Sedamdesetdvogodišnja Jagoda Lauc iz ljubuškog sela Vašarovići primjer je žene koja je aktivna i u poznim godinama, ona već godinama nastupa diljem regije promovirajući autohtone hercegovačke napjeve – prvenstveno gangu i bećarac, te je nedavno sa skupinom prijateljica formirala i udrugu ”Ljubuška ganga i bećarac”.
U udruzi se nalazi pet žena različitih životnih dobi, one starije zadale su sebi za cilj očuvati tradiciju.
”To je naš odgoj od djetinjstva, mi drugo nismo imali nego smo pjevali”, kaže Jagoda i dodaje da je prvi put gangu zapjevala u kućnom dvorištu još kada je imala devet godina.
Kako objašnjava, život je tad bio težak i puno se radilo pa je i ona kao devetogodišnjakinja sudjelovala u kućanskim poslovima kao što je tučenje mlijeka kako bi se dobilo maslo ili kako ona to zove ”metenje mlika”.
„Prvu sam gangu zapjevala metuć mliko. Mater zapovidi i nema druge, ili plači ili pivaj”, slikovito opisuje Jagoda.
”To je bio težak fizički posao, tuče se mlijeko u stapu da bi se formirala grudica masla”, objašnjava.
Iako je to vrijeme daleko iza nas, Jagoda je sa nekoliko svojih vršnjakinja odlučila kroz javne nastupe i pjesmu čuvati sjećanje na to doba.
”Tradicija pjevanja je u doba naše mladosti bilo nešto svakodnevno. Pjevalo se u svim prilikama, uvečer kada se nosilo sijeno kad malo ovlaži ili kada se nosilo žito. U to doba se počinjalo pjevati već sa devet-deset godina. Nas su u obitelji bile tri sestre i mi smo se družile i pjevale. Tada se nije tražilo veliko društvo, za prvošnju gangu je moglo biti samo dvoje ljudi- onaj koji pjeva i onaj koji prati. Kasnije se to uvećavalo jer kada su se osnivala prva kulturno – umjetnička društva bilo je ljepše na bini vidjeti više ljudi nego samo dvoje, pa se tako kroz vrijeme i način pjevanja gange promijenio”, prisjeća se Jagoda.
Bila je Jagoda član raznih kulturno umjetničkih društava i pjevačkih skupina, nastupala je diljem BiH, ali i šire. O njoj i njenim kolegicama snimljen je čak i dokumentarni film.
Drugi dio svog života posvetila je očuvanju sjećanja na to kako je narod na ovim prostorima nekada živio.
Kako kaže, boji se da će nakon njene smrti i smrti njenih kolegica izumrijeti i ganga u Ljubuškom.
Mladi nisu toliko zainteresirani za stare napjeve te je stoga Jagodi drago kada se pojavi netko tko je voljan učiti gangu i bećarac.
Upravo stoga je posebno ponosna što najmlađa članica njihove udruge Marija Mihaljević ima tek trideset i pet godina.
Marija je predsjednica udruge ”Ljubuška ganga i bećarac” te se najviše brine o logističkim poslovima a kaže kako joj je čast učiti od starijih članica udruge te tako dati svoj doprinos očuvanju hercegovačke tradicije.
Iako joj druge članice udruge po godinama mogu biti čak i bake, Marija se s njima odlično zabavlja.
Kaže da je i ona počela gangu pjevati kao dijete.
”Meni su djed i baka isto pjevali i gangali, i kada sam se udala došla je i sverkva koja je također pjevala i njezina ekipa pa sam s njima i ja zavoljela gangu i bećarac i prihvatila sam to”, kaže Marija.
Uz to što se kroz rad udruge ”Ljubuška ganga i bećarac” trudi očuvati tradiciju, Marija je aktivna i na drugim poljima.
Član je Gorske službe spašavanja Ljubuški te redovito ide na akcije traganja za nestalim osobama.
”Gledala sam kako ljudi pomažu i htjela sam na neki način i ja pomoći i sudjelovati u tome” kaže Marija.
Iako je između Marije i Jagode velik generacijski jaz one su slične po svom duhu.
Obje su žene koje su se posvetile društvenom radu i poboljšanju zajednice u kojoj žive.
Autorica: Laura Soče / Radio Ljubuški
