoličke bogoslovije u Sarajevu.
Vrhbosanskim nadbiskupom imenovan je 7. prosinca 1990., a 6. siječnja 1991. u Rimu zaređen je za biskupa po rukama pape Ivana Pavla II. Ustoličen je u Sarajevu, 19. siječnja 1991. Za geslo uzima riječi: Po Mariji u vjeri, nadi i ljubavi. Papa Ivan Pavao II. ga je 30. listopada 1994. imenovao kardinalom, a u Kardinalski zbor primljen je na konzistoriju 26. studenog 1994. u Rimu. Dodijeljena mu je naslovna crkva svete Klare u Rimu.
Tijekom rata u Bosni i Hercegovini nadbiskup Vinko Puljić nije napuštao svoje biskupsko sjedište u Sarajevu iz kojeg je često izlazio pod vrlo opasnim uvjetima kako bi pohodio svoje župe do kojih je mogao doći kao i brojne prognane vjernike te kako bi sudjelovao na brojnim važnim susretima u svijetu svjedočeći o teškom ratnom stanju, moleći moćnike za zaustave ratna stradanja i potičući brojne dobročinitelje da pomognu napaćenim ljudima u njegovoj nadbiskupiji i u njegovoj domovini.
U vrijeme njegova obnašanja nadbiskupske službe utemeljeni su u Vrhbosanskoj nadbiskupiji katolički školski centri: Sv Josip u Sarajevu (1994.), Sv. Pavao u Zenici (1995.), Sv. Franjo u Tuzli (1997.), Petar Barbarić u Travniku (1998.), Don Bosco u Žepču (započeo s radom 1999.). Pod vodstvom Vrhbosanske nadbiskupije od 1997. do 2005. djelovao je i Katolički školski centar Majka Terezija u Konjicu na teritoriju Mostarsko-duvanjske biskupije. Zajedno s osnutkom Katoličkog školskog centra Petar Barbarić u Travniku ponovno je pokrenuto i Nadbiskupsko sjemenište koje je također dobilo ime po sjemeništarcu, časnom sluzi Božjem Petru Barbariću čiji se grob i nalazi u sjemenišnoj crkvi u središtu ovog zdanju.
U vrijeme njegova obnašanja službe vrhbosanskog nadbiskupa i velikog kancelara Vrhbosanska katolička teologija je 2009. godine uzdignuta na rang Katoličkog bogoslovnog fakulteta koji je 2013. godine postao punopravna članica Univerziteta u Sarajevu.
Kardinal Puljić je u srpnju 1997. bio jedan od osnivača Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine, a obnašao je u nekoliko mandata i službu predsjednika spomenutog Vijeća.
Godine 2002. ponovno je pokrenuo izdavanje Katoličkog tjednika, a 2006. godine utemeljio je Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije.
Godine 2007. potpisao je odluku o osnivanju Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. u kojem se i papa Franjo susreo s mladima tijekom svoga pastirskog pohoda, 6. lipnja 2015.
Godine 2010. kardinal Puljić je blagoslovio novoizgrađeni Svećenički dom Vrhbosanske nadbiskupije, a 2018. i Nadbiskupsku rezidenciju u koju se i sam uselio godinu dana kasnije.
Najduže je od svih vrhbosanskih nadbiskupa obavljao službu predsjednika Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije koji je osnovan 1931. godine te ponovno pokrenut 1990. godine neposredno prije njegova imenovanja vrhbosanskim nadbiskupom. Caritas je odigrao izvanredno važnu ulogu u teškom ratnom vremenu, ali i u godinama poraća.
Kardinal Puljić je izabran za prvog predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine na inauguralnoj sjednici novoosnovane BK BiH održanoj od 27. do 29. siječnja 1995. u Mostaru i tu službu je obavljao u tri navrata: od 1995. do 2002. godine, zatim od 2005. do 2010. godine i od 2015. do umirovljenja 2022. godine. Kao predsjednik Biskupske konferencije BiH obnašao je i službu predsjednika Caritasa Bosne i Hercegovine. Zajedno sa svim članovima BK BiH sudjelovao je u pokretanju nekoliko važnih redovitih godišnjih susreta na razini Crkve u Bosni i Hercegovini.
Kao kardinal izbornik sudjelovao je na konklavama 2005. godine kada je za nasljednika Ivana Pavla II. izabran papa Benedikt XVI. Također je sudjelovao na konklavama 2013. godine kada je izabran papa Franjo.
Kao vrhbosanski nadbiskup vodio je pripreme za doček pape Ivana Pavla II. u opkoljenom Sarajevu na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna 1994., ali je taj dolazak bio onemogućen. Ipak, nadbiskup Puljić s tisućama drugih radosno je dočekao papu Ivana Pavla II. koji je, 12. i 13. travnja 1997. pohodio glavni grad Bosne i Hercegovine, Također je u Sarajevu s brojnim hodočasnicima radosno dočekao papu Franju, 6. lipnja 2015.
Za svoj rad i neumorno zalaganje za jednakopravnost svih naroda i za zaustavljanje rata i izgradnju mira na prostorima Bosne i Hercegovine te za zalaganje na planu ekumenizma i međureligijskog dijaloga kardinal Puljić primio je više priznanja među kojima su: počasni doktorat iz humanističkih znanosti koji mu je 1995. godine dodijelilo državno sveučilište Grand Valley u Grand Rapidsu u američkoj državi Michigan; počasni doktorat dodijeljen 2001. godine u gradu Arequipi (Peru) na katoličkom sveučilištu Santa Maria; međunarodna mirovna nagrada Perdonanza (Opraštanje) talijanskog grada L’Aquila dodijeljena 2002.; povelja udruge Mare nostrum croaticum dodijeljena 2011. godine; priznanje Europskog pokreta u Bosni i Hercegovini dodijeljeno 2012.; odlikovanje veleredom kralja Dmitra Zvonimira sa lentom i Danicom dodijeljeno 2022. godine.
Život i djelovanju kardinala Puljića opisano je u većem broju knjiga, a nekima je on sam i autor. Među njima su: O stradanjima s nadom I., O stradanjima s nadom II., Križni put, Moje prve konklave, Ne trnite svjetla (izbor iz propovijedi), Pisma Mariji, Pisma Pavlu, Cristiani a Sarajevo, Moje druge konklave, Korita prošlosti i pritoke sadašnjosti (izbor iz propovijedi), Iz župnikove torbe.
KTA
