U srijedu, 22. prosinca u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu održana je duhovna obnova za pripadnike Oružanih Snaga Bosne i Hercegovine koji djeluju u Sarajevu i Rajlovcu te djelatnike Ministarstva obrane BiH.
Najprije je glasnogovornik Vrhbosanske nadbiskupije i župnik župe Presvetoga Trojstva u Novom Sarajevu don Dražen Kustura održao prigodno razmatranje i ispit savjesti.
Europski „Betlehem“
Osvrćući se na svetopisamski tekst koji govori o rođenju Isusa Krista u Betlehemu i kako za njega u tom trenutku nije bilo mjesta u svratištu don Kustura je kazao: „Isusovi sunarodnjaci nisu prepoznali trenutak Božje milosti i njegova dolaska na ovaj svijet. Slično okruženje stvara se i danas. Živimo u jednom suvremenom Betlehemu, a svatko je od nas u opasnosti zatvoriti vrata svoga svratišta za Gospodina. Nerijetko smo se i mi vjernici, kršćani, katolici utopili u zapadnoeuropsko društvo kojemu je posljednjih nekoliko desetljeća važnija ambalaža od sadržaja.“ Zatim je progovorio o Europi kao suvremenom „Betlehemu“ u kojemu često nema mjesta za Isusa te ohrabrio pripadnike Oružanih snaga BiH da se oslobode svega što može spriječiti njihov susret s novorođenim kraljem nebeskim.
Zaključno je poručio kako je potrebno svakoga dana na sebi raditi kako bi pojedinac u trenucima samoće naučio kontrolirati svoje misli, u društvu prijatelja i rodbine svoje riječi, na javnim mjestima ponašanje, u ljutnji svoje reakcije, u teškoćama svoje emocije te u konačnici u trenucima uspjeha, blagostanja i sreće svoj ego.
Blagdan Spasiteljeva rođenja
Nakon pojedinačne ispovijedi uslijedila je sv. misa koju je predslavio apostolski administrator Vojnog ordinarijata u BiH i vrhbosanski nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s generalnim vikarom Vojnog ordinarijata mons. Željkom Čuturićem, djelatnikom u Ministarstvu obrane vlč. Josipom Tadićem te vojnim kapelanom vlč. Ivom Jezidžićem.
Nadbiskup Tomo je nakon naviještene Božje riječi izrekao svoju ovogodišnju božićnu poruku koju je naslovio: Blagdan Spasiteljeva rođenja, a ne sezonski praznik. U njoj je najprije kazao kako je vijest o Kristovom rođenju obradovala pastire, ali je ujedno bila i ispunjenje nade Božjega naroda u dolazak Mesije. Napomenuo je kako je radost osnovno raspoloženje koje prati Kristov dolazak u dušama dobronamjernih ljudi. „Međutim, i neprihvaćanje Isusa, pa i progon, bili su također sastavni dio božićnoga događaja. A i tu stranu Isusova života na svoj način najavio je Izaija prorok kad je za budućega Slugu Gospodnjega pisao da ‘prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja’ (Iz 53,3). I ispunilo se to proroštvo već na početku Isusova života jer znademo da za njega, koji se tek trebao roditi, i za njegovu trudnu majku nije bilo mjesta u svratištu u Betlehemu (usp. Iv 2,7). I kao da to nije bilo dovoljno, poznato je također da je ondašnja vlast Rimskoga Carstva bila odlučila likvidirati Isusa jer nije bila spremna prihvatiti ‘novorođenoga kralja’ (Mt 2,2) niti zakone njegova kraljevstva primijeniti kao pravila svojih savjesti i duša. Zbog toga je Sv. Josip njega i njegovu Majku čak na nekoliko godina morao skloniti i odvesti u progonstvo u tuđu zemlju (usp. Mt 2,13-15)“, poručio je apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata te podsjetio kako Isusa od početka jedni prihvaćaju, a drugi odbacuju. „Slično je, iako u promijenjenim okolnostima, također u naše vrijeme. I danas se ponizne duše brojnih ljudi raduju blagdanu Božića. I još više veseli ih istina da se ‘u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin’ (Lk 2,11) te se tim blagdanom sjećaju trenutka od kojega je Bog, kao Isus Krist, s ljudima u njihovoj povijesti. Raduju se zbog Božjega dolaska i zahvaljuju ‘jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih (Mt 1,21).’ S druge strane, u skladu s Izaijinim proroštvom, i danas je Sluga Božji Isus vičan patnjama i čovjek boli jer se događa da je prezren i odbačen od nekih ljudi. Tako na primjer, u tom nastojanju da se ‘ukrade’ Božić i isprazni ga se od njegova sadržaja, upravo ovih dana se po ulicama nekih gradova nude navodni ‘božićni’ sadržaji bez Isusa. Postavljaju se ukrašene jelke, koje su u dalekoj prošlosti kao kršćanski običaj nazvane ‘Kristbaum’ (krisban), što znači Kristovo drvce, ali se u popratnom obraćanju ne spominje ni Isusa ni Božić već se izražavaju želje ‘za bolji i ljepši kalendar koji dočekujemo’. Zatim, na nekim čestitkama, koje se za Božić šalju već godinama, ispisane su želje za ‘sezonske praznike’ i upućuju se ‘sezonski pozdravi’“, upozorio je propovjednik te se i on osvrnuo na nedavni interni dokument Europske komisije o izbjegavanju korištenja naziva božićni blagdani.
„Naspram tim pojavama suvremenih ‘heroda’, koje žaloste sve poštene ljude i vrijeđaju sve kršćane, radujemo se što je Bog s nama. Jer na isti način, kao u hladnoj noći kad za Isusa nije bilo mjesta u svratištu među ljudima, anđeo Božji ponavlja i danas: ‘Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin’ (Lk 2,10-11). I svjedočimo: Isus jest Spasitelj i želi da se svi ljudi obrate i spase. Naravno i oni što okreću lice od njega“, poručio je zaključno mons. Vukšić uz iskrene želje za čestit Božić i blagoslovljenu Novu godinu.
