Botaničkog naziva Rosa canina L. (lat.), pripada porodici ruža (Rosaceae) iz roda Rosa, u narodu poznat pod brojnim nazivima: divlja ruža, pasja ruža, šipak, šepurina, šipkovina, šibek, šipek, šip i dr.
Porodica Rosaceae za ljudsku populaciju predstavlja jednu od najvažnijih biljnih porodica, obuhvaća više od 115 rodova i oko 3000 vrsta, a rod Rosa obuhvaća između 100 i 250 vrsta. Kao samoniklo grmlje, šipurak je rasprostranjen u Europi (pri čemu čak 21 vrsta uspijeva u našim krajevima), Aziji i Americi. Šipurak se u novije vrijeme uzgaja kao ljekovita biljka te je ujedno i dekorativna, krajobrazna trajnica, a selekcionirane sorte bez trnja sve više zauzimaju svoje mjesto u vrtovima i plantažama.
Povijest
Prema paleontolozima rod Rosa nastao je u tercijaru, prije 70 mil. godina. Za pronađene fosilne ostatke lista ruže vjeruje se da su stari oko 40 mil. godina. Postoje pisani dokazi o spomenu ruže u antičkoj Mezopotamiji za vrijeme vladavine kralja Sargona (2270.-2215. g. pr. Kr.), no prvi točan i potpun opis ružina grma dao je grčki filozof i znanstvenik Teofrast (4.-3. st. pr. Kr.), dok jestivost i ljekovitost ploda divlje ruže spominje rimski liječnik Galen. Nije poznato od koje je divlje sorte nastala prva hibridna ruža. Jedna od legendi kaže da su bogovi Olimpa, vidjevši Afroditu, prosuli nektar po grmu pasje ruže, na kojoj su izrasli cvjetovi prekrasnih boja u čast rođenja nove boginje.
Rasprostranjenost i ekološki uvjeti
Šipurak je rasprostranjen po cijeloj Europi, pa tako i kod nas. Kao samoniklo grmlje može narasti od 1 do 3 m u visinu te raste u šikarama, na livadama i pašnjacima, uz putove i to na različitim tipovima tla. Relativno je neosjetljivo na bolesti i štetnike. Cvjetovi su ružičasti ili bijele boje.
Cvate od svibnja do srpnja, nakon čega latice otpadnu, a ostane čahura iz koje izraste plod – šipurak. Pčele rado posjećuju cvijet divlje ruže, s kojeg skupljaju pelud i nektar. Plod šipurka, na čijem se kraju nalaze oštre dlačice, pun je sjemenki. Slatko-kiselog je okusa, jajolikog oblika, narančasto-crvene sjajne boje, dužine oko 1,5 cm s udjelom mesa do 74,2 %. Bere se u rujnu i listopadu, kad su plodovi zreli i čvrsti, bez stapki. Stavljaju se na sušenje kako se ne bi pokvarili, omekšali i potamnili. U slučaju kašnjenja s berbom ploda smanjuje se količina vitamina C i biološki aktivnih sastojaka (gubitak od 50 % bioaktivnih spojeva). Berba može biti ručna i strojna.
Svi djelovi biljke šipurka: korijen, stablo, list, cvijet i plod mogu se koristiti u različite svrhe, no najveću popularnost, bilo u fitoterapijske, bilo u prehrambene svrhe, ima plod.
Šipurak ima ljekovita svojstva te se od njega pripremaju čajevi, džemovi i kompoti. U sjevernoj Europi se od ploda šipurka spravljaju tzv. voćne juhe. Također, od šipurka se mogu praviti slatkiši, jogurti, osvježavajuća pića i sladoled pa čak i kolači.
Usitnjene sjemenke se mogu koristiti kao začin, a latice konzumirati kao salata s jogurtom ili ukuhane sa šećerom. Od svježih latica pripremaju se sokovi, ružin med, sirup i tekućina za ispiranje grla. Ružino ulje i ružina vodica se stoljećima koriste u kozmetici.
