Rođenje djeteta je neizreciva radost roditelja. Dijete ima tu ”moć” da od muškarca stvori tatu a od žene mamu. Roditelji imaju tu ”moć” i odgovornost da od dojenčeta stvore ljudsko biće. To uzajamno prožimanje i međudjelovanje sudionika priče koju zovemo odgojem složen je i neponovljiv proces.
Rano djetinjstvo je najkritičniji i najranjiviji period u razvoju svakog djeteta.Započinje prihvaćanje sebe, učenje socijalnih vještina, zdravog načina života i poticanje pozitivnih vrijednosti. Posebno je važno za razvoj samopoštovanja i pozitivne slike o sebi. U cjelokupnom tom procesu presudan utjecaj imaju roditelji.Prve tri godine razvoja djeteta su najvažnije.
Stručna istraživanja su dokazala da su za zdrav i kvalitetan razvoj djeteta podjednako potrebni i majka i otac,uz optimalne obiteljske uvjete. Međutim, zbog nadolazećeg blagdana Majčinog dana,u čast svih majki i majčinstva, u ovom članku osvrnut ćemo se na značaj uloge majke u ranom razvoju djeteta.
Dijete kad se rodi maleno je, nejako i bespomoćno u rukama majke koja mu je potrebna kako bi se razvilo. Bliska veza majke i djeteta jeste ključna. Majka je prva osoba koju dijete upoznaje, s kojom uspostavlja bliskost i preko koje upoznaje sav ostali svijet.Prilikom porođaja majka i novorođenče spremni su razviti uzajamnu optimalnu privrženost i od tada djelovati zajedno prema organiziranom kognitivnom, socijalnom i emocionalnom razvoju.Gledanjem lica, slušanjem emocionalnog tona govora i upotrebom suptilnih mirisnih znakova, majka i dijete zajedno počinju graditi svoju usklađenost i emocionalnu regulaciju.Model po kojem majka gradi emocionalni odnos s djetetom bit će poput svojevrsnog programa memoriran i ugrađen u djetetovu psihološku strukturu.Ono bez čega dijete ne može jeste ljubav koja je intezivan osjećaj duboke privrženosti, baza na kojoj gradi sljedeće odnose. Odnos između majke i djeteta postaje svojevrsna komunikacijska matrica. Proces razvoja emocija ostvaruje se u interakciji s majkom, dok se ono ogleda u majčinu licu kao u zrcalu, jer majčino lice zrcali djetetu da je voljeno. Razvija se privrženost koju dijete pokazuje izrazima sreće i zadovoljstva u prisutnosti majke, a strahom kada se od nje odvaja. Premda je dijete došlo na svijet s brojnim sposobnostima ipak je gotovo potpuno predano majčinu svjesnom i nesvjesnom utjecaju.
Ova prva bazična emocionalna privrženost i rano iskustvo je temelj i osnova za sva kasnija djetetova funkcioniranja i osnova daljnjeg sigurnog razvoja djeteta u odraslo biće.Odgovarajući odnos majke prema potrebama i zahtjevima tijela i uma djeteta dovodi do toga da dijete saznaje jednom zauvijek da može imati povjerenja u nju, u sebe, i u svijet.
Privrženost razvojno stvara podlogu za apstrakciju i time inteligenciju, za govor i time socijalizaciju, za emocionalnu regulaciju, za autonomnu homeostazu, za razvoj mozga uopće i cjelokupnu fiziologiju. Time se osiguravaju čovjekova integracija, odnosi, ponašanje, funkcija i struktura.
Nijedna mama ne može i ne treba biti savršena. Perfekcionizam je često opasan – kada se unaprijed misli za dijete, sve mimo djetetove potrebe. Nema savršene mame i djeteta nego postoje samo naše iluzije koje kod djece potiču lažni identitet. Djeca budu odlična ali ne žive, poslušni su ali su na kraju prazni. Ne možemo dopustiti da djeca budu nesretna dok zadovoljavaju svijet odraslih.Bitno je naglasiti da ne treba i ne može biti uvijek onako kako dijete kaže ali djetetovi doživljaji, emocije i želje se trebaju uzeti u obzir, ne smiju se zanemarivati, posramljivati ili odbacivati.
Poznati dječji pedijatar Winncott koristi pojam «dovoljno dobra majka». To je majka koja se može potpuno posvetiti djetetu i kroz adekvatne odgovore omogućiti mu da stvori doživljaj vlastite individualnosti. Prepoznaje djetetove potrebe. Apsolutno je prisutna dok ne vidi da dijete može samo. Majka stvara dijete, dijete stvara majku.
Ukoliko izostane potrebni simbiotski odnos majke – djeteta u prvoj fazi razvoja do prve godine života u kasnijem životu dolazi do regresije. Razvoj djeteta će biti ometen što će rezultirati zaprekom u razvoju osjećaja vlastite vrijednosti djeteta.Zanemarivanje razvojnog značaja roditeljske ljubavi predstavlja veliku opasnost. Tragovi ranog razvoja ostaju, neki manje, neki više, obilježja cijeloga života čime oblikuju ono što zovemo crte ličnosti ili karakter. Djeca koja ne dobiju zaštitu i njegu u ranom razvoju i u odrasloj dobi vjerojatno će imati određene emocionalne poteškoće.
Poštovane majke, uživajte u najljepšoj ulozi, jer zajedno s djetetom činite jedinstven par iz kojeg se razvija buduća samostalna i samosvjesna osoba. Ne zaboravite da jednako kao što je djetetu potrebna Vaša briga, njega, skrb tako mu je potrebna i uzbudljiva igra i interaktivni izazovi koje osigurava otac. U nekom trenutku dijete više treba sigurnu bazu a u drugom istraživanje i uzbuđenje. Potreba i pravo djeteta je da ga se vidi, čuje i poštuje kao osobu – s vlastitim shvaćanjima, idejama, planovima, preferencijama i ljudskim dostojanstvom. Dijete se jedino osjeća sigurno i razvija zdravo i sretno kada osjeti da ga se vidi. Omogućimo im to.
Doris Vlašić, pedagoginja, edukantica dječje i adolescentne integrativne psihoterapije
