Borba Mostarske Sanje Milas za život sina Andija i za preživljavanje s ocem invalidom nastavljena je, ali je odnedavno dodatno otežana.
Spmenuti otac koji inače boluje od dijabetisa, zbrinut je u Sveučilišnu kliničku bolnicu Mostar, nakon unutarnjeg krvarenja.
Ova hrabra žena kaže kako su nakon što je osjetio poteškoće i komplikacije, zakazali i određeni medicinski djelatnici kojima se obraćala.
Nada se da će otac dobiti i ovu bitku, te da će ostati uz nju i malodobnog Andija, koji je teško obolio nakon šest mjeseci života.
– U početku ljudi od kojih sam tražila da mu pomognu nisu shvaćali ili nisu željeli shvatiti ozbiljnost situacije. Vraćen je iz CUM-a iako je teški invalid, pa se stanje poslije dodatno zakompliciralo. Hvala doktoru Kneževiću koji ga je spasio, ali stanje nije dobro. Molim se za njega, kaže uplakana Sanja.
Invalidnina i mirovina
Ljeti je preživjeti, kaže, uvijek lakše. Brine pred svaku zimu, pa i pred ovu.
– Nekad netko dođe i donese hrane. Pomognu dobri ljudi. Nađe se netko i tko je spreman platiti mi režije. Teško je. Borim se. Ljeti ponekad mogu pronaći i neki angažman na kratko, pa nešto i zaraditi, ali zimi ne. Inače, za neki ozbiljniji posao nisam spremna, jer u tom slučaju ne bi imao tko skrbiti o ocu i Andiju. Bit će teško. Ja mogu živjeti na kruhu i vodi, ali dijete – ne. Njemu je zbog celijakije i Vilijamskovog sindroma potrebna posebna ishrana. Prihodi koje imamo nisu dovoljni, kaže sa žaljenjem.
Andijeva invalidnina inače iznosi 400 KM, očeva mirovima – 380, dok Andijev otac kako tvrdi Sanja, već neko vrijeme ne plaća alimentaciju zbog čega ga je i kazneno prijavila.
– Spajamo zasad nekako kraj s krajem. Prije je bilo i donacija, ali s dolaskom pandemije stvari su se usložnile i za nas. Samo otac za svoje lijekove mora dati kompletnu svoju mirovinu. Za Andijevo liječenje potrebno mi je 1500 maraka mjesečno. Njegova operacija koštala bi 60 tisuća maraka, o čemu mogu samo maštati. Grad jednom godišnje uplaćuje jednokratnu pomoć, kao i Centar za socijalni rad, navodi Milas.
15 godina borbe
Andijeva borba za život i drama ove obitelji traju od 2006. godine. Sanja je u početku po pola godine bila uz njega tijekom bolničkih liječenja.
– Ne mogu ići raditi, jer nikad ne možeš znati hoće li će dobiti napad. Na izmaku sam i sve manje se čuju moji vapaji. Ovo je neizdrživo. Život je ionako težak, ali ovo je katastrofa. Možda netko misli da ne govorim istinu, ali zaista nisam u mogućnosti Andiju priskrbiti sve što mu je potrebno. Želim da on ostane živ i stoga apeliram na sve ljude dobre volje da nam pomognu, kaže na kraju Sanja.
Za one koji žele pomoći izravnim putem, mogu se obratiti Sanji na broj 063/443-585.
Tu je i Facebook stranica “Pomozimo malom Andiju”, a njemu njegovoj majci Sanji možete pomoći uplatom na žiro račun 1402010018351995, otvoren u Sperbank BH.
Za uplate iz inozemstva:
SWIFT SABRBA 22,
IBAN BA 39 1402010018351995,
s naznakom “Za malog Andija”
Uplatiti se može i putem PayPala: [email protected]
Dnevni.ba