Što to razlikuje ženu od žene, a muškarca od muškarca? Možda to što su neke žene nježnije i plahe dok su druge tvrdog i snažnijeg karaktera.
Dugo sam razmišljao o ovome, bio skoro opsjednut s ovim pitanjem. Jer, jednostavno volim vinograd, volim vino, volim sve što ima veze s vinom. Uostalom, ja sam iz jedine države na svijetu koja u svom imenu ima riječ vina (HercegoVINA). Nije moja zemlja Hercegopatlidžan, mada nemam ništa protiv patlidžana. Nama u Hercegovini je nekako vino u krvi.
Kažu da ljudi vole piti vino tek poslije četrdesete godine života. Možda je točno, ali samo ako niste Hercegovac. Kako to? Pa sjećam se kad sam bio mali, a to je vrijeme kad još nije bilo ni coca-cole ni fante. Kada odemo u goste domaćin bi odmah natočio lozu, a meni sok. Sok? E, to je ovako izgledalo: kad imaš četiri-pet godina sipaju ti u čašu hladne vode dvije-tri kapi crnog vina, pa se ona voda lijepo oboji i eto ti ga sok. Kad imaš desetak godina, dobio bi čašu vode i desetak kapi Blatine, ali na maturi već piješ pola čaše vina i nekoliko kapi vode. Jasno je da s dvadeset već i piješ i voliš, i želiš “hercegovački sok”. I tako ispade da smo mi Hercegovci skoro pa zadojeni s vinom.
Ali zašto ljudi s drugih meridijana vole hercegovačka vina (u što sam se uvjerio)? Što je to u njemu i zbog čega se naša vina razlikuju od ostalih? Pio sam i ja vina s različitih kontinenata. Sve su to lijepa vina. Ali naše hercegovačko vino je vjerujte, nešto drugo. Kažu da je svakom vinu otac trs (čokot), zemlja mu je majka, a sunce, … SUNCE mu je sudbina. Da, sudbina.
Dobra su iločka vina, korektna je kutjevačka graševina, pitka su fruškogorska vina, ali koliko je u tim bocama sunčanih dana kroz godinu? Zasigurno neusporedivo manje – i to je ono ključno što razlikuje hercegovačka vina od ostalih vina iz okruženja. Jednom prilikom su mi na nekom predavanju rekli “hej, pa i mi imamo dovoljno sunca kada grozd zrije! …” Rekoh, znam prijatelju, ali u siječnju i veljači, kad je trs sam sa sobom, goluždrav, k’o ošišana hercegovačka dvizica, e i tada mu sunce znači!. Pa kad ono prigrije, pa kad utopli ovu našu hercegovačku zemlju, krševitu zemlju punu još nečega … A, čega je puna hercegovačka zemlja? Znoja dragi prijatelju, znoja hercegovačkog seljaka, utabanog vinogradarevim nogama. I kad reže lozu, i kad kopa, i kad polijeva vinograd, i kad ga pljevi i kad ga pregleda. Ali i kad ga žena kod kuće dobro naljuti, on ode u vinograd da se sastane sam sa sobom, a i s vinogradom. Da vidi svoj trud, svoju muku, svoje grožđe. Jer taj vinograd će ga i hraniti i djecu školovati. Baš kao što mu je i oca hranio i njega školovao.
Kad hercegovačkom seljaku jave neku tužnu vijest, tamo negdje iz svijeta, on ode u vinograd. Tu se skriven od lastara i zelenih listova loze može isplakati k’o čo’jek. A da ga niko ne vidi. Jer mi Hercegovci ne plačemo, bar nas nitko nije vidio da to radimo. Al’ znaj, mi jesmo s kamena, al’ nemamo srce kameno! Mi volimo, ali to ne govorimo.
Moj otac mi nikada za mojih šezdesetdvije godine nije rekao da me voli. I ne daj Bože da mi to sada u svojoj devedeset prvoj to kaže – pomislio bih da je fijukno. A i nema kada, eno ga ode u vinograd. Kaže, ode da obađe lozu, a i da njega malo sunce oprlji. A četeres u hladu. Rekoh mu neki dan, stari, grožđe nam je zdravo, lijepo vinograd nosi … Hladno mi odbrusi: “pričekaj pametnjakoviću jedan da ga saliješ u bačve, pa se onda veseli”.
Krš, kamen i škrta zemlja hercegovačka, natopljena znojem i suzama, i vrijedne ruke seljačke uz blagodati sunca, izrodit će i ove godine nektar iz kojeg će poteći vino koje će svi još više cijeniti i voljeti, i ljepše o njemu pričati, pa čak i od nas samih.
I na kraju, želio bih da ove moje misli zapisane ovdje budu poticaj svima nama koji živimo pod ovim plavim hercegovačkim nebom za još bolji odnos prema sebi i svome; svojim ljudima, svojim vinogradima, Žilavki i Blatini, bez kojih Hercegovina ne bi bila HercegoVINA. Pjesnik bi rekao: ‘ko će živog čovika prisadit? Nit’ možeš Žilavku i Blatinu a nit’ Hercegovca. To je jedino u što sam siguran!
Sunce vas sve grijalo!
Prof. Zoran Gačić
Žitomislići, Hercegovina / Časopis DBG 2021.
