Što nakon Bandića?! Je li, kao što se nadaju neki, došlo vrijeme da purger vodi beli Zagreb grad? A, zamislite, u trenutačno konfuznoj situaciji, čuda da se dese pa da u Bandićevu fotelju sjedne Davor Filipović. Dotepenac – iz Sarajeva, naime…
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Samo nekoliko dana prije no što će ga neočekivano – kako to samo ono zna – izdati srce, koje inače i nije baš štedio, Milan Bandić je na sastanku Odbora za javna priznanja s HDZ-om dogovorio da Alemku Markotić, kao zajednički izbor, kandidiraju za Zagrepčanku godine. Nije, inače, zagrebački gradonačelnik imao običaj nazočiti sjednicama rečenog Odbora. Pojavio se, kažu, prvi put u četiri godine. Poklonici teorija zavjere odmah su u tome nenadanom Bandićevu angažmanu detektirali tajni plan vladajuće stranke i prvog čovjeka glavnog grada svih Hrvata (s ili bez navodnika, sad mi je već svejedno…). Biva, nekadašnja će stranka opasnih namjera dati ruke aktualnom gradonačelniku kako bi i po sedmi put dobio izbore, samo neka on p(r)ogura njihovu kandidatkinju.
Niđe veze!
Uz to, ravnateljicu Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević pod Sljemenom doživljavaju, zbog stanovita vremena provedenog u Zavidovićima i (ratnom) Sarajevu, kao Bosanku, što je, vidjeli smo čim je u Hrvatskoj počelo cijepljenje, naročit krimen. Tako da se (onda) može kazati kako je Bandić na rečenu sjednicu banuo kako bi pogurao zemljakinju. Niđe, doduše, veze, kazali bi u nas – kako u Bosni tako i u Hercegovini. Iako, sad kad „Alemkina veza“ već počiva u mirogojskim arkadama, vjerujem kako je tome Hercegovcu milo što mu je to bila jedna od posljednjih odluka.
Uostalom, nije ni važno. Nakon prošloga vikenda i vijesti kako je najdugovječniji zagrebački gradonačelnik otišao u legendu, imamo novu situaciju koju (još) nije lako razumjeti. Jer, što nakon Bandića?! Je li, kao što se nadaju neki, došlo vrijeme da purger vodi beli Zagreb grad? A, zamislite, u trenutačno konfuznoj situaciji, čuda da se dese pa da u Bandićevu fotelju sjedne Davor Filipović. Iz Sarajeva, naime… Osobno, kao nekadašnji (i privremeni) Zagrepčanin, navijam za tu opciju. Mada, prevelike su Milanove cipele…
Vratimo se, međutim, „slučaju Markotić“ – ali ne zbog rečenog pakta HDZ & Bandić glede njezina izbora – apsolutno zasluženog! – za Zagrepčanku godine, već zbog kulturnog rasizma Mirele Holy.
Osobna frustriranost „bijelim čarapama“
Potkraj veljače ta je bivša saborska zastupnica i ministrica na svom Twiteru, reagirajući na istom otpočeto cijepljenje u glavnom gradu, napisala kako se u Zagrebu preko reda cijepe razni dotepenci: „Mi Zagrepčani smo fakat magarci, šutimo k’o zadnji papci iako su nas stavili posljednje u Hrvatskoj na popis za cijepljenje.“
Kontekst je bio vrlo znakovit, jer dio hrvatskih, ponajprije zagrebačkih, medija krenuo je u pravu hajku na dr. Markotić, nakon što objavljena „ekskluziva“. Cijepljena je, naime, 84-godišnja majka buduće Zagrepčanke godine. Preko reda… Pa, iako je kasnije Holy (staro je to, Splićani bi kazali fetivo, zagrebačko – hrvatsko?! – prezime…) tvrdila kako je mislila na bivšega esdepeova ministra Slavka Linića, koji je, iako Riječanin, preko (svoje) zagrebačke veze cijepljen u glavnom gradu, rijetko tko u tom njezinu ispadu nije shvatio na koga je mislila kad je spominjala – dotepence.
Istina, neki su konstatirati (i) kako je javno maltretiranje Alemke Markotić taj pravi “lov na vještice”, zapravo, krajnje bizarna manifestacija opće histerije izazvane pandemijom. I, ‘ajde, moglo bi se to nekako i progutati… Ali, kada je Holy počeo ispričavati njezin bivši esdepeovski drug i aktualni SDP-ov pretendent na gradonačelničku funkciju Joško Klisović, tvrdnjom kako nije mislila na dotepence nego na padobrance… Te kada je Klisović, na početku svoje predizborne kampanje, (još) dodao: „Vladat ću Zagrebom iz Hercegovačke ulice, a ne iz Hercegovine“, jasno je bilo da on ne laje zbog Holy, već zbog svoje osobne frustracije „bijelim čarapama“. A pritom mu predsjednik Peđa Grbin misli kako je to (sve) samo loša šala…
Nema padobranca do – Bosanca
I, jasno, mogao bi se taj kulturni, ili pak urbani rasizam relativizirati, pa tandem progonitelja dotepenaca/padobranaca Holy & Klisović podsjetiti na onu starostavnu Dinamovih navijača: “Nema stranca do Bosanca”, koji, u biti, govori o tomu koliki su Bosanci ostavili trag u najvećem hrvatskom nogometnom klubu. (Iako se s maksimirskih tribina i na njihovu adresu znalo koješta sručiti minulih desetljeća.)
E, moglo bi da nismo svjedoci medijskog prostačkog iživljavanja nad mrtvim gradonačelnikom, koje je počelo prošle subote kada je objavljena vijest o njegovoj smrti i, evo, ne prestaje ni na dan njegova ukopa. A kraj se ni ne nazire.
Dobro bi zato bilo znati tko to određuje tko je Zagrepčanin, tj. Zagrepčanec, tko, dakle, dijeli te ateste. Milan Bandić je u Zagrebu živio gotovo pola stoljeća, bio je gradonačelnik dva desetljeća i ostao je – dotepenac. Alemka Markotić rođena je u Zagrebu, ali „kontaminiralo“ je to što je dio djetinjstva, a onda i profesionalne karijere provela u Bosni, a uz to je (još) i deklarirana vjernica, pa je, evo, za ine „magarce“ sumnjiv njezin izbor za Zagrepčanku godine.
Kaj god!
Nedjelja.ba
