Prema službenim statistikama, po stopi cijepljenja protiv koronavirusa, u biranom smo društvu: Ruande, Kambodže i Zimbabvea. Pa, ipak, Džeferović se i dalje češlja, a Turkovićka, baš kao da je ’48., Rusima viče (povijesno) NE!
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Moglo bi se, dakako, polemizirati s mišljenjem Nermina Nikšića kako Šefik Džaferović zapravo i nije (bio) visoko na listi onih koji nas glede COVID krize pravi ludim. Istina je, međutim, da se, kako vjeruje i taj esdepeovski lider, s Bakirom Izetbegovićem i Fadilom Novalićem nije lako natjecati. Čak i nakon što je jedan od dvojice bošnjačkih članova troglavog bh. državnog rukovodstva bljesnuo izjavom kako naša država ne zaostaje za regionom u cijepljenju.
Unatoč tomu što smo prema službenim statistikama, po stopi cijepljenja protiv koronavirusa, u biranom društvu: Ruande, Kambodže i Zimbabvea. Točnije, (malo) iza njih. Dok smo po stopi smrtnosti od virusa Covid-19 na (solidnom) 9. mjestu na svijetu. Na što je Džaferoviću jedan od „komentatora“ na društvenim mrežama poručio da mu (više) ni hodžin zapis ne može pomoći.
Srbijanska sadaka
I kad se sve zbroji, imamo tri (bošnjačka) mušketira koji, dok pandemija puni bolnice, pune ludnice. No pritom su svi – ili gotovo svi – zaboravili Biseru Turković. Tu ženu, majku, ministricu, Bosanku i Hercegovku iz – Siska. Možda zato što nam je ministrica trenutačno u prijateljskom posjetu prijateljskoj Kraljevini Saudijskoj Arabiji njezinoj omiljenoj destinaciji za koju ima uvijek spreman odgovarajući stajling.
Što je, naravno, velika nepravda, jer šefica bh. diplomacije ustrajno, gotovo bih kazao iz dana u dan, radi kako bi nas podsjetila na to kako je nomen doista omen. Puna je sehara Biserinih bisera, ma oni su, što bi kazao jedan ex-urednik entitetske televizije, čudeći se kao sav normalan svijet njezinim kroničnim ispadima, rasuti svi po svijetu.
I, evo, baš ovih dana kada je, eto, Bakirov Šefik već zaboravio da smo (još) početkom ožujka bili ostavljeni Aleksandru Vučiću na milost i nemilost te slijedom toga primili srbijansku sadaku od 10 000 doza cjepiva, jedan je portal otkrio kako je još početkom godine naša ministrica vanjskih poslova bila u prigodi osigurati 500 000 cjepiva. Ruskih, doduše…
Imperija uzvraća udarac
Taj je slučaj poprimio obrise afere nakon što je otkriveno da je bh. veleposlanik u Rusiji Željko Samardžija 28. siječnja ove godine službeno putem Ministarstva vanjskih poslova BiH na, što bi kazali, ruke ministrice vanjskih poslova, poručio kako je cjepivo moguće osigurati bez posrednika i bez suvišnih procedura – izravno preko Ruskog fonda za direktne investicije.
Aferi tu nije kraj. Iz Banje Luke, od jednog tamošnjeg novinara stigla je vijest kako je Turkovićeva nedavno u Njemačku navodno ušla s falsificiranim PCR testom. Dnevni avaz je požurio utvrditi ima li tu istine. Nije, međutim, bio dovoljno brz. Ministrica je već bila na drugoj, ovdje već spomenutoj, dalekoj destinaciji i u Rijadu osigura(va)la pomoć za Memorijalni centar u Potočarima.
Nije, međutim, zbog toga angažmana ganula zastupnicu u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Sanelu Prašović Gadžo (SBB), koja je inače vrlo vezana za taj bošnjački dnevnik. Naime, supruga predsjednika (Saneline) Stranke za bolju budućnost vlasnica je Avaza. A kako je njezinu suprug, dakle Fahrudinu Radončiću, ministrica Bisera ostala u lošem sjećanju još od vremena kada je – usred njegova sukoba s pakistanskim veleposlanikom glede ilegalnih migranata – stala na stranu toga diplomata, Prašović Gadžo je iskoristila prigodu uzvratiti udarac.
Nije Turkovićka Tito, ipak…
Zatražila je, naime, da se pokrene istraga protiv ministrice. „Smatram skandaloznim da ministrica Turković nije reagirala i sada posežemo da kupimo to isto, rusko cjepivo. To je nešto što nas dovodi do toga da oni koji su odgovorni u ovom procesu prave najveće greške i kada se takve greške prave i ugrožava zdravlje stanovništva, to podliježe kaznenoj odgovornosti“, zagalamila je u parlamentu Radončićeva stranačka uzdanica. I ma koliko u ovim riječima bilo i revanša zbog „slučaja Pakistan“, Turkovićkino ignoriranje ruskog cjepiva treba izvesti na čistac. Pa, nije ovo ’48. A nije, bez obzira na ambicije, Turkovićka – Tito!
Bjelodano je, međutim, kako se šefica bh. diplomacije znatno bolje koncentrira kada je u pitanju, primjerice, zapošljavanje svoje djece na zanimljivim ino destinacijama, poglavito, negoli kada je riječ o komunikaciji s bh. veleposlanicima o cjepivu. Važnome za svu – djecu.
Uz to, koncentracija joj nije najbolja ni kada priziva članice EU – osim, jasno, rodne joj Hrvatske – da se ozbiljnije uključe u razrješenje bosanskog čvora. U pomoć, naime, u tom kontekstu zove i Veliku Britaniju, koja se Unije – kutarisala.
Rusi mrtvi hladni
Da ne spominjemo i kako je, nakon skandala s cjepivom, zaratila, ni manje ni više, nego s Rusijom zbog stava u vezi s bosanskohercegovačkim euroatlantskim perspektivama. Tražiti sa zakašnjenjem cjepivo, a onda ulaziti u žestoki diplomatski sraz s frazom: „O putu u NATO odlučuju institucije i građani BiH“, govori o ozbiljnom padu koncentracije. Jer pola države je, ionako, već kazalo (povijesno) NE NATO paktu. Baš kao što je ruski stav u vezi s tim zapravo starostavan. Davno ispričana priča.
Uostalom, hladna reakcija Veleposlanstva Rusije u BiH, u kojoj se (samo) kaže kako su sve objasnili u pismu Komšiću, Turkovićki i press službi SDA, govori kako prozvani, dakako, točno znaju s koje adrese dolaze napadi. Namjerno kažem adrese, jer je ona samo jedna – SDA, tj. bošnjačka. O čemu su se već očitovali hrvatski i srpski dužnosnici, detektirajući u čije ime galame natofili.
A hoće li nam (ikad), uz ovakvu šeficu diplomacije i njezinu stranačku infrastrukturu, ikad doći rusko cjepivo? Imate pravo jedanput pogađati.
Kako bilo, za povratak Bisere Turković s turneje po dalekim destinacijama ponajviše se koncentrira Sanela Prašović Gadžo, koja, vidjeli smo, u „slučaju ministrica“ očekuje da djeluje pravna država. Ali ne od ponedjeljka, nego odmah, čim nam se šefica diplomacije vrati kući. Ne, naravno, u rodni Sisak, nego na radno mjesto u ulicu koja (još!) nosi ime po osobi koja je od svojega (povijesnog) NE Rusima napravila legendu.
Nedjelja.ba
