Na današnji dan 2. siječnja 1945. u Čapljini, rođen je general-pukovnik Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane Slobodan Praljak.
Bio je predstavnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane i načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane tijekom 1993. godine. Pravomoćno je osuđen na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Slobodan Praljak je izricanje drugostupanjske presude prekinuo ispijanjem bočice otrova u raspravnoj dvorani Haaškog suda za ratne zločine, uz uzvik: „Slobodan Praljak nije kriv!“.
Znatan dio javnosti Hrvatske i BiH doživjeli su presudu Slobodanu Praljku kao veliku nepravdu.
Slobodan Praljak bio je, možemo to slobodno reći, genij koji je završio paralelno tri zahtjevna fakulteta. Godine 1970. diplomirao je na elitnom Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu s vrlo viskom prosjekom ocjena koji dosižu samo najbolji studenti na Sveučilištu – 4,5. Napisao je svoju tezu o korekciji kromatske slike električnog signala za televizijski rad. Godine 1971. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu: filozofiju i sociologiju. Godinu dana kasnje je diplomirao i na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu.
Kad govorimo o haškoj presudi našim uznicima, najprije trebamo izreći pokoj vječni generalu Praljku, a onda izmoliti molitvu za pokoj njegove duše, govori fra Miljenko Stojić za hkv.hr
Praljak je izabrao taj put, hvala mu za sve što je učinio za hrvatski narod, a mi izaberimo put nastavka borbe. Sjetimo se Vukovara. Strašna sila navalila je na njih, a oni su bez bojazni stali pred nju. I pobijedili su. Upisani su među junake, a oni su upisani među zločince. Vjerujem da smo ovim događajima u Haagu ako ne diplomirali, a onda smo barem maturirali (kao narod op.)
Kako će nas drugi braniti, ako se mi sami povodimo za izdajicama u našim redovima?
Haaški sud, pa zar to treba još ponavljati, nije ustrojen da donese pravdu među zavađene narode, već je ustrojen da spasi poredak što su ga Hrvati pošteno uzdrmali najprije oduprijevši se velikosrpskom napadaču, a onda i stvaranjem svoje države te veličanstvenom Olujom. Bili su uvjereni da mi to ne ćemo moći učiniti.
Kad su kola po njih krenula nizbrdo, slali su nam one bajne promatrače, pa snage UN, pa su nas zaustavili pred Banja Lukom, pa su onda osnovali Haaški sud… da preskočimo mnogo toga. Spomenimo još samo mudžahedine. Oni su ih zaboravili tijekom izricanja ove presude našim uznicima, ali nisu mnogi u onim krajevima gdje su harali. Činili su stravične zločine i nikom ništa. Očito dobro su odradili povjereni im zadatak pa ih ne treba dirati. Slično se postupilo i prema vrhu JNA glede Ovčare i mnogih stratišta, Mladiću glede Srebrenice i Škabrnje, Perišiću glede Zadra i Mostara, Haliloviću glede Grabovice…
Srbija ni u čemu nije sudjelovala, kao ni Armija BiH, spomenuti zločinci otišli su na tržnicu, pokupovali tenkove, topove, zrakoplove, platili ljudstvo i onda se malo zezali okolo. Jedino su Hrvati i Hrvatska navodno činili zločine, iako su bili bez oružja na početku, dali svoj glas za postanak države BiH, prvi ustali u njezinu obranu, liječili Bošnjake i dostavljali im humanitarnu i vojnu pomoć čak i u ono vrijeme kad su s njima ratovali…
To je ta haaška pravda.
Da zaključimo, jer čovjeku se gadi razmišljati puno o sudištu osnovanom političkom odlukom političkog 1/4 tijela. Ovom duboko nepravednom presudom još je dublje zakopano sjeme zla u krajeve preko Drine. Svi su zavađeni sa svima. Novi rat u svakom trenu lako je pokrenuti i tako pokušati vratiti stvari na vrijeme prije Domovinskog rata.
Ali da ne bismo optuživali samo neke tamo. Na njihovoj je strani, to znači na strani protivnoj našoj, svatko onaj tko poput Stjepana Mesića, Vesne Pusić, Ive Josipovića… kaže da su za sve krive pogrješne politike iz devedesetih. To su i oni koji potpisuju da nema hrvatskog jezika nego nekog zajedničkog, oni koji se rugaju molitvi i sv. misi za naše zatočene u Haagu, oni koji pljuju na Herceg Bosnu, oni…
Posebna su vrsta takvi koji i dan-danas vjeruju u ono što je govorio i činio zločinac Josip Broz Tito. Svi su oni osudili ove u Haagu, svi su oni pljunuli na naše branitelje. Ali sve im je uzalud. Vukovarske junake još su dodatno lomili u logorima pa ih ipak time nisu slomili. Oni su pobjednici, država Hrvatska postoji.
Ovo je drugo poluvrijeme, budimo neslomljivi borci kao i puno puta do sada. Bog je na našoj strani i s njim ćemo pobijediti ovu nepravdu, kao ono nekoć s krunicom u Domovinskom ratu. Borimo se uvijek za svoj dom, za svoju obitelj, za svoj narod, baš kao što je to činio i pokojni general Slobodan Praljak.
Izvor: narod.hr/hkv.hr
