U Bosni i Hercegovine vrije. Situacija je u nekim segmentima života i gora od one početkom devedesetih kad su se bosansko-hercegovački Srbi uz izdašnu pomoć Srbije spremali za invaziju na Hrvatsku i BiH
Piše: Dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik
Istina odnos snaga je nešto drugačiji, iako se Srbi ponašaju kao da su u devedesetima kad je iza njih stajala JNA, dok Hrvati i Muslimani bili goloruki. Hrvati koji su zajedno s tadašnjim Muslimanima na referendumu masovno glasovali za samostalnost BiH, osjećaju se danas prevarenim, jer im se pokušavaju oduzeti temeljna etnička prava da biraju svoje predstavnike, da budu barem na tom području ravnopravni s druga dva konstitutivna naroda. Srbi su također nezadovoljni zbog nemogućnosti da provedu do kraja secesionističke ciljeve i pripoje se Srbiji.
Što je s Bošnjacima prema Jasminu Durakoviću?
Kod današnjih Bošnjaka koji su se na početku rata deklarirali Muslimanima, vlada poprilična ideološka podijeljenost. Nekadašnji komunisti i njihova djeca očito ne žele više prihvatiti automatsku poveznicu između bošnjaštva i islama. Esej Jasmina Durakovića o vremenima velikih previranja oko promjene imena Musliman u Bošnjak upućuje jasno na to da su već tada postojala kod Bošnjaka dva ideološka tabora. Alija Izetbegović i njegovi sljedbenici su na koncu prihvatili ime Bošnjak kako bi ujedinili bošnjačku etničku grupu, ali se nikada nisu odrekli ideje da su Bošnjak i musliman identični pojmovi. Izetbegović je, kako kaže Duraković, brzo odstranio s političke scene najgorljivije pristalice ideje da se ime Musliman zamjeni riječju Bošnjak, jer je bio i previše obuzet idejom panislamizma, te mu je zbog toga svako odvajanje bošnjaštva od islama bilo strano. Prihvaćanje promjene imena Musliman u Bošnjak, tako dalje Duraković, bila je za Aliju i njegove sljedbenike samo stvar pragmatičnosti kako bi se očuvalo jedinstvo bošnjačke (muslimanske) etničke grupe i lakše pružio otpro srpskoj agresiji.
Duraković to vidi u činjenici da su SDA i Islamska zajednica i dalje imali apsolutnu moć unutar bošnjačkoga korpusa za vrijeme rata. Danas se puno toga kod Bošnjaka promijenilo. Nekadašnja bošnjačka djeca komunizma koja nisu mogla nikada prihvatiti identifikaciju između bošnjaštva i islama, potpomognuta „otpadnicima“ iz SDA, su, tako izgleda na prvi pogled, na putu da preuzmu potpunu dominaciju unutar bošnjačke etničke grupe. Poznavateljima previranja u svijetu islama, o kojem je sanjao i Alija Izetbegović, je jasno da se Bošnjaci muslimani neće pomiriti olako s gubitkom vlasti, kao ni to da u njihovim većinskim gradovima vladaju oni iz njihove etničke grupe kojima je ideja islama strana.
“Liberalna ideologija” na većinskim bošnjačkim područjima
To se pokazalo i kod izbora gradonačelnika u Mostaru. Izetbegović je bez problema mogao postaviti Bošnjaka za gradonačelnika. Ali budući da to nije mogao biti Bošnjak musliman, prepustio je tu poziciju radije Hrvatima. Dominacija Bošnjaka ateista u sprezi s jugonostalgičarima iz drugih naroda je samo trenutna. Ustvari, moć je i danas vjerojatno, kako za ratno i poratno vrijeme reče Duraković, uglavnom u rukama SDA i Islamske zajednice.
Istina, unutar bošnjačka opozicija kontrolira većinu velikih bošnjačkih gradove i županija, ali SDA, s obzirom na dugotrajnu vlast, kontrolira njih. Kad se stiša nezadovoljstvo s lošom politikom SDA ili kad SDA uspije postići dogovor sa svojim „otpadnicima“, isparit će brzo ideja demokracije po uzoru na Tita i Jugoslaviju. Samo nedovoljno upućeni, poput pojedinaca iz međunarodne zajednice i jugonostalgičarskih zanesenjaka, mogu povjerovati da je moguća pobjeda „liberalne ideologije“ na većinskim bošnjačkim područjima. Na to upućuju dobrim dijelom i razočarani hrvatski i srpski intelektualci koji su, htjeli to ili ne htjeli priznati, sanjali o Bosni i Hercegovini kao maloj Jugoslaviji.ž
Njihove nezadovoljne izjave u medijima govore o tome da ni sami više ne vjeruju u mogućnost takvoga scenarija. Istina, ima i onih među njima koji s oduševljenjem govore o prošlim lokalnim izborima i propasti SDA. Pa ipak to je manjina koja sanja neostvarive snove. Trenutni problem Izetbegovića i SDA treba tražiti također i u njegovo prevelikom vezanju uz Erdogana i Tursku. Izostanak pomoći arapskih bogatijih država, što se da primijetiti u ovo vrijeme koronakrize, treba zahvaliti upravo tome. Naime, Erdogan se nalazi u sukobu s gotovo svim arapskim državama osim Katara koji poput njega podržava Muslimansko bratstvo. Dođe li do izmirenja između vjerskih orijentiranih Bošnjaka, nestat će s političke scene jugonostalgičari i bošnjačka politika će se ponovno okrenuti islamu.
Za zanimljiva je u tom kontekstu svakako vijest da su se ponovno približili Komšić i Ladumdžija. Čak se govori o osnivanju nove zajedničke stranke. Budući su obojica na svoj način vezani uz SDA, za pretpostaviti je da su dobili zadatak neutralizirati Izetbegovićeve protivnike. Komšić je pokušao to u odnosu na Hrvate, sada zajedno s Lagumdžijom treba to učiniti u odnosu na protivnike SDA unutar bošnjačkoga naroda.
Dogovorit će se
Lagumdžija, koji je pripadao onoj ateističkoj bošnjačkoj opciji, obratio se navodno na islam, dok se kod Komšća može samo naslutiti što je to što ga veže uz SDA. Uostalom, kako rekoh, unutar bošnjačka opozicija ima trenutno vlast u većinski bošnjačkim gradovima i županijama, ali SDA posjeduje, zahvaljujući dugotrajnoj vlasti, kao i utjecaju na vojsku, policiju i tajne službe, mehanizme kontrole. Nema sumnje da SDA treba partnere u formuliranju bošnjačkoga stava glede pregovora sa Srbima i Hrvatima. Iako trenutno zbog retorike srpskih i bošnjačkih političara izgleda da od tih pregovora nema ništa, oni će se dogoditi. Dogodit će se, jer su u interesu sva tri naroda. Za Hrvate su važni zbog konačnog postizanja onih etničkih prava koja im pripadaju, za Srbe zbog loše ekonomske situacije i shvaćanja da od pripajanja Srbiji nema ništa, a za Bošnjake zbog ugroze da islam u BiH bude sveden na privatnu stvar. Upravo ovaj bošnjački razlog će biti glavni motiv za pregovore i dogovore. I dobro je da dođe do njih. Jer ukoliko ubrzo ne dođe do dogovora tri konstitutivna naroda, sve su karte otvorene, pa i one koje nitko pametan ne priželjkuje. Naime, od sitnih malih prijetnji mogu se izroditi ružne stvari, jer gladan i razočaran narod traži krivca redovito kod onih drugih.
Nedjelja.ba