Kemijski sastav i zdravstvena vrijednost ploda šipurka. Sjemenke šipurka sadrže linolsku, linoleolsku, palmitinsku i stearinsku kiselinu zbog čega su pogodne za korištenje u medicini i kozmetičkoj industriji. Plod šipurka sadrži brojne kemijske sastojke: tanine, invertne šećere, saharozu, minerale (fosfor, kalij, kalcij, magnezij, željezo, bakar, cinkmangan i natrij), pektine, organske kiseline (limunsku i jabučnu), eterična ulja i visok sadržaj askorbinske kiseline (vitamin C) i druge vitamine (B1, B2, E i K). Također utvrđen je i značajan udio biološki aktivnih komponenti kao što su, fenoli antocijani, flavonoidi i β- karotenoidi, i likopene. Svi navedeni spojevi imaju značajan antioksidativan, antimutageni i antikancerogeni učinak. Likopen ima zaštitnu ulogu kod karcinoma, pogotovo raka prostate, dojke, endometrija i pluća.
Uz antioksidativna svojstva pomaže i kod kardiovaskularnih bolesti. Koncentracija likopena u plodu šipurka može iznositi od 1300 μg/100 g do 17 600 μg/100 g, ovisno o sorti. Zbog svog visokog udjela vitamina C, koji je glavni antioksidans u ljudskom organizmu, bitan je za različite fiziološke procese i ima antiskorbutno i diuretsko djelovanje, bitan kao dodatak u prehrani. Sadržaj vitamina C u plodu (1700- 2200 mg/100 g svježe tvari),pa čak 6 puta viši u usporedbi s popularnim voćnim vrstama kao što su naranča (53,2 mg/100g), limun (60 mg/100 g) i crni ribiz (125 mg/100 g). Na razlike u sadržaju vitamina C utječe sortiment vrste šipurka, vrijeme berbe i ekološki čimbenici. Nakon godinu dana u šipurkovom džemu i vinu ostaje oko jedna četvrtina ukupne količine vitamina C. Očuvanje vitamina C ovisi o stanju zrelosti ploda, načinu sušenja i konzerviranja.
Načinom prerade šipurka utječe se i na sadržaj bioaktivnih spojeva u gotovom proizvodu, te je prilikom odabira i provedbe pojedinog procesa prerade izrazito važna optimizacija istog. Sušenjem ili dubokim smrzavanjem mesnatog dijela ploda, nakon što se očisti od koštica i dlačica, značajno se produljuje vijek trajanja proizvoda, koji se može tako konzumirati kroz dulje razdoblje. U sušenom plodu spojevi se koncentriraju i kao takve organizam ih lakše usvaja, jedan od najpopularnijih proizvoda ploda šipurka, koji se koristi u pripremi vodenih infuza na bazi čaja.
Sirup od cvjetova šipurka služi kao narodni lijek za plućne bolesti, a može se koristiti i kao dodatak prehrani. Cvjetne latice se upotrebljavaju i kod liječenja krvarenja iz želuca, crijeva i želučanih grčeva. Čaj od latica ruža čisti jetru i žučni mjehur. Od šipurka se može praviti i vino, međutim ono nema antiskorbutnu vrijednost kao njegove ostale prerađevine.
U novije vrijeme, plantažni uzgoj šipurka polako, ali sigurno postaje sve zanimljiviji. Poželjno je imati posađene dvije različite sorte sadnica šipurka radi boljeg oprašivanja i oplodnje, jer se na taj način dobiva veća količina kvalitetnijih plodova.U drugoj godini nakon sadnje se može očekivati prvi urod koji može iznositi do 4 kg plodova po grmu (oko 20 000 kg/ha), a u trećoj godini nakon sadnje jedan grm može dati do 10 kg plodova (50 000 kg/ha). Za podizanje nasada šipurka za uzgoj plodova, koriste se sorte: Schmids Ideal, Inermis, Brögs, Handel, ali i poljske sorte: Sylwia i Sylwana. Odabrane sorte trebaju ispunjavati određene uvjete kao što su optimalna težina (3-5g) ploda, visoki postotak mesa u plodu (70- 80 %) i bogata boja. Za industrijsku proizvodnju važni su kiselost i masne kiseline (zbog arome), a poželjna količina vitamina C je između 600 i 1200 mg/100g svježe mase.
Autori: Višnja Vasilj i Paulina Šaravanja
Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru
Časopis DBG 2021.
